 |
|||
Sitni fizički nedostaci
Kako se postaviti kad dijete ima neki sitan fizički nedostatak (tipa "ikserice", "okserice", klempave uši i sl.) da ne postane kompleksaš?
Meni je na neke moje sitne nedostatke (dok sam bila klinka) ukazala - mama... I otad mi smetaju. Prije nisam ni znala da ih imam.
Ponekad i druga djeca znaju biti "okrutna" pa se rugaju.
Kako pripremiti dijete?
Ovo je otišlo greškom. Sorry.
moj klinac ima spojene drugi i treći prstić na obje noge.neki su nam predlagali da ih razdvojimo operacijom ali nama je bilo besmisleno prčkat po nećem što savršeno funkcionira. odlučili smo ga odgajat na način da mu ukazujemo kako je poseban po tome i ima super prstiće kojima će se hvaliti.
i to radimo i svima pokazujemo njegove "mrak" prstiće...i ne bi vjerovala koliko ljudi mi je uzvratilo istom mjerom: pokazalo svoje prste sa istim problemom. A poznam ih godinama!!!!!
Smatram da im treba ukazivat na to da su jedinstveni i predivni takvi kavi jesu. POnekad se šalim da odgajam malog metroseksualca kad vidim koliko vremena provodi pred ogledalima i viče da je "godan" (zgodan)
Tesko... iz osobnog primjera govorim :/
Imam nejednake usi (sad ce svi koji me znaju gledat mi u usi sljedeci put). STRASNO me to smetalo dok sam bila klinka. Imala sam uvijek dugu kosu (ne samo zbog usiju), i bila mi je ziva muka kad bi na tjelesnom morala povezati rep - klinci su me UBIJALI komentarima i zafrkancijom
Nisam mogla zamisliti da bi jedan dan odrezala kosu....
I nosila sam se ja s tim neko vrijeme, dok jedan dan nisam dosla mami kuci u SUZAMA i proplakala cijelo popodne zbog toga. Mama me na kraju pitala "pa jel hoces da vidimo jel se to moze rijesiti plasticnom operacijom?" Ovakav sam osmjeh imala
Izostala sam iz skole, isli smo na Rebro. Dr me pogledala i rekla da bi to bilo prekomplicirano, da bi mi morali vaditi dio rebra i da sumnja da bi uspjeli da oba uha izgledaju isto, i rekla mi da sam stvarno lijepa i da mi je to uho bas simpaticno.....
A ja
Rekli su mami da mozemo probati otici na Salatu i vidjet sto ce oni reci.
Izasli smo van iz bolnice, ja sam bila jadna i prejadna da jadnija ne mogu biti. Mama me samo pitala "jel hoces da odemo na Salatu", ja sam joj rekla "ne zelim. Ako me i tamo odbiju, ne bi to mogla podnijeti. Radje cu zivjeti u uvjerenju da postoji nada da se to ipak moze rijesiti ako odlucim jednog dana". I otisli smo kuci.
Pubertet prosaoBez obzira sto nisam to spominjala, osjetila se valjda vibra koliko me to smetalo
I eto sad kad sam procitala ovu temu, sjetila sam se da imam razlicite usi i koliko me to nekad smetalo.. nevjerojatno. Gadan je taj pubertet
Meni su smetale naočari... ne samo da su me zezali zbog njih, skidali mi "cvikere" i koješta, nego sam ja sama sebi s njima bila ružnaaaaaa
Tako je mene moja mama, nakon jednog sličnog plakanja kao kod anchie76, odvela u kabinet za sočiva. Ooooo kako sam bila srećna :D
Silno me ispregledali, stavili sočiva za probu, a ono - žuljaaaaa :sad: Vele, to je tako svima, proći će kad se oči naviknu. Stigla su i moja sočiva, treba da ih nosim tri mjeseca, pa kontrola. Preplakala sam ta tri mjeseca.
