ZPD 2004 vol VIII

[mamma san]

evo izvješće sa prve linije fronte

"Pčela je zaprimljena u Petrovu. Izvadili joj krvcu, sad će se i popiškit radi urinokulture, i u iščekivanju je ctg-a. Nije spavala od uzbuđenja . Smještena je u novoobnovljenom krilu i misli da danas neće biti ništa (i ja isto tako mislim), ali da bi sutra mogao biti DAN D. Dogovorena je primopredaja informacija preko barem tri telefonska broja , zaprijetila sam i tati Pčeli da se mora javit i do sljedeće informacije preostaje nam samo
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ "


I druga info:
Lovro je trebao danas slaviti rođendan u vrtiću. Svu logistiku sam sredila, no navečer smo pojeli neke štrukle, nama je bilo žmehklo, a malac se je isporigao. Ostao doma na promatranju (sutra i prekosutra su familijarni tulumi :/ ).
Uglavnom, otišla sam u vrtić javiti što ima novo, ostaviti tanjure i sokove za ponedjeljak, kad ono na vratima: "SRetan ti rođendan Lovro!!!" i hrpa balona... proplakala sam od muke...

[mamma san]

I još nešto, Ajvica, lomi ovaj nastavak, Pčela zaslužuje samo svoj!!!

[Sanja]

Pčelice, evo vibri ~~~~~~~~~ i s nestrpljenjem očekujem nastavak!

Lovro, ozdravilica da si sad već skroz ok.

[anek]

pčelice, vibrrrrrrrrrrrrr da sve prođe dobro i kako si želiš
jedva čekam sutrašnje vesele vijesti iz petrove! :D

lovrek...nadam se da je danas već bolje i da ćeš proslaviti svoj veliki dan!

sve mi se manje i manje da odlaziti na posao - nekako mi postalo naporno sjediti čitav dan za kompjuterom, fali mi popodnevni odmor; kad pokupim vida nakon posla iz vrtića on je pun ideja i energije, pa se naše šetnje znaju protegnuti i na 2-3 sata - dođemo doma u 7-8, a ja totalno umorna od hodanja i čitavog dana, ko da sam trčala maraton...
a beba raste li raste, tjedni lete, i ja ne mogu vjerovati kako ova trudnoća brzo prolazi - imam osjećaj da se nekako moram psihički i fizički početi pripremati za dolazak još jednog bićenceta /nemam pojma što to znači "pripremiti", ali imam takav feeling/. u prvoj trudnoći sam bila sva u tome, a sad pored videka i svakodnevnih obaveza ne stignem niti puno misliti o čovječuljku koji raste u buši.
trudnice, majke 2 djeteta, jel vam ovo poznato?

...i tako si ja danas uzela slobodan dan - doma sam, uživam i planiram oslikati konačno videkov zid u sobi. stavim fotku kako je ispalo

[ms. ivy]

