Citiraj tito prvotno napisa
Hajde malo opiši kako si uspjela s relaktacijom? Pliz.
Pa ovak - prva tri tjedna cicu nije htjela ni vidjeti. (Klasicna prica - u rodilistu su joj dali bocicu, jer sam ja izgubila dosta krvi, pa mi ju dugo nisu dali).
Ja sam se izdajala koliko sam mogla, prvo rucno, onda na izdajalicu (muz mi je uvelike pomogao), ali nista posebno nisam uspjevala izvuci, tako da je mog mlijeka dobivala jedva nekih 50-100 ml dnevno. I nije bilo sanse da uspijem onoliko cesto koliko zapravo treba (svaka dva-tri sata). Zato sam bila ziher da nema sanse da s vremenom ne izgubim mlijeko.

No, prije svake bocice sam joj nudila cicu. Ona ju je smatrala drzavnim neprijateljem i dernjala se kao da joj jeza guram u usta. I onda jednog dana, nicim izazvana, prihvatila ju je. I ne samo desnu, na kojoj imam normalnu bradavicu, nego i lijevu, na kojoj mi je uvucena.
I od onda smo postepeno forsirali dojenje, a smanjivali adaptirano, ovako kako cure kazu, po 30tak ml kroz par dana, dok na koncu nismo ostali na toj jednoj vecernjoj bocici od 100 ml adapt., koja mi jos sluzi kao pomocni kotaci . Naime, jednom sam je prilikom vec bili ukinuli, ali nam onda nekih tjedan dana nije nista dobila. Sad ju vec cesto odbije, tj. popije 30tak ml i vise nece. A kad popije sve, pola izbljucne, tako da nisam bas sigurna koliko joj uopce to treba.
Uglavnom...kad je prihvatila dojku, dojila sam je na zahtjev. Dudu varalicu smo joj davali samo u posebnim prilikama, kod doktora i slicno (nazalost, ima problema s okom zbog kojih je vec bila na operaciji, pa je cesto po kontrolama) i tako. Zbog svega toga sam i ja jako bila pod stresom, pa sam mislila da to utjece na moj letdown, ali vidim da nije nis puno drugacije ni kad sam opustena.
Kad smo doma, uvaljujem joj cesto cicu, i kad trazi i kad ne trazi ponekad, cisto da malo napumpam kolicinu, a i zato jer me brine taj slabi letdown . Uglavnom, puno su mi pomogli muz i savjetnice s sos-a. Bez njih bih odustala.