 |
|||
sve te bljak muške je odgojila neka žena ( uglavnom )
a nadam se da smo evoluirali ipak malo dalje od sustava vriejdnosti dida Kikaša iz Prosjaka i sinova
( čim se rodi on je to puno vulgarnije i odvratnije formulirao u ženi se naseli 3 sile nečite )
Anita to je to, nemogu zamisliti bolji ni zdraviji stav.Anita-AZ prvotno napisa
I opet si svojim postom meni skinula ružičaste naočale i podsjetila me kako se borit i izborit za neke stvari, za sebe.
I ja trenutno vodim rat u sebi oko jedne osobe i samo si me podsjetila da imam previše i znanja i tehnika i svjesnosti da bi se to nastavilo i jelo me iznutra.
iki Ja isto ne znam što mi je bilo da ih tako dugo nosim, ali stvarno je osvježenje ne oslanjati se na klimavu ogradu.
Ja znam!iki Ja isto ne znam što mi je bilo da ih tako dugo nosim, ali stvarno je osvježenje ne oslanjati se na klimavu ogradu.
Kod mene je uvijek varijanta "neda mi se" sad sa tim borit, lakše je zatvorit oči, okrenut glavu.
Ali.....nakon 100-tog zatvaranja očiju problem više nema 10dkg, nego 10kg i onda je toliko težak da MORAM nešto poduzeti.
Baš kao i sad trenutno.
Ono na što me ti podsjetiš svako malo, pa evo tako i sad, je to da ja to mogu, znam i trebam rješavati.
Zato šaljem
Što se tiče roditelja, kidala sam veze sa svojim ocem i svojom prvom ljubavi (5godina veze) koji je bio klon mog oca i mogu reći da mi nikada ništa u životu nije bilo bolnije niti teže.
I još uvijek, makar je prošlo 7god., imam osjećaj da još tu ima ostataka za odkinuti.
Stoga suosjećam sa tobom jer znam barem otprilike kaj prolaziš
Sad sam uočila ovu rečenicu i ne razumijem ju.
Šta si mislila?
Mislim da je svako "vraćanje" korak unatrag, treba stvarati bolje sutra nikako ne vraćati izgubljeno jer je to ionako već izgubljeno i ako i uspijemo povratiti to što želimo, nikad to nije onakvo kakvim smo zamišljali i uvijek ima gorak okus baš kao i npr. osveta.
Zapetljala sam se, al razumiješ kaj pišem?
Pišem to i sebi, jer mi trebaju takve misli.
Moizda je mislila na vracanje izgubljenog dijela sebe? Ja barem na to mislim u kontekstu mucenja muke s istim problemima.
evo i mene.... pa skoro sa istim problemima, osim sveki, ja se čak i s njom bolje slažem nego mm. ona voli daviti, a njemu to smeta pa skoro svaki posjet završi svađom. ma, velim ja njemu, kroz jedno uho unutra, kroz drugo van. po meni, ovaj je život predragocjen da bi ih trošili na stvari/ljude koji to ne zaslužuju. zato se ja, još od trudnoće, previše ne opterećujem što drugi misle/pričaju o meni.....
vidim da ste spomenule jaslice/vrtić.... moja je zvrčkica krenula prošlu jesen, prilagodba je trajala mjesec dana,.... ah kako da vam predočim... čitava je ulica znala kad krećemo u vrtić, nakon toga sve bolje i bolje. srce mi se paralo, koliko je urlikala, ali nismo odustali, nismo ni imali drugog izbora .... naše je iskustvo, svaki duži izostanak, tj. bolest, opet je na povratku prvih par dana bilo malo jaukanja, ali se ona tamo zabavi i igra i pleše i uvijek je dobre volje da uopće ne sumnjam da joj je tam super.... (a i meni su tete super...)
....
Joj tak sam se posvađala s MM-om sinoć da sam još uvijek i ljuta i jadna.
A planuo je i podivljao iz čiste gluposti. Kao da je sam vrag ušao u njega.
Još uvijek ne vjerujem.