pčelice, nastupaš! 8)

~~~~~~~~~~~~~~~~ za što nježniji susret

anek, mogla sam i ja ovo napisati, od slova do slova. i ja sam danas ostala doma, radim još tjedan dana i onda se konačno psihofizički prebacujem u drugi film... jedva čekam! :D

mamma, znam da si tužna ali bit će dobro. tulum s odgodom će bit odličan, sigurna sam.

andrej je ostao spavati kod bake, otkantao me s jednim "bok". je l' moram naglašavati da mi već fali?

[spooky]

Drage trudnice, druga trudnoća se jako razlikuje od prve. Imaš manje vremena za uživanje, planiranje, kupovanje, maštanje...sve je nekako usput.
Ja sam samu sebe proganjala mislima kak nedovoljno vremena posvećujem trudnoći i bebici koja raste u meni, ali onda kada se Dora rodila, onako "zahtjevna" i iskompenzirala je svo ono vrijeme...

i da, ne možeš se pripremiti na ono što dolazi. u tome i jest čar...ali bez brige sve UVIJEK sjedne na svoje mjesto...

[spooky]

[anek]

...pčelica je sad vjerojatno na intenzivnoj....
a tata pčelić, ništa ne javlja? valjda je izvan sebe od uzbuđenja
jedva čekam vijesti!!!

[čokolada]

Jeste ziher da subotom rade CR koji je unaprijed planiran?

[Sanja]

a beba raste li raste, tjedni lete, i ja ne mogu vjerovati kako ova trudnoća brzo prolazi - imam osjećaj da se nekako moram psihički i fizički početi pripremati za dolazak još jednog bićenceta /nemam pojma što to znači "pripremiti", ali imam takav feeling/. u prvoj trudnoći sam bila sva u tome, a sad pored videka i svakodnevnih obaveza ne stignem niti puno misliti o čovječuljku koji raste u buši.
trudnice, majke 2 djeteta, jel vam ovo poznato?

Čitam tvoj post i postove nekih trudnih mama s Florinog topica i čini mi se kao da čitam sebe od prije dvije godine.

Mene je, moram priznati, jako mučila grižnja savjesti što u drugoj trudnoći nisam uspjela sudjelovati tako intenzivno kao u prvoj. S druge pak strane se zbog trudnoće (pogotovo tijekom zadnjih mjesec-dva) nisam mogla posvećivati Fioni koliko sam htjela (npr. nisam ju smjela previše nositi, a ona je djetešce kojoj je nošenje oduvijek bilo glavni izraz ljubavi) i tako sam zapravo osjećala da istovremeno zakidam i Fionu i bebu u trbuhu. Zbog toga sam se znala prilično loše osjećati.

Naravno da sve to prije ili kasnije dođe na svoje, ali potrajalo je neko vrijeme dok nisam naučila da moram početi dijeliti pažnju i ne osjećati se krivom.

Ima li novosti o Pčelici?

Mene ovo vrijeme ubija, baš je grozan dan. Jedva čekam pravo proljeće.

[mamma san]

Sad ne znam što je sa njom. Ujutro je bila na ctg-u i čekala je još neke pretrage i sumnjala je u današnji carski... :/

NO...~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

[Sanja]

~~~~~~~~~

i od mene

[snorki]

Pcelice

[mamma san]

Čula sam se s Pčelom navečer. Uglavnom baš sam se rasp..ila sa njenom situacijom. :/ Naručili su je u petak s ciljem da ide na carski (uska zdjelica, beba se ne spušta kao što se i nije i sa Nikom, kod koje je nakon trudova završila ipak na carskom) jer su htjeli izbjegnuti sve od prije. Ali, izuzev vađenja krvi, urinokulture i tu i tamo nekog ctg-a...ništa. Još bi trebala obaviti neke pretrage (nemam pojma što) ali nitko joj ništa ne govori. Njen doc je rekao da će čekati trudove.... :/ iskreno, uopće ne kužim zašto? :? Ona je po njihovom trudna 41 tjedan (po svojem 40 tjedana), planiraju napraviti carski..zašto čekati trudove? :/
I još je u bolnici od petka...

Pčelo ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

[anek]

Ona je po njihovom trudna 41 tjedan (po svojem 40 tjedana), planiraju napraviti carski..zašto čekati trudove? :/

ni ja ovo ne kužim :? kad je unaprijed indikacija za carski, nikad se ne čekaju trudovi, već se radi dogovoreno malo prije termina ili oko termina...

[čokolada]

Ma ne da im se vikendom...sigurno čekaju ponedjeljak. Ako nije u petak imala razgovor s anesteziologom, neće niti u ponedjeljak.

[ms. ivy]

iz pozicije bebe, bolje je čekati da porod započne prirodno jer je beba tad spremna i ima neki benefit od maminih hormona.

no, čoksino objašnjenje mi je vjerojatnije. :/

pčelice, sigurna sam da si nestrpljiva...

[Cvrčak]

Pčelice drzi se!!!!!!

[Cvrčak]

Mamma san jel Lovreku bolje? nije valjda buban za svoj rodkas? nego evo i ovdije Sretan rodendan! i zelimo ti da te ove godine zaobidu sve ove proklete bolestine!!!!

[čokolada]

Lovro,

[Sanja]

Lovro, sretan rođendan!

Pčelica, i dalje mislim na sve vas!

[spooky]

Lovro, sretan ti 4. rođendan

Pčelo, ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

I pusa mišici koja čeka mamu i bebicu

[ms. ivy]

frendu

kako je?

[anek]

lovrek naš dragi, i ovdje čestitamo veliki 4. roćkas od !!!

[snorki]

Lovro

Pcelice, sretan porod

[mamma san]

Hvala cure na čestitkama.

Malac je super! Oduševljen poklonima. Na čestitaskom sam topicu napisla kako je bio oduševljen sa jutarnjim poklonima.

