Ja vjerujem da nisi mislila ozbiljno,jelda?

I ja sam plakala,danima,mjesecima i samo mi je bilo u glavi pitanje da li ću ikada više normalno spavati,a ne se buditi svakih pola sata.I evo me,živa i zdrava (sa fakat malo tanjim živcima,ali što je-tu je) i napokon mogu reći da spavamo normalno!

Vidi Andrijana-ne možeš očekivati rješenje preko noći jer ga nema!
Vjeruj mi da će proći s vremenom,ali to neće biti ni danas,ni sutra,već kako ti dijete bude raslo,tako će i njegovo spavanje doći u normalu....

Kad smo se mi doma skulirali,a to je bilo poprilično kasno,negdje oko godine dana otprilike,i prihvatili da imamo dijete koje se stalno budi iz nama nepoznatih razloga,bilo je puno lakše!!!
Pokušaj se na bilo koji način relaksirati,spavaj dok je baka čuva ili netko drugi!

Moj se sin budio svako malo,nosili smo ga naizmjenično,pola noći mm,pola ja. I vjeruj mi da sam bila očajna (blago rečeno) i da sam mislila da nešto s njim ne štima,ali kao što sam već napisala-sve to dođe na svoje!

Proći će,koliko god da ti je teško !