Cijeli dan sam za ništa i razmišljam već o svakavim opcijama.
Nadam se da ću malo doći k sebi, dići glavu i krenuti dalje u riješavanje tih vražjih svađa i prepirki jer već mi je pun kufer da se stalno vrtimo u krug.
Ali toliko toga je sinoć rekao što nije trebao, da ja jednostavno ne mogu niti početi razgovarati s njim, a kamoli nešto riješavati
Cijeli dan sam, na rate, malo
Osim kad sam s L naravno.Mišek mali.
Odmah mi suze krenu kad ga se sjetim sinoć, ovaj mulac se počeo derati ko zadnja seljačina i to pred L, a on se samo jadničak primio za fotelju i u čudu gleda u njega
I govorim mu da prestane, da ne želim da viče pred djetetom, al moš ti majmunu govorit.
Ma joj tako sam... uf...
ne mogu...
Nemam uopće snage opisivati i prisjećati se.
kahna
Mislim da svi imamo takve krize, i ja i MM se znamo opako zakacit i onda se par dana "odmaramo" jedno od drugog. Ja se isplacem, on se izdivlja na play stationu i onda sve opet bude ok. Do sljedece svade.
Nemoj se zivcirat, ja uvijek kad mi je tesko uzmem svog malenog i odemo nas dvoje u setnju. I sve mi drugo postane nebitno.
Ma znam da sam sad jadna i sve percipiram drugačije, ali već mi je dosta toga.
Već mjesecima nešto ne štima između nas i nikako da se sredimo.
Ne znam dal je u meni problem (možda očekujem previše od njega) ili u njemu.
Jednostavno nismo da istoj valnoj duljini :/
Samo što dalje to on sve više bjesni i divlja (nemam druge riječi za to) i manje se može s njim normalno razgovarati.
Počeo je toliko urlati i derati se da mi se čini da iznad toga može biti jedino to da me udari :/
Napisala sam negdje gore da bi se premišljala dal bi otišla da me udari (zbog L mislim) ali da se to dogodi u ovakvoj situaciji - sad znam da bi fakat iste sekunde raskrstila stvar, bez trunke grižnje savjesti ili zadrške.
No da napišem šta se dogodilo, odnosno iz koje gluposti sam ja njemu bila kriva:
Dogovorio je nogomet s dečkima u 21 h. Treba krenuti od doma oko 20:40.
U 20h ga zovem da bude malo s L dok ja odem do mame u kuću (dvije kuće od nas) spakirati joj meso iz škrinje u torbu da joj bratić odveze na more.
Veli on ok, sam da ode na WC - gdje sjedi i priča na mob 10 min i tek onda dolazi k L (što je mogao obavit sjedeći pokraj djeteta na podu)
U 20:26 me zove tri puta na mob (prva dva se ne javljam jer pričam s mamom kaj da izvadim iz škrinje) i urla da di sam ja, psuje mi i skida valjda sve svece s neba (a L drži na rukama) da jel ja znam da on ide na nogomet :?
Problem je bio kaj treba jesti i ići, a ne može, jadan, s djetetom se najest.
Eto iz takve gluposti i neke njegove živčanoće smo se tak pokrvili da mi je izgovorio svašta, izvrijeđao i mene i moju familiju (sve redom).
Na što sam mu rekla da ponovi li ovo još jednom - može samo razvod tražiti i molit se da će si vidjet dijete kad se ovak ponaša pred njim.
Da bi mi rekao da će mi polomiti i ruke i noge :shock:. spomenem li to još jednom
E da ne zbrojim sad koliko smo se svađali, da sam otišla s djetetom u kupaonu da se maknem od njega - a on zamnom i nastavlja.
Pa to da se najeo, presvuko, izašao iz kuće, vratio se jednom po kapu, pa drugi put po novčanik i još je barem 5 min vani čekao frenda da dođe.
Toliko o tome kak je mene morao čekati i skoro jadan zakasnio.
Stvarno ne kužim šta mu je došlo da je onak poludio :?