No ima još jedna fora od prošlonoćnog uspavljivanja. Uglavnom nakon što su MM-u ispucali živci sa dok je pokušao Lovrasa uspavati, govori mu: "Lovro, do kad ćeš ovako? Već si veliki dečko i ne trebamo mama i ja svaku se večer natezati i ležati uz tebe kako bi ti zaspao!! Ajde probaj malo sam!"
Lovro se razdere: "Maaaaaaaaaaamaaaa!!"
Normalno, nakon kratkog uvjeravanja, popustima i legnem uz njega. On me zagrli i kaže: "Ali mama!!! Ja još uvijek trebam mamu i tatu!!!! Tek kad ću biti baš veliki onda nećete morati uz mene ležati.."
I kaj da mu čovjek veli...

No, Cvrčkice, on je ok. Rigoleto je bio jedan u čet/pet noć, i mislim da su mu naškodili štrukli. :/ Sad je ok.

Što se tiče naše Pčelice, ništa novog. Vidjet ćemo sutra.
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

[pinocchio]

velikom maminom dečku lovri sretan ročkas

pčelice ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ za skori susret s bebolinčijem

[miloc]

Jutros s nestrpljenjem idem na forum u nadi da nam je bebač stigao i da se već mazi s mamom, kad ono...
Pčelice, ~~~~~~~~ !

Dragom Lovriću puno, puno pusica za njegov 4. !

[mamma san]

Najnovije vijesti od Pčele.

Bebač je još uvijek u buši. Carski je dogovoren za srijedu. Osim..ako...prije ne krene...
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

[spooky]

Pusice našoj Pčelici i još veće seki koja doma nestrpljivo čeka

[tweety]

Mamma, daj prenesi velike pozdrave pčelinjosici
Ja prijavljujem naš dolazak bek tu rialiti!
Dočekala me hrpa posla, pa ću izvješće složiti predvečer.
svima

[Sanja]

mamma san, drago mi je da je rođendan dobro prošao i da se Lovro veselio poklonima. Ne mogu vjerovati da naši klinci ovog proljeća navršavaju četvrti rođendan!

Za Pčelicu i dalje puno vibri i pozitivnih misli!

Ja si moram popiti kave, pa možda uhvatim energije da vam opišem neke stvari koje me... hm... muče.

[mamma san]

Ja si moram popiti kave, pa možda uhvatim energije da vam opišem neke stvari koje me... hm... muče.

Trudna si? :D

[spooky]

Ja si moram popiti kave, pa možda uhvatim energije da vam opišem neke stvari koje me... hm... muče.

Trudna si? :D

UZELA SI MI SLOVA IZ PRSTIĆA

[Sanja]

Ja si moram popiti kave, pa možda uhvatim energije da vam opišem neke stvari koje me... hm... muče.

Trudna si? :D

Joj , sorry što sam vas navela na krivi put, nisam trudna, nego izbezumljena.

Dakle, Fiona je u nekoj neću-ne želim-neću-nemoj-neću fazi koja me dovodi do ludila. Prva reakcija na sve joj je "neću". Pa onda slijede pregovori, dogovori, razgovori, doslovce unedogled. :/ Dodatna loša stvar je što cure jedna drugu stalno oponašaju, pa kad Fiona počne sa svojim glupostima, evo i Flore istog trena sa svojima. Jedna neće jesti, odmah i druga stavlja žlicu sa strane i želi se maknuti od stola. Jedna ne želi pospremiti igračke, istog trena neće ni druga. I tako stalno.

Točno se vidi da se namjerno inati i da gleda dokle sve to može ići. Povremeno sam čak pomislila kako je dobro roditeljima koji kažnjavaju djecu - fino odrapiš kaznu i miran si. Ovako, ta silna objašnjavanja zaista ponekad nikamo ne vode. :/

Ja sam po prirodi smirenija, pa me uspjela izbezumiti, a da ne kažem da je mm, koji nema tako dugački fitilj, pola vikenda proveo urlajući. Na kraju sam bila toliko iznervirana (nepospremljene igračke i nepojedeni ručak nisu ništa naspram spuštanja niz stepenice u ležećem položaju s rukama ispruženim ispred tijela i glavnom prema dolje :/ ) da sam počela prijetiti i tek tada uspjela dovesti situaciju do toga da me posluša barem za neke osnovne (tj. opasne) stvari. Nisam vjerovala da čujem vlastiti glas kako urla :/ da neće biti crtića, da neće biti priče za laku noć i, na kraju, kad me već skroz izbezumila, da će dobiti po guzi. Iako ona ne zna što to znači, očigledno je shvatila da je nešto opako, čim sam to izvukla kao posljednji adut. Nakon toga sam bila sva jadna i razmišljala želim li biti mama koje se dijete boji i, što je još gore, koju dijete sluša samo zato što je se boji.