(ne, nemam 100 pari naočara, samo dva
)
raca je faca
mislim da je tvoj pristup super!
anchie76 i vjesticice, vase su mame po mom misljenju postupile ispravno - vama je to bio problem i htjele ste ga rijesit a one su vas podrzale, ne u tome da imate problem vec da ga zelite rijesiti (barem sam ja tako shvatila). mislim da je to bitno! podrzati dijete ako samo osjeti da mu je to problem a do tada ga podrzavati i graditi samopouzdanje da se moze obraniti od ruganja ako je "problem" bas ocit.
ja sam imala prijateljicu koju je mama uvjeravala da je debela i stalno joj govorila da mora smrsavit pa sad (kad bi trebala vec bit zrela osoba) ima anoreksiju. a meni je moja mama, kad su mi svi govorili da san strkljavica, rekla da imam bas lipe nogice i da mi lijepo stoje haljine i ne bi me nitko moga uvjerit u suprotno!
jako je vazno kako se djeci nesto predstavlja - kao problem ili kao posebnost, ja bi ovo drugo.
mamino i tatino misljenje je ipak najvaznije!
ja sam imala velike uši. i imam ih i dan danas. i još neke nedostatke i nikad me nitko zbog toga nije vodio nigdje na "popravke"
al imam super sise. i imala sam ih već u pubertetu 8) pa hebeš uši, te možeš sakriti pod kosom. dekolte je dekolte
Svatko ima "neki sitni fizički nedostatak" (štoviše, i krupni)... To je dio šarma.Sramežljiva prvotno napisa
joj ja sam ko dite, a i kasnije imala užasne komplekse zbog očiju i očala.
uvik su mi se dica rugala da sam cvikeraš, poker očiju i takve stvari.
i dugo, dugo godina nisam želila izaći vani s očalima.
u pubertetu sam ih uredno, kad bi izlazila vani, sakrivala u hidrant. sve dok mi jednom nisu nestale netragom, a kad sam ušla kući našla ih na stolu.
vodili su mene moji i na stavljanje leća, ali ih oko nije moglo prihvatiti i to mi je bila tuga pregolema.
danas bez očala ne funkcioniram i ne skidam ih s nosa. one su dio mene i više nemam kompleks 8a da ne bi volila nosit leće, bi).
drugi problem mi je bježanje desnog oka put nosa. ko maloj bebi mi je popustio mišić i oko je počelo bježat. korekcija flasterom nije urodila plodom, operacija (tako su tvrdili doktori) bila bi kretkoročno rješenje i opet bi s vremenom oko počelo bježat. najvidljivije je bilo u pubetretu, a i danas kad sam previše umorna malo pobigne (inače je u centru i vratilo se samo od sebe na mjesto).
ali se sićam moga srama i crvenila kad bi me sugovornik pitao: di ti gledaš, koga gledaši onda je došlo do toga da mi je bilo neugodno gledat u oči onoga s kim pričam (a zviranje okolo dok s nekim pričam ili netko priča sa mnom mrzim iz dna duše).
sićam se jednom kad mi se jedan tip sviđao. i mi pričamo a on meni to čuveno pitanje koje bi me ukopalo svaki put: koga gledaš. e tad mi je baš nekako pukao film pa sam mu odgovorila: toliko si gadan da mi je oko, ovog momenta i samo od sebe, počelo bižat da te ne gledam
to bižanje oka mi je baš bilo užasan kompleks, čak veći od očala koje sam morala nosit.
treći problem su mi bili zubi. imam prednja dva veća od ostalih zuba i još malo raširene. auuuu jesam se i tu naslušala svakojakih uvreda. pa sam bila zekoslav mrkva, pa su mi zubi išli na parove rszbrojs i tako tome slično. užasno.