Pitam se kako bi reagirao na nešto više :/
Eto, ak vidite di sam skrivila i zaslužila takve scene ukažite mi please.
Jer možda sam ja luda pa sam umislila.
(sad sam opet na )
Kahna
Zvuči ko tipični nezreo muškarac, nažalost.
Žal mi je, čuvaj živce za svojeg malog anđela
Kahna
Zvuči ko tipični nezreo muškarac, nažalost.
Žal mi je, čuvaj živce za svojeg malog anđela
Ma ne znam niti sama što je to.
To me najviše i brine, jer prije nije nikada tako regirao, do sada u zadnjih par mjeseci.
Da mu je takvo ponašanje genetski i usađeno u podsvjest od njegovih doma - to znam sigurno.
Ali zašto to sada ispoljava :?
Već je imao takvih ispada i razgovarali smo, riješili, dogovorili da se savlada - ali badava.
Ne znam uopće kaj bi mu rekla - on se i jučer i danas ponaša kao da se ništa nije dogodilo,
ali mu jasno dajem do znanja da se ljutim, da sam povrijeđena i uopće me ne zanima dok god si ne progrunta i ne ispriča se.
Jer ovako uopće nemam pojma što bi mu rekla.
Pozdrav svima!
Ja sam nova ovdje i mogla bih vam pričati o obiteljskim odnosima do sutra(čitaj svekrvom).Moja je ili toliko tupa ili ja ne znam u koju je kategoriju svrstati.
Npr,smeta mi njeno konstantno laganje i pretvaranje. Kad sam se udala, nismo odmah htjeli djecu,tako da je radila sve moguće da nas rastavi. Kad se rodio N onda sam ja bila takva da je mali jadan,mršav, i STALNO gladan. Naravno sav je fizički na njihovu stranu. Čak me optužila da sam joj ukrala sina jer imam novaca? Budalaštine jedna za drugom.
Ali ja nakon 9 godina shvatila sisitem, pa kad smo ljeti tamo i imamo turiste, ne fermam nikoga. Samo naređujem što se sve ima napraviti i do kada. Baba gunđa ,ali napravi kako ja kažem.
Obzirom da joj moj muž svašta kaže(uvijek je na mojoj strani),mislimda je shvatila da je bolje ne suprotstavljati se. To me žalosti jer ispadam rospija,ali tijekom ovih godina ništa druo ne pali.
Inzistiram da se mali druži s njom, ali djeca imaju radare za neke stvari,pa je baš i ne obožava.
Ustvari, shvatila sam da sam ja jedna fino odgojena
A telefonskirazgovori! Jedan dan nas ne bude, a ona ga zove i po 45 min prenosi tračeve iz sela.
Srećom daleko smo pa se vidimo 2 puta godišnje!
Još ja imam materijala,samo sada mi i ne pada na pamet.
Neću pisati svoju storiju sa tazbinom, nema smisla. No činjenica je da ne može nitko sa nikim, iliti- vrag je došao na svijet.
Da netko od nas, zbog narušenih obiteljskih odnosa ne bi završio u ludari, stvari stoje ovako- MM i ja se iz ravne Slavonije selimo u Rijeku. Iz vlastite kuće u podstanare, iz vlastite firme u tuđu firmu i tako.... Da naglasim, trudna sam 32. tjedna i samo nedaj Bože da se u toj strci šta dogodi meni ili bebi. Jer, tko normalan se u ovako visokoj trudnoći seli? Valjda nitko osim mm i mene. No, sila zakon mijenja, nema se tu šta. Samo daj Bože strpljivosti i razuma- ostalo će doći samo po sebi. Teško je, ali uvijek može biti teže... no i lakše. Očekujemo ono lakše i nadamo se....
pa nisi jedina
pa nisi jedina
O, ne, nisi 8) .pa nisi jedina
Mi smo se selili u mom 38. tjednu, MM na putu, ja na ljestvama bojam zidove, sastavljam namještaj, teglim kutije, dočekujem i ispraćam razne majstore.... Zadnje što sam napravila 3 dana prije poroda je da sam sastavila električni klavir od kojih dio koji se mora dići ima cca 50 kg. Sama
Alo, Kahna, dijete drago,
NITKO i nikada nije vrijedan tvojih suza (osim radosnica!