Uh. Nemam pojma. Imate li vi takvih dana? Kako ih rješavate?

[čokolada]

Nama je slično s A. otkad se M. rodila :/ . MM je također turbo-super-hiper-kratkofitiljaš i ne zna ishendlat neke situacije (interesantno: izvrsno hendla jedino kad meni skroz pukne film i krenem urlati), tako da često imamo cirkuse jer sam ja zauzeta s M.
Tipična scena je kad dođu iz vrtića doma: nešto se porječkaju na putu doma, ili jednostavno A. čim uđe u stan krene s nebulozama (neće skinut blatne cipele, neće oprat ruke, o ručku da i ne govorim, krene vrištanje...).
Znam da joj fali pažnja, ali za sada to ne mogu nažalost promijeniti, trudim se najviše što mogu, ali njoj nije dovoljno.

Za ostale svakodnevne situacije (užasna neurednost pri jelu, nepažnja oko svega, lomovi stvari, rušenje svega i svačega, bjesomučno trčanje stanom, urlanje, dozivanje i vikanje navečer kad M. jedva zaspi...) ne mogu reći da su baš namjerne ili da se inati, jednostavno je takva, a to je nešto s čim se očito moram pomiriti...eto, nemam dijete koje može mirno prosjediti ručak s nogama pod stolom ili se igrati nečeg što uključuje boravak na podu dulji od 10 minuta i relativnu tišinu.
Nade polažem u M. .

[mamma san]

Iskreno, Sanja, ak si ti tek sa dva klinca uspjela pustiti krik očajnika iz svojih pluća...svaka ti čast. Ja sam to uspjela napraviti već puno puno ranije. :/

[čokolada]

Ne moram ni reći da joj je najdraža igra kad izvrne SVE kutije s igračkama, prethodno sasvim ozbiljno obeća SVE ĆU POSPREMITI, MAMICE!, a kad stigne večer i dođe vrijeme pospremanja, istog časa počinje cendrati kako ona ne bi, a ako bilo što kažemo krene vrisak... (ne pali ni ono, ajde pola ću ja, a pola ti, pomoći ću ti i sl.)

[ms. ivy]

sanja, a možda je baš zaželjela malo vidjeti gdje su granice i ne želi silna objašnjavanja? ja sam prestala beskonačno objašnjavati ono oko čega smo se već odavno dogovorili i što je usvojio.

znam da se loše osjećaš urlajući , pokušaj vidjeti pali li "ako /se ne obučeš do podneva/ - onda /ne možemo otići u grad na kolače/". andreja ponekad slomim nasmijavanjem - kažem mu da ćemo tata i ja, ako on nastavi s dernjavom "neee!" na sve što poželimo da napravi, i mi početi tako na njegove želje. npr. vraćamo se doma i on ne želi biti miran dok ga svežem u sjedalicu, ne želi skinuti cipele kad dođemo doma, ne želi ubaci-sve-što-ti-padne-na-pamet a k tome urliče. onda krene izražavati svoje uobičajene želje, npr. "kad dođemo doma stavi mi crtić" a mm i ja uglas, razulareno: "neee!"... to ga, naravno, tjera na cerekanje i obično (ako se ne radi o tome da je npr. premoren) napravi što želimo i zaključi da nas je lijepo poslušao pa ćemo i mi sada poslušati njega. i tako i bude.

tu sad fali nijansi, ali kužiš poantu - suradnja i reciprocitet.

[anek]

