da li ste mijenjali (tj. vasa djeca) skolu u toku nizih razreda OŠ?
kako je dijete reagiralo? da li je bilo izbora mijenjati ili ne, i koliko je dijete sudjelovalo u odluci?
koliko im je trebalo da se prilagode, i budu prihvaceni od novog razreda? (znam da ovo zavisi i o temperamentu i karakteru djeteta)
postoji mogucnost da S. promijeni skolu slijedece sk. godine, na pocetku 4. razreda, ja sam ta koja oklijeva, i radije bih da ostane u staroj skoli (iako ce nama biti jednostavnije ako se preseli u novu skolu)
Ja sam promjenila čak 4 osnovne. Prva dva razreda sam išla u jednu, pa se izgradila druga - nova, premjestili su me tamo u trećem po mjestu stanovanja, pa sam se ja preselila u petom u drugo naselje, pa se opet izgradila nova, pa po mjestu stanovanja ja opet morala u tu novu
Prilagodba? U početku je teško, naravno, ali zbog tog spleta okolnosti razvila sam sposobnost brzog sklapanja poznanstava bez srama, i nadasve komunikativnost. Skontala sam da se jedino tako mogu (brzo) uklopiti u novu sredinu, jer povlačenjem u sebe odbijam druge od sebe (kad sam to shvatila bila sam u trećoj školi ).
Ne smatram to hendikepom jer sam poznavala brdo ljudi (djece, frendica i frendova), a s nekima sam se još dugo nakon preseljenja i dopisivala i posječivali smo se za rođendane i slično. A to ti je i priprema za sposobnost prilagođavanja jer kasnije nikad ne znaš hoće li se tvoje dijete seliti, mjenjati poslovne sredine i slično. Smatram da sada u odrasloj dobi imam samo koristi od toga
Paula je mijenjala školu nakon drugog razreda jer smo kupili stan i preselili se u drugi kvart. Prvo smo tražili stan u starom naselju, ali tamo su nekretnine bile toliko skupe (a kupovali smo prvi stan) da smo brzo odustali. Ostanak u staroj školi nije dolazio u obzir - ovdje joj je škola na pet minuta, a stara je par kilometara dalje, preko nekoliko prometnica, bez direktne veze javnim prijevozom, nastava u dvije smjene. Tako da ona nije odlučivala, odlučili smo mi.
Reakcije? Dosta je žalila za starim razredom tamo joj je ostala najbolja prijateljica još iz jaslica, no srećem smo se i mi sprijateljili s njenim roditeljima i redovno se viđamo pa se to prijateljstvo potpuno održalo. S još jednom bilskom frendicom ide u glazbenu školu, i taj kontakt isto održava, mi pripomognemo tome tako što ih znamo dovoziti/odvoziti na igranje i druženje. Nekoliko puta tijekom trećeg i četvrtog razreda, kad je raspored dopuštao, odvezli smo je na koji sat u staru školu.
U novom razredu je dobro prihvaćena, ona je inače dosta komunikativna, iako se meni čini da je sama kad je stigla u novi razred bila malo suzdržanija i stidljivija prema novim kolegama nego oni prema njoj. Mi smo poticali da se druži, kad su krenuli rođendani počela se družiti i izvan škole. Peh je bio što se na prvu ruku najviše skompala s curicom koja se preselila slijedeće godine. Učiteljica se trudila pomoći joj da se uklopi, poticala je sjedenje s klincima za koje je znala da su otvoreni i skloni pomoći, počela redovno rolati i voziti bicikl s društvom iz razreda. Imam osjećaj da su stvari potpuno sjele na svoje mjesto u četvrtom razredu.
Što se tiče učenja, nije bilo nekih popuštanja, snašla se bez problema.
Promjena skole
Odgovori s citatom
).