Sad, da ti ne blebećem o asertivnosti i čarobnoj formuli za razgovor, otpuši jučerašnji dan niz vjetar, stani na svoje čvrste noge (jer, ako si mama, onda nisi čvrsta za badava!) i snagu uperi u to svoje krasnooko čudovište sa slike!
Kad sam se udala, mislila sam da nikada, nikada neću plakati dok sam s njim. A suza.....te zašto ja idem na yogu, s kim, zašto ne slušam njegovu mamu, zašto ona meni stalno smeta, zašto ja njemu rušim autoritet i blablabla... ajd, sve smo to prošli i nasreću, napravili svoj dom u kojeg se uvijek mogu sakriti! A onda frajer zabrazdi prošlu godinu na online beli, sprtlja se preko onih čudnih softwarea za internet komunikaciju sa nekom babom i ja to skužim sasvim slučajno i vidim...čovjek postao ovisan! Ovisan o kompjuteru, o dopisivanju s njom - sve joj rekao, budala, i gdje živi, i koliko djece i kuda ide za vikend i javljao joj se čim je stigao doma i za blagdane i grozno nešto.... Ja sam to doživjela kao pravu pravcatu nevjeru i dva tjedna nisam s njim spavala u krevetu. Nitko to ne zna i nitko ništa nije skužio, ali ja nemrem to zaboraviti. Lozinku sam mu stavila na komp da se malo ohladi, poslala ženi poruku da joj baš hvala što je zeznula jedan ok brak i trajalo je to oporavljanje dugo, dugo. Iskrenih razgovora mali milijun i tek smo sad došli na ono pravo poštivanje i iskrenost. Isprintala sam mu s Interneta tipičnu priču koju je i on prošao, gdje se točno kaže kako te osobe ne priznaju da je to postalo ozbiljno, već da i je to samo zezancija i u kakvu klopku uletavaju. Otvorile su mu se oči, a ja ko domina - štiklom na prsa i bič u ruci!
Malo sam skrenula s teme, znam, ali srećica - ne daj se! Ne daj se da te gaze! Probaj razgovarati s njim, vidjeti koji ga hormon lupa, jer ovakvi bjesovi su posljedica nečeg dubljeg. Meni se malo čini da je on malo skompleksiran da ti njegovi dečki ne misle da je papučar ak zakasni i da nije svjestan tko mu je prioritet, ti i beba ili j...nogomet. Hrabro glavu gore!
bilbo7
Ima tu , kako sam već rekla, svega i svačega.
A najviše od svega me zanima što se krije ispod tog njegovog bjesa.
Iz naše kuće sigurno nije.
Da moram biti domina - ne moram.
Da želim nekome zapovjedati i određivati što će i kada raditi - me želim ni pod koju cijenu.
Da želim ucjenjivati - to nikako.
Ne želim neki isforsirani odnos, pati me što više nema zezancije među nama, nemamo zajedničkih tema, nemamo zajedničkih trenutaka. Ništa.
Ja se bavim L i svime u kući. Apsolutno sve je na mojim leđima (osim košenja trave vani) a njegovo je na posao, s posla i na kompjuter.
Sve slobodno vrijeme je na kompu i to nam ubija odnos i komunikaciju.
jel ovisan o igricama ili o nekome na nekom chatu?
Koliko znam o igricama i općenito s netom. Non-stop nešto traži, skida, snima.
Ali glavnina su igrice.
Definitivno je ovisnik o kompu, a neda si ništa reći vezano uz to.
Živi primjer je - kad smo bili na moru kod kumova na Lošinju di nije mogao na komp. - krvili smo se svaki dan. Bio je nemoguć.
Druga 2 tjedna kod mojih - di je imao i net i igrice bilo je sve ok.
Kako sam pisala i strasti su nam se razbuktale. (no na komp je bio ograničen prek dana).
Morat ću ga na lječenje.