joj sanja, pa tko nema takvih dana...
ponekad je sve idealno, apsolutno se oko svega možemo dogovoriti, a ponekad "zlo i naopako" .
e baš je tako nešto slično bilo i nama s videkom u subotu /možda je nešto u zraku? /, mi umorni i kratkog fitilja, a on nabrijan 100 na sat, i naravno također u filmu "neću" i uz to iritantno ponašanje i ispitivanje naših granica do daske.
onda ja pokušavam s objašnjavanjem, ali kad me izludi i kad sam umorna krenem s vikanjem i totalno se uzrujam što moram izbacivati iz sebe krilatice tipa "e danas nema crtića/čokolade/whatever.." i sl., "kako se ružno ponašaš" i ostalo, ali ne znam što bih, jer objašnjavanje koji put ne funkcionira. još nisam nikad spomenula "po guzi" jer mi je to nešto grozno /o.k. sanja, rekla si, ali nisi to napravila, ne bediraj se/, ali najgore mi je od svega što nakon takve "svađe" ja budem u totalnoj komi, toliko mi bude žao što sam povisila ton i što sam dopustila sebi da me njegovo ponašanje izbaci iz takta..a opet znam da nitko od nas nije superwoman...
srećom, kod nas su takve situacije u zadnje vrijeme ipak iznimka, ali imali smo takvu fazu koja je trajala danima i bila izluđujuća.
takve situacije su prava iskušenja za roditelje i tu svi lako pucaju, i mislim da većina ljudi, pogotovo onih manje osviještenih po pitanju odgoja i roditeljstva uopće - lema po guzici, ne razmišljajući uopće što s tim postiže/ne postiže

p.s.
i nakon tog subotnjeg fighta ja na rubu suza i u komi, on otrči uplakan u svoju sobu i dotrči nakon nekoliko minuta i šutke mi stavi u krilo crtež:
a na crtežu mama i vid kako se drže za ruke...

[ms. ivy]

mi umorni i kratkog fitilja, a on nabrijan 100 na sat

ovo je dobitna kombinacija. nepogrešivo skuže kad si ionako na rubu, pa eto i njih za tobom.

vid

i naše svađe obavezno završe pomirenjem i isprikama, pa eto, bar to...

[Sanja]

Iskreno, Sanja, ak si ti tek sa dva klinca uspjela pustiti krik očajnika iz svojih pluća...svaka ti čast. Ja sam to uspjela napraviti već puno puno ranije. :/

Ma, znala sam ja zaurlati i ranije, ali još nikad nisam bila tako intenzivno izvan sebe i toliko dugo u komadu. :/ Još nikad nisam prijetila batinama.

sanja, a možda je baš zaželjela malo vidjeti gdje su granice i ne želi silna objašnjavanja? ja sam prestala beskonačno objašnjavati ono oko čega smo se već odavno dogovorili i što je usvojio.

O da, posve si u pravu, sigurna sam da ispipava granice. Što si ti konkretno napravila u takvim slučajevima? To mi treba. Ideja. (Da ne kažem recept.)

pokušaj vidjeti pali li "ako /se ne obučeš do podneva/ - onda /ne možemo otići u grad na kolače/". andreja ponekad slomim nasmijavanjem - kažem mu da ćemo tata i ja, ako on nastavi s dernjavom "neee!" na sve što poželimo da napravi, i mi početi tako na njegove želje.

Joj, i to radimo. "Ako ti nećeš ovo... onda mi nećemo ono..." i moram priznati da se pritom loše osjećam, jer često stvar a nema veze sa stvari b, tj. nisu uzročnoposljedično povezane.

Probali smo i s tim oponašanjem njezinog ponašanja - konkretno, u subotu je htjela da joj pustim crtić, a ja sam rekla, onako dramatično-preglumljeno, "ne", pa onda "ali mama, ja sam te lijepo zamolila" , ja opet "ne", onda ona "ali, mama, ja stvarno želim crtić", pa ja "ali ja ne želim" (to je inače njezin tipični odgovor ), onda ona "ali, mama, moooo-oooo-lim teeeee", ja (uz trud da zvučim inatljivo poput nje ) "neću!" i tako dok se nije skoro rasplakala. Pa sam ju smirila, pa smo popričale, pa je skužila da se ona inače tako ponaša, a da se ja osjećam kao što se ona osjećala ovom prilikom... I sve je u redu u teoriji i do prve iduće prilike. :/

[Sanja]

onda ja pokušavam s objašnjavanjem, ali kad me izludi i kad sam umorna krenem s vikanjem i totalno se uzrujam što moram izbacivati iz sebe krilatice tipa "e danas nema crtića/čokolade/whatever.." i sl., "kako se ružno ponašaš" i ostalo, ali ne znam što bih, jer objašnjavanje koji put ne funkcionira.

Kao da sam ja pisala, s tim da opasku o ružnom ponašanju uopće ne smatram roditeljskim zločinom. 8) Nikad joj ne kažem da je zločesta, ali kad se ružno ponaša, to joj i kažem, jer mislim da je dovoljno velika da nauči što je prihvatljivo (tj. pristojno ili lijepo - stvar je samo terminologije), a što neprihvatljivo (ili ružno) ponašanje.

