Ovaj Vedranin post je nenadmašan, ali pokušat ću dočarati moju motivaciju... Ja nisam znala da želim biti doula, ja sam znala (nakon moja dva poroda) da želim opet vidjeti/doživjeti porod, bilo da ja rađam, bilo da budem na nečijem porodu. Obožavam porode. Fascinira me snaga ženskog tijela i duha, čarolija poroda, novi mali život koji dolazi, žena koja postaje majka, mirisi, zvukovi, ma sve... Igrom slučaja ukazala mi se prilika i čast da prisustvujem porodu i osim opće fascinacije i oduševljenosti nakon tog prvog iskustva počela se pojavljivati i želja da ne samo prisustvujem porodu i besplatno se opijam hormonimanego zaista da ženi u porodu "služim" - kako riječ doula i kaže - da joj budem potpora, ohrabrenje, pomoć, zaštita, pa i tako da sam samo kraj nje, što nezamjetnija moguća. Nakon što mi je Tiwi to dopustila na svom porodu, još sam sigurnija da je douliranje, kao i savjetovanje o dojenju, moj poziv.
Mentorice su mi bile na neki način sve moje prijateljice i njihova iskustva s poroda, te znanje, posebno cura iz Rode koje najviše rade na porodima. Ali valda najveća mentorica mi je bila moja Nola kad je onako osnažujuće prošla kroz mene i smirila se na mom trbuhu.![]()


nego zaista da ženi u porodu "služim" - kako riječ doula i kaže - da joj budem potpora, ohrabrenje, pomoć, zaštita, pa i tako da sam samo kraj nje, što nezamjetnija moguća. Nakon što mi je Tiwi to dopustila na svom porodu, još sam sigurnija da je douliranje, kao i savjetovanje o dojenju, moj poziv.
Odgovori s citatom
. Pa da sam bar pitala tu na forumu
. ja se nadam da cu do tada imat i iskustvo iz prve ruke
ali cak i ako ne... imam sve sto sam naucila i jos cu nauciti ovdje od vas, na forumu i portalu i jos mnogih izvora...
MM je isto morao raditi tako da nije mogao puno pomoći. Uglavnom, onih tjedan dana mi je tak dobro došlo, ali je bilo puno premalo. Nisam ni znala da to također spada u doula-renje. Šteta samo što sam o tome išla čitati kad je sve bitno već prošlo. :/ Možda ipak u drugoj trudnoći.
Ne znam bih li se sama usudila upustiti u tu avanturu, ali seka mi je trudna pa ću joj nastojati pomoći onako kako je mama meni i to kad mama više ne bude mogla onda ću malo uskočiti ja.
. i nije da baš često dođu, daleko od ovog par sati par puta tjedno...
, samnom su radili što su htjeli. A privatnost poroda??? Ne smijem se sjetiti studentske parade oko mog stola, a tek čistačice- doista mi dolazi slabo! 