Ah, ne znam što bih vam rekla. Možda se sjećate moje žalopojke od prije par vikenda, kad nisam više znala što bih sa sobom.

Spooky, u tvom konkretnom slučaju mislim da Doru puca malo jači oblik terrible twos sindroma koji će prije ili kasnije proći. Znam da je teško dok traje i nema te mantre ni fraze ni ničeg što bi te smirilo dok gledaš kako se urlajuće dijete valja po podu, ali barem si, kad tantrum prođe možeš racionalno reći da je to zaista samo jedna faza.

Što se tiče ovih "velikih", osobno mislim da ih svi mi pomalo precjenjujemo. Nisu oni baš tako veliki kao što se nama čine. Ja to sad vidim kad usporedim Fionu i Floru - recimo, Fionu sam u ovo doba već smatrala "velikom" i objašnjavala joj neke stvari u totalnom uvjerenju da me sasvim razumije i da će me poslušati. Sad kad je Flora identično stara, ona je za mene samo malo veća beba i tek mi je sad jasno da sam pred Fionu stavljala mnoge "zahtjeve" (ok, ne baš prave zahtjeve, ali fali mi riječ, no skužit ćete me) koji su bili daleko iznad njezinih tadašnjih mogućnosti, a bojim se da to radim i sad. Zato se sad, kad nešto očekujem od nje, najprije zapitam hoću li to isto za dvije godine očekivati i od Flore, pa se malo skuliram.

Umorna sam, previše radim i premalo spavam, pa sorry svima ako sam spetljala. Nadam se da ste me skužile.