Bdw, zadnje ali ne manje bitno - čovjek se ispričao danas
MD i ja smo oboje veliki ovisnici o kompu, ali on je daleko gori od mene (vjerujem zato sto je kao klinac imao potpuno neogranicen pristup kompu i igricama). kod nas je spontano nastalo jedno jednostavno pravilo:
svaku vecer idemo zajedno u krevet, a u kreveti to nikad direktno iz neke akcije, nego prvo se zajedno smjestimo na kauč, malo ćakulamo a kad se naćakulamo upalimo epizodu omiljene serije (ništa tv, sve snimljeno, ko mi se usudi govorit kad triba gledat seriju?!
mislim da su rituali pravi nacin za kontrolirat te zle demone koji nam jedu vrijeme ko čipi čips
A cuj, ak te tjesi, moj nije ovisan samo o kompu nego i o play stationu. Samo se seli s jednog na drugo. Ujutro, cim ustane i doruckuje uzme kavu i sjeda pred komp. Ali nista konkretno ne radi, nije na nikakvim forumuma ili chatovima, samo na facebooku a ipak moze satima nesto trazit i pretrazivat. Cim ja odem u kuhinju ili uspavat malog, vec igra play station.
Prije smo kavu popili zajedno na terasi, setali smo, puno vise se smijali i opcenito komunicirali...A sad, i to malo dok je doma tj. dok nije na terenu, razmjenimo 2 puse, kad dode i kad odlazi, nemamo o cemu pricat, jedina svjetla tocka je ovaj maleni kojem se uvijek nasmijemo i to su mi jedini topli trenuci.
Ne kazem da je on los, hoce on meni i pomoc u kuci, nije bezobrazan prema meni, super je prema klincu...sve je to ok, ali fali...fali tu puno toga...
koryanshea super ste si to posložili
Probala sam ja isto dogovoriti se da nešto skupa napravimo, ali jednostavno ne ide.
Njemu je najvažnije i osnovno biti na kompu i igrati tu vražju igricu - sve ostalo mu je sporedno i usput
Znaš kad preko dana dođe u dnevnu k nama na par minuta, da se začudim kako to da je došao :?
Kad ono - ili se nešto instalira, ili se restarta komp. ili nekaj treba čekati pa dođe. Strašan je - velim ti.
Bilo je par situacija kad se dogovorimo da skine neki film da skupa pogledamo (jedino zajedničko su nam komedije i trileri), e onda mu treba 100 godina da skine, pa dok skine titlove, pa dok snimi - i zove me u pola dvanaest da počnemo gledati.
Kad odbijem (je će L još malo tražiti siku, jer se želim naspavati) onda sam ja kriva kaj ne gledamo.
Ne kužim ga nikako.
Točno ovako.
A posebno se slažem oko boldanog, a ne mogu mu nikako dokazati.
kahna, kad se čovjek već tako lijepo ispričao, trebala si ga odmah zaskočiti i poslati mu osobnu poruku. u stilu: JA takvo što ne volim, i nema potrebe da na taj način razgovaramo.
inače, ako još jednom krene, ima da ga ja dočekam oklagijom, nitko neće moju seku dirati!!!
imamo i za to ritual: ustajemo se zajedno (osim ako se netko mora bizarno rano ustat) i onda jedan pere sudje a drugi slaze krevet (=kauc u DB), seta psa i kuha kave. doduse, onda sjedamo s kavama svako za svoj kompjuter i dok nas ne pocne hvatat glad se ne javljamo
cure zao mi je sto je kod vas tako, i hvala vam jer sad malo vise cijenim kolicinu suradnje na koju je MD spreman
kahna ja mislim da je ovisnost o igricama/kompu i svađe, možda rezultat nečeg drugog.
ti se većinom brineš za klinca?
ti se većinom brineš za kuću?
ti se brineš za sve?
on se ne mora brinut za NIŠTA?
ako je tako, čim od njega zatražiš da ti pomogne (jel to ispada kao da tražiš uslugu od njega, za što on traži i protuuslugu?) on se osijeća loše, jer nije naviknut da se brine za nešto. možda stvari koje tražiš obavi drugačije/površnije pa ti to natukneš, pa se on ozlojedi zbog toga.
bijeg u igrice je (sad nabadam) bijeg od obaveza, od života, jer, budući da se ti brineš za sve, on može opet imati 15 godina. a možda je očekivavo da će obiteljski život biti veća "idila".
svađe, pretpostavljam, izbijaju jer ti remetiš taj njegov "mir".
