-
sanja, a možda je baš zaželjela malo vidjeti gdje su granice i ne želi silna objašnjavanja? ja sam prestala beskonačno objašnjavati ono oko čega smo se već odavno dogovorili i što je usvojio.
znam da se loše osjećaš urlajući
, pokušaj vidjeti pali li "ako /se ne obučeš do podneva/ - onda /ne možemo otići u grad na kolače/". andreja ponekad slomim nasmijavanjem - kažem mu da ćemo tata i ja, ako on nastavi s dernjavom "neee!" na sve što poželimo da napravi, i mi početi tako na njegove želje. npr. vraćamo se doma i on ne želi biti miran dok ga svežem u sjedalicu, ne želi skinuti cipele kad dođemo doma, ne želi ubaci-sve-što-ti-padne-na-pamet a k tome urliče. onda krene izražavati svoje uobičajene želje, npr. "kad dođemo doma stavi mi crtić" a mm i ja uglas, razulareno: "neee!"... to ga, naravno, tjera na cerekanje i obično (ako se ne radi o tome da je npr. premoren) napravi što želimo i zaključi da nas je lijepo poslušao pa ćemo i mi sada poslušati njega. i tako i bude.
tu sad fali nijansi, ali kužiš poantu - suradnja i reciprocitet.
Pravila pisanja postova
- Ne možete otvoriti novu temu
- Ne možete ostaviti odgovor
- Ne možete stavljati privitke
- Ne možete uređivati svoje postove
-
Pravila foruma