sve dok me jedna draga osoba nije uvjerila kako imam krasne zube i šteta što ih prekrivam rukom dok se smijem. danas se kreveljim od uha do uha
Šefica ima jedno uho fino stavljeno uz glavu, a drugo klempavo. i baš se vidi da joj je klempavo. naročito ako joj je duža kosa pa joj ono stalno proviruje između dlaka. i zato sam je stalno i šišala na muškića. sad se nastojim izborit sama sa svojim kompleksima i ne prenit ih na dite pa je prvi korak puštanje kose da raste.
ako joj bude smetalo (a vjerujem kako ću i ja nastojat taj problem riješit i prije nego osjeti sav otrov ruganja) otići ćemo na korekciju.
ruganja i izrugivanja s nedostacima ma koliko oni bili mali znaju ostavit tragove za cijeli život. ja se i dan danas povremeno borim s tim tragovima ruganja.
Teško je to, djeca zezaju i za stvari za koje bi sama željela da ih imaju. Moju su sestru zvali žirafa, zato što je bila najviša u razredu, a zapravo su joj zavidili. I šta god ti majka kaže, tebi je teško. Mada opet treba na svaki način dizati samopuzdanje djetetu. Ja sam "imala" klempave uši (zapravo mi je samo jedno malo više udaljeno od glave, jer sam ga lomila dok sam spavala kako beba), dok mi jedan super frizer nije napravio tako haos frizuru, i potpuno me oslobodio kompleksa (htjela sam mu reći da mi ostavi preko ušiju, ali me bilo sram, ali kad je bilo gotovo, uši vani, a glava ko med
Ja sam rođena s jednom ušnom školjkom preklopljenom i oko centimetar priraslom za lice. Kad su me moji odveli kirurgu, on je rekao da što brinu, da će to frizura pokriti. Kad su došli doma, netko od njih dvoje (ne znam tko, nije ni bitno jer je odluka bila zajednička) je uzeo žilet i odvojio uho od lica, na čemu sam im ja danas neizmjerno zahvalna. Uho su mi lijepili flasterom za lice da bi što više poprimilo položaj uz glavu, ali i danas mi je to uho klempavije i izgledom drugačije, i zato od drugog razreda osnovne škole ne nosim kosu iza uha.
Moj mali ima jedan nožni prstić kraći do ispod nokta, ali nama je taj prstić posebno drag i njega prvog i najviše ljubimo. Kako taj 'nedostatak' nije baš na vidljivom mjestu, ne vjerujem da će mu u životu baš previše smetati i da će imati neke velike komplekse radi njega.
Mojoj kćeri je na mjestu jedinice i dvojke dolje izrastao zub blizanac, znači ta dva zuba su se nekako stopila. Razdvajanje (rezanje) bi možda bilo moguće ako oni imaju svaki svoju pulpu i korijen, ali ako im je to zajedničko u obzir dolazi vađenje tog zuba i onda dugotrajno nošenje aparatića da drugi zubi popune rupu. Ja osobno nisam ni za kakve intervencije, ali sada ne mogu znati kakav će konačni oblik taj zub imati kad potpuno izraste. Uostalom, čovjek nikad ne zna kakve si sve komplekse jedna curica može nabiti radi svog izgleda (zapravo - znam), i jednog dana ako ona bude poželjela nešto glede toga učiniti, podržat ću je.
Ti kompleksi su djecije bolesti. Zdravi ljudi to prerastu....
Kao devojcica bila sam visoka i mrsava (uostalom, kao i sad, samo sto je u ovim godinama to na ceni, a sa 13 je bilo predmet poruge) i zbog toga sam bas patila. I nikakve mamine price kako cu jednom biti srecna zbog toga nisu me mogle razuveriti. Kratku suknju sam prvi put obukla za veliku maturu, jer sam pre toga zivela u ubedjenju kako imam grozne noge...
Mislim da svi, u manjoj ili vecoj meri , prolazimo kroz takve faze u pubertetu. Lek je puno ljubavi, sto donosi samopouzdanje, a ako je nesavrsenost bas krupna ili dete nikako ne moze da se srodi sa njom, i plasticna hirurgija ili sta vec treba, zasto da ne...