Ako se i zezaš... Ovisnost je ovisnost bila ona o duhanu, narkoticima, kocki ili kompu...
Sad kad se ispričao zamoli ga za razgovor...otvoren i smiren... objasni mu što te muči i zamoli neka on predloži rješenje...
(p.s. i muškarci imaju pms samo to ne znaju
pa nisi jedina
Pa eto hvala ti. I ovaj puta si me nasmijala
Pa eto hvala ti. I ovaj puta si me nasmijala
kahna, draga
ja to uopće nisam tako shvatila, lijepo citiraš post pa se ne moram misliti. A da te pitam: da li ćemo u Europu ako ja promijenim mišljenje o muškima, please, please o velik vođo?E pa ne možeš se ovaj puta složiti s mooverom jer moover je, spominjajući predrasude, mislio upravo na tvoj post u kojem pljuješ muški rod...
Ono kaj sam napisala o muškima i njihovoj percepciji porodiljnog - samo prenosim ono kaj sam čula, pa se šokirala, a i iskusila (dođe moj doma, dok sam još bila na porodiljnom, i pita me kaj sam radila cijeli dan - to mi je bilo najmilije). A super mi je i bilo kad sam krenula raditi pa je sveki počela čuvati malu, a on će meni kak njegova mama stigne sve pospremiti, a ja ne. Ali, Moover, to je tak slatko, jednostavno da muški tak lijepe stvari nama ženama ne govore, ne znam da li bi preživjela dan - možemo li sad u Europu
O bez brige, rekla sam ja što sam imala, onako na brzinu i usput - ali naravno da se nadovezao - JA sam se ispričao, kao i ja sam kriva nekaj pa bi se i ja mogla ispričati.kahna, kad se čovjek već tako lijepo ispričao, trebala si ga odmah zaskočiti i poslati mu osobnu poruku. u stilu: JA takvo što ne volim, i nema potrebe da na taj način razgovaramo.
inače, ako još jednom krene, ima da ga ja dočekam oklagijom, nitko neće moju seku dirati!!!
Za boldano
Jesu, rezultat su toga da kao klinac nije imao ništa, a kamoli PC ili ikoju igricu. Imao je jedino svađe, pijanstvo i sve što ide uz to. Iz tog razloga sam i tolerirala njegovu pomamu za kompom, ali dok smo bili sami.
Bilo je slično kako koryanshea opisuje.
Sada je to malo drugačije.
Na sva 4 pitanja odgovor ti je veeeeliko DA.
I da sve što radi, imam osjećaj da on ima osjećaj da mi radi uslugu.
A kada nešto napravi - dobrodošlo je da napravi kako god. Niti u bunilu ne komentiram.
Svađe izbijaju nažalost uvijek iz nekih gluposti.
Rijetko kada je to baš ovako kao sad neki dan, ali ubija me u pojam to konstantno prepucavanje i vrčenje u krug
A njemu nije dobro ništa osim sjediti za kompom, sve drugo je remečenje njegovog mira :/
Bilo da je to L, ja, odlazak nekuda ili bilo što šesto.
Ne zezam se na žalost, samo što treba vremena da si on uopće prizna da je ovisan,a tek tada možemo dalje.
Definitivno nam slijedi jedan podugi razgovor (a bilo ih je već, samo kratkotrajnog učinka
zhabica
kahna ne znam ni tebe ni TM-a, ali nadam se da ćete nesuglasice što prije riješiti, jer šteta je potratiti vrijeme na svađe, šteta za tebe, TM-a i posebno malog sisavca s avatara. šteta je potratiti ljubