Eto cure, da vam napišem da si tko god može povede nekoga na porod....bilo doulu, bilo supruga. Na ovaj drugi porod nisam mogla povesti nikoga jer je bilo zabranjeno zbog gripe, ali sam se još jednom uvjerila koliko znači kad je netko s tobom u onoj hladnoj rađaonici naših državnih bolnica Žalosno je da kad sam pričala sa curama koje su samnom ležale- sve mi smo u nekom trenutku molile osoblje bolnice da nas barem na trenutak uhvate za ruku. Moram reći da je malo takvih koji su nam htjeli pružiti taj "luksuz"

Čak smo se i smijale jednoj curi koja je pričala kako je čistačicu počela moliti da joj da ruku, a žena joj pomalo tužno rekla "Pa ne mogu, prljave su mi ruke!". Naravno da nije smiješno, nego tužno.

Sve u svemu- posao doule je i više nego plemenit i nadam se da će to danas-sutra postati zanimanje, a ne samo volontiranje!