Hebate da su mi sise tad bile.. ihaaaaaj.. ali ni sisa nije bilopa hebeš uši, te možeš sakriti pod kosom. dekolte je dekolte
Meni je upravo nedostatak sisa fizički nedostatak. Da ne postoje push up grudnjaci, i oni punjeni gelovima, zrakom, vodom, čime već ne, bila bih ravna ko daska. Cijeli život sanjam o sisama (sad ih napokon imam jer dojim, ali iz iskustva znam da će poslije nestati ko rukom odnešene...).
Pardon, zanijele me te sise, sad vidim da se ovdje više radi o fizičkim nedostacima kod djece...
F. se rodio s dosta velikom flekom na podlaktici jedne ruke. Navodno je to hemangiom, nije izbočen, ali dosta je taman. Meni je to dio Filipove ljepote i posebnosti, i u to ću i njega uvjeriti.
Da ti ja dam pola svojih, pa da obje budemo sretne
potpis!Hebate da su mi sise tad bile.. ihaaaaaj.. ali ni sisa nije bilopa hebeš uši, te možeš sakriti pod kosom. dekolte je dekolte
Joj, Strobery, da se to bar može
Moja Stela je rođena sa deformiranom nožicom/stopalom, i nikad nećemo uspjeti operacijama i terapijom dovesti do toga da ta bolesna nožica izgleda kao zdrava, jer je čitava noga tanja i slabije razvijena. Vjerojatno nikad neće pravilno i opušteno hodati, uvijek će imati ortopedske cipele, uvijek će se vidjeti da noge nisu jednake.
Moja Stela je najljepša djevojčica na svijetu, hrabra je i odvažna, vesela, nasmijana i zna da ju svi volimo takvu kakva jest. Obzirom da ima već 3 godine, jako dobro zna i razumije koliko je bolesna, svjesna je da uskoro ide na 4. operaciju, ali ne da se, tko ju prvi put vidi - obuvenu - nikad ne bi rekao da iza sebe ima hrpu gipseva, terapija, operacija...
Njen brat Sven joj redovito ljubi bolesno stopalo, pokazuje svima kako njegova seka ima šavove i kako voli njenu nožicu, prolazi skupa s njom sve njene kontrole i vježbe.
Što se mene tiče, moja cura je savršena i želim da se tako i osjeća
mamaschŠto se mene tiče, moja cura je savršena i želim da se tako i osjeća
loryblue, tko bi zaboga pored tvog smisla za humor moga primjetit ikakav nedostatak na tebi?
moja mala je imala klempave uši koje smo operirali. ona je zbog toga presretna. a ja još više kad vidim njezinu sreću. slažem se da djecu treba odgajati u duhu samopouzdanja, ali to su stvari koje se ne mogu svakome nametnuti. neka djeca su preosjetljiva, kakva je i moja mala, i nikakve priče ne pomažu. sve je to individualno.
:shock: :shock: :shock: ovo zvuci ko hororac!!!
moji najveci i jedni kompleks: madezi. :/ puno njih i na losim mjestima... uvijek su mi smetali, a nikad se nisam odvazila na uklanjanje (uostalom, puno mi ih je za sve uklonit
Moja Stela je rođena sa deformiranom nožicom/stopalom, i nikad nećemo uspjeti operacijama i terapijom dovesti do toga da ta bolesna nožica izgleda kao zdrava, jer je čitava noga tanja i slabije razvijena. Vjerojatno nikad neće pravilno i opušteno hodati, uvijek će imati ortopedske cipele, uvijek će se vidjeti da noge nisu jednake.
Moja Stela je najljepša djevojčica na svijetu, hrabra je i odvažna, vesela, nasmijana i zna da ju svi volimo takvu kakva jest. Obzirom da ima već 3 godine, jako dobro zna i razumije koliko je bolesna, svjesna je da uskoro ide na 4. operaciju, ali ne da se, tko ju prvi put vidi - obuvenu - nikad ne bi rekao da iza sebe ima hrpu gipseva, terapija, operacija...
