ja sam se pomirila da nikad više neću moći živjeti bez bolova u križima, toliko sam se navikla da ne mogu ni sama vjerovat, konstantno sam pod bolovima, ali sam jednostavno to tako prihvatila....pazim se ful, ne saginjem se uopće, sve radim iz koljena, ne dižem apsolutno ništa, ne znam kako ću tako
kad si zamislim da ću možda cijeli život tako živjeti čini mi se kao da sanjam....a na operaciju ni mrtva....