Ona već zna da su sva djeca dobra, samo se neka djeca ponekad ružno ponašaju.

najgore mi je od svega što nakon takve "svađe" ja budem u totalnoj komi, toliko mi bude žao što sam povisila ton i što sam dopustila sebi da me njegovo ponašanje izbaci iz takta..a opet znam da nitko od nas nije superwoman...

Potpis do neba.

p.s.
i nakon tog subotnjeg fighta ja na rubu suza i u komi, on otrči uplakan u svoju sobu i dotrči nakon nekoliko minuta i šutke mi stavi u krilo crtež:
a na crtežu mama i vid kako se drže za ruke...

I mi se obavezno pomirimo.


Da ne zaboravim odgovoriti čokoladi - naravno da se kroz sve to sigurno provlači i pitanje pažnje (kod vas još i više, jer je situacija novija i Ana je imala manje vremena da joj se prilagodi), ali to što razumijem problem (ja bih rekla da je dvojak: pažnja i ispitivanje granica), ne znači da me manje muči.

[ms. ivy]

e da, dobrodošla u stvarni svijet.

neki put nema druge nego čekati da prođe... :/ i usput izgubiti koju kilu živaca... i odurlati svoje ako se ne iskontroliraš...

ako radi baš ono što zna da ne smije, nema puno pregovaranja. prolijeva vodu iz kade - par puta upozorim, treći put ga vadim iz kade. dovoljno puta sam objasnila da će mamu stresti struja bude li vešmašina plivala u pedlju vode, kao i da mi se ne da cijelu večer skupljati vodu za njim. neki put završi tako da obeća da će prestati pa ga pustim i usmjerim na normalniju igru, neki put provedem prijetnju, on odurla svoje a onda ga utješim i porazgovaramo.

skoči na kauč u tenisicama i zahtijeva crtić - nemere, nema crtića dok se ne skine i ne opere ruke. ako vidim da ga je ulovila žuta minuta, skinem ga sama i pustim da mahnita po kući te čekam da ode spavati , ali ako se ne radi o takvoj situaciji nastojim ga privesti razumu. uglavnom mu nastojim ukazati na to da se tata i ja lijepo ponašamo prema njemu i ispunimo mu sve želje koje možemo, pa se loše osjećamo kad on ne ispunjava svoj dio dogovora. ako je prijemčiv, upali. ako nije, ne upali... :/

[anek]

s tim da opasku o ružnom ponašanju uopće ne smatram roditeljskim zločinom. 8) Nikad joj ne kažem da je zločesta, ali kad se ružno ponaša, to joj i kažem, jer mislim da je dovoljno velika da nauči što je prihvatljivo (tj. pristojno ili lijepo - stvar je samo terminologije), a što neprihvatljivo (ili ružno) ponašanje.

Ona već zna da su sva djeca dobra, samo se neka djeca ponekad ružno ponašaju.

ma i ja isto tako, ovo "ružno se ponašaš" sam napisala u žaru pisanja - krivom kontekstu pa je ispalo da mi je neki bed radi toga, to je meni normalna terminologija, i on ju kuži.

jučer navečer me izbombardirao s nemogućim pitanjima prije spavanja:

- zašto SVI ljudi na svijetu nisu dobri, ja bi da su svi dobri.
- zašto su izumrli dinosauri?
- zašto jelen ima rogove?
- zašto su zvijezde špičaste?
- zašto grom udari i može spaliti?

a u kupaoni je gledao MM -a kako se presvlači i komentirao:
"tata, baš imaž ružne cice...onak..dlakave.
...a kaj možeš, ne može čovjek to promijenit' !

a ja u drugoj sobi slušam i ..

[Sanja]

i usput izgubiti koju kilu živaca...

Da barem izgubim koju kilu špeka.

Zapravo, radim isto što i ti, jedino što nas je ovaj vikend drmala fakat dugotrajna šiza koja je povremeno bila udvostručena. Pijem već drugu kavu i polako dolazim sebi.

[ms. ivy]

bit će bolje

[Sanja]

Thanks.

[anek]

nama odgojne metode variraju s obzirom na debljinu živaca ili umora u tom trenutku /kao i svima/.
ponekad mi sinu odlične ideje koje apsolutno upale u određenoj situaciji, a ponekad sam bez inspiracije...ma glavno je da se trudimo, ne postoje savršeni roditelji

[ms. ivy]

Thanks.

dočekat ćete vi mene za kojih dva mjeseca... naoštrite tipkovnice!