Njen brat Sven joj redovito ljubi bolesno stopalo, pokazuje svima kako njegova seka ima šavove i kako voli njenu nožicu, prolazi skupa s njom sve njene kontrole i vježbe.
Što se mene tiče, moja cura je savršena i želim da se tako i osjeća
potpis i pod jedno i drugo:shock: :shock: :shock: ovo zvuci ko hororac!!!
moji najveci i jedni kompleks: madezi. :/ puno njih i na losim mjestima... uvijek su mi smetali, a nikad se nisam odvazila na uklanjanje (uostalom, puno mi ih je za sve uklonit
to je fakat hrabrost (da ne nazovem drugačije) ići djetetu žiletom po licu
i ja imam bezbroj mladeža i mrzim ih, uvijek sam zamišljala da imam glatku, bijelu kožu, bez toga
sjećam se kad sam bila na kupanju, imala sam možda 8-9 godina a jedan je dječak pokazao na moje mladeže, kao fuuuj
bila sam taaako nesretna
od 12-13 godina nosim samo jednodjelne
mama je pokušavala s ubjeđivanjem da to nije ružno, ali nije ništa pomoglo
bili su mi ružni onda i sada
i ježim se kad vidim kojeg na svom djetetu
a ona viče da su njeni mali i baš lijepi
jedva se suzdržavam da pred njom ne govorim kako mrzim mladeže, da ne bi ona prestala voljeti svoje
a vidis, ja imam puno madeza, i relativno sam ravnodusna prema njima, osim sto su dva sumnjiva pa ih treba ukloniti
ali sjecam se, kad sam bila manja, decko koji je sjedio sa mnom u prvom razredu s takvom je ljubavlju i divljenjem promatrao i brojao moje madeze da sam mislila da sam bas nagradjena tim flekicama...
ma flekice su nista, mene ispupceni smetaju
kao dijete sam imala dosta operacija i imam dosta ožiljaka po tijelu, nikad u životu nisam obukla dvodjelni kostim. i nekako, kad drugačije ne znaš, naučiš se i ne razmišljaš o svemu tome. sigurno je to uticalo na moje samopouzdanje i da nisam toga svjesna, al nekako nisam pravila od toga toliki cirkus, barem ne svjesno.... al opet.... tu su bile savršene grudi koje su sve spašavale
Sin nema caklinu na zubima. Zbog toga su mu zubi kratki i prozirni.
I svako malo mu se netko zapilji u usta i pita "a gdje su ti zubići?"
Mislim, ljudi su dovoljno pristojni da ne pitaju dijete bez ruke "a gdje ti je rukica", ali potpuno im je u redu njega pitati za zube. I uopće mi nije jasno što očekuju da im dijete od dvije godine odgovori. :?
Znam da se radi o mliječnim zubima, ali nitko ne zna zašto je to tako i kakvi će biti trajni zubi.
Ja se iskreno nadam da ću mu uspjeti ugraditi dovoljno samopouzdanja da se nosi s tim nedostatkom :/
Posljednje uređivanje od spajalica : 10.05.2021. at 20:45
zhabica, ana i zlato - hvala vam na srčekima, puno mi znače, pogotovo sad dok iščekujemo termin za 4. operaciju
I ja cijeli život imam jako puno madeža po tijelu i to tamnih, vidljivih, no smetaju mi samo oni koji su mi se u trudnoći ispupčili i povećali i to samo zato jer su mi na rubu grudnjaka i na rubu hlača pa se bojim da se ne ozlijede. Već sam 3 puta operirala takve ispupčene ali opet iz zdravstvenih razloga jer su uvijek bili na nezgodnim mjestima. Inače mi ne smetaju, dapače mislim da mi donose sreću
Vidiš, kod nas je situacija obrnuta - Andrej ima smeđe naslage po zubićima, što izgleda...hm, kao da ne pere zube.Sin nema caklinu na zubima. Zbog toga su mu zubi kratki i prozirni.
I svako malo mu se netko zapilji u usta i pita "a gdje su ti zubići?"
Mislim, ljudi su dovoljno pristojni da ne pitaju dijete bez ruke "a gdje ti je rukica", ali potpuno im je u redu njega pitati za zube. I uopće mi nije jasno što očekuju da im dijete od dvije godine odgovori. :?
Znam da se radi o mliječnim zubima, ali nitko ne zna zašto je to tako i kakvi će biti trajni zubi.
Ja se iskreno nadam da ću mu uspjeti ugraditi dovoljno samopouzdanja da se nosi s tim nedostatkom :/
Od njegovih godinu i pol svako malo smo kod zubarice na struganju tih naslaga. Sad već bolje izgleda. Ja u tom nastojim gledati dobru stranu - bar je često kod zubara, pod kontrolom, pa to valjda znači i manju šansu za pokvarene zube jednog dana... i nadam se da mu trajni zubi neće biti takvi (iako, kad pogledam sebe u ogledalo, sumnjam :/ )
Posljednje uređivanje od spajalica : 10.05.2021. at 20:45
moj dječiji kompleks bio je veliki madež na guzici koji i dan danas imam i mislila sam cijelo djetinjstvo da neću nikad dečka imati radi toga
moja mlađa curka ima iskrivljen palac na lijevoj ruci. ona to ni ne primjećuje, za sad, a ne bih možda niti ja dugo primjetila da MM nije dok je bila beba (skroz mala, 10-ak dana) zabrijao da smo joj strgali palac dok smo ju presvlačili. i opet
tanja b znam točno o čemu pričaš, to su nekakve alge po zubima, i moja starija curka ih je imala jedno godinu dana, baš jako ružno izgleda, stalno smo išli na skidanje (a čak sam joj i ja ponekad strugala doma s čačkalicom koliko se dalo), i onda je jednostavno - nestalo. nitko mi nije znao točno objasniti zašto je došlo i zašto je nestalo. tako da imate šanse da vam to nestane.
Moja curka nosi naočale i aparatić za zube.
Ubijedila sam je da joj to oboje tako lijepo stoji da je neki dan osvajala malca osmijehom 8) tj. kako mi je prevela svoj "
mamach, stvarno si majka ooogmnog srca!
Umece je sa toliko optimizma prihvatiti nedostatke i gurati dalje sa osmehom verujuci da puno ljubavi leci sve oziljke.
Moja deca odrastaju bez velikih boljki, operacija i muka, pa ni ne znam, samo slutim kako to u stvari moze biti i tesko i divno u isti mah. Moja kuma takodje ima blizance. Sa malcem koji se rodio sitniji prosla je Scilu i Haribdu, sa obojicom vise operacija, puno brige i besanih noci. Divim joj se, kao i tebi, na snazi i kvantumu ljubavi koji nosite u sebi.
Sve najbolje na operaciji!
Vishnja, hvala na dobrim željama
Zaista si me počastila divnim riječima.
MM stalno forsira da se Stela nauči izboriti, progurati, istaknuti nekim posebnim ponašanjem i postupcima zato što misli da će čitav život biti obilježena tim svojim hendikepom, da će biti izdvajana iz društva i da će uvijek imati problema zbog toga, no ja ju želim odgojiti tako da spontano traži i daje poštovanje, da bude uključena u sve aspekte života, da se ne osjeća drugačijom jer ona pored svega hoda, trči i penje se kao i sva druga djeca. Čak je spretnija od mnogih jer na terapiji intenzivno vježba na švedskim ljestavama, pilates lopti, vere se ko vjeverica. Upravo zato što ZNAM da je sposobna i snažna ne želim ju dodatno gurati, želim da voli samu sebe i da dobije ljubav od drugih upravo takva kakva jest.
hvala ti dragaloryblue, tko bi zaboga pored tvog smisla za humor moga primjetit ikakav nedostatak na tebi?
što se tiče pitanja - tko god me vidio/vidi
Svim curama i njihovoj savršenoj dječici veliki
I ja sam veći dio onog najgoreg puberteta bila okupirana raznim kompleksima. U osnovnjaku kombinacija naočale + klempave uši... koma mi je to bilo, a starci nisu htjeli ni čuti za leće prije srednje škole. Ljeto prije polaska u srednjak dobila sam dugo željene leće i preporodila se, dan danas sam ludo vezana za njih i ne podnosim naočale. Klempice sam skrivala frizurom, iako me to i dalje mučilo, ali roditelji mi nisu bila podrška u tome, nego su stalno ponavljali kako sam divna i kako se to ne vidi, da bezveze izmišljam, bla, bla.... Napokon, kad sam već bila dovoljno odrasla da donesem sama tu odluku, uz podršku tadašnjeg dečka (današnjeg mm-a), sama sam si sredila operaciju i odšetala se do bolnice, tata je samo trebao doći po mene nakon operacije, a ja sam te iste večeri išla kuhati samo da mu pokažem kako nije to ništa strašno, a boljelo me za poludjet... a tek kad je anastezija i lijekovi protiv bolova popustila... koma, boljelo me još mjesecima, ALI to je najbolje što sam u životu napravila za sebe. Prezadovoljna sam novim ušima i riješila sam se velikog kompleksa.
Možda ću zvučati bahato, ali prvo što sam gledala na curama, odmah po porodu, osim, naravno jesu li žive i zdrave, bile su uši. Srećom, naslijedile su tatine, ali i da nisu, naravno da bi mi i dalje bile savršene i prekrasne. Bojala sam se najviše njihovih eventualnih kompleksa, koji su meni bili stvarno strašni baš u najosjetljivijem razdoblju. Znam samo da bih se u tom slučaju trudila više ih razumjeti nego što su moji roditelji mene i ne omalovažavati njihove komplekse, nego se potruditi da ih riješimo.
Inače, puno toga je i u glavi... evo, danas imam super uši, ne nosim naočale, ali kilice su krenule u opasnu invaziju...
a sad san bas kurjozasta!što se tiče pitanja - tko god me vidio/vidi
moja curica ima (kao i ja :/ ) malo klempave uhice i nisam sretna radi toga..jer ja sam imala komplekse kao mala tj u školi i uvijek puštena kosa..ne daj Bože zavezati u rep pa ni na trčanju!
danas nemam tih problema,kosa je u repu..ali mi je žao što nisam to "riješila"..
za malenu nisam sigurna ..ali ima vremena.....lijepa je svakako!
ja to nisam sama mogla provjeriti, al dok sam se budila iz anestezije, samo čujem svoje oko sebe (osim mm-a, cijela moja obitelj, jelteosim, naravno jesu li žive i zdrave, bile su uši.
ja to nisam sama mogla provjeriti, al dok sam se budila iz anestezije, samo čujem svoje oko sebe (osim mm-a, cijela moja obitelj, jelte
Oh, ja sam bila u srednjoj/faxu iskompleksirana raznim stvarima: klempavim usima, velikim dupetom i jakim nogama. Stvar je samo u glavi i stavu, jer danas, necete vjerovati, usi mi se vise uopce ne cine klempave, guza je ala Beyonce, a noge su sexi i oblikovane
Malisa je savrsen (uvjerite se na slicicama na predstavljanju
E sad, hoce li malisi usi ostati klempave, hoce li mu to uopce biti vazno, hoce li mu smetati, hoce li mozda trebati cekati 30 godina pa da mu dodje do mozga da to nije bitno, kao mami, ili ce mozda traziti korekciju ranije, vidjet cemo. Od nas ce sigurno dobiti samo podrsku i poruku da su te usi nesto najsladje na svijetu.
pratim malo ovu temu, pa vidim da smo svi mi, uglavnom, u svojim obiteljima imali podršku i da su nas ubjeđivali da smo divni i krasni, ali da to ni malo nije smanjilo naše komplekse
to se promijenilo tek odrastanjem i prihvaćanjem sebe, ili korektivnim zahvatom
ni malo utješno
Joj te uši.... Već sam pisala na jednom topic-u o tome. MM je klempav, ceo život. Ja sam debela, ne baš ceo život, ali nikad nisam bila mršavica.
Nikad sa tim nisam imala problema (osim tehničke prirode npr. da nađem odgovarajući brus za moje gromade), izlazila sam, zabavljala se, imala momke, živela normalno.
MM isto kaže da ga nikad niko nije zezao zbog ušiju (baš su klempave) i on je uvek normalno živeo.
Ne znam do čega je to, moja mama npr. uvek pazi kako izgleda, skriva stomak ako se malo ugojila, vodi jako računa o tome gde ide našminkana, kako, koliko, šta oblači. Ja sam tim nikad nisam imala problema, čista i uredna, ostalo mi nije bilo previše bitno, našminkala sam se jednom u životu, za maturu, tad sam jedini put i obukla štikle.
Kad smo došli iz porodilišta sveki je prvo pitala da li je mala klempava
Nadam se da mala neće povuć na bake brigu o izgledu i da će biti cool kao i roditelji joj.
Evo kako to izgleda:
http://public.fotki.com/nadjolina/na.../dsc03124.html
http://public.fotki.com/nadjolina/na.../dsc04308.html
http://public.fotki.com/NadjinSvet/n.../dsc04759.html
pa u tome i je stos, zar ne? to prihvacanje kad odrastes, na kraju je rezultat i toga sto su te i roditelji podrzavali i voljeli, zar nije? moja prijateljica (zapravo vise poznanica, nekad smo bile dobre) sebe ni dan danas ne prihvaca zato jer su joj roditelji nabili neke komplekse.
vissnja cura ti je bombon
i ja mislim da postoje ljudi koji vec u sebi imaju neku urodjenu sigurnost i ne daju se "iskompleksirat" komentarima okoline a postoje i oni koji su ranjiviji i manje imuni na komentare. s tim se definitivno slazem.
pa ne bi rekla da je u tome štos
mislim da je štos kako da dijete prihvati svoj nedostatak, a ne da se s njim pomiri u zrelim godinama, nakon što se poprilično napatio, bez obzira na podršku okoline
moj sin ima klempave usi. kad se zagledam, to se vrlo jasno vidi. bas fino jednako klempave, cvrste, prekrasne, velike, na toj najljepsoj glavici na svijetu, malo sa strane dva prekrasna oka
to su mamine usi; moje su i dan danas takve, plus sto mi nisu bas jednake.
ne sto sam ja neka faca, al meni su te moje usi bile uvijek sasvim normalne. mislim, znam da nisu lijepe, al to su samo usi...!
i voljela bih da i on tako gleda svoje klempace, vrijeme ce pokazati, ako vidim da ga opterecuju - pretpostavljam da cemo mu predloziti operaciju. nemam pojma, al ne cini mi se to neki veliki problem.
mamasch, tvoja prvi post je tako poseban, sretno
a na ovo sam iskreno odvalila
ja to nisam sama mogla provjeriti, al dok sam se budila iz anestezije, samo čujem svoje oko sebe (osim mm-a, cijela moja obitelj, jelte
da, kuzim sta si tila rec. u pravu si. samo sam tila rec da je i to prihvacanje na kraju opet rezultat roditeljske ljubavi.
moj je post isao aleksandri.
nije roditeljska ljubav lijek za sve
isto kao sto komplekse dobivamo unatoc njoj
ja sam se kompleksa klempavih usiju rijesila tako sto sam se jednog dana osisala masinicom na golo. cetiri pet godina tifusarke je bilo dovoljno.
kod ivara sam skuzila da ga neki nedostaci (svake vrste) vec pocinju muciti :/ ali on je odrana sklon introspekciji i lagano depresivan, sunce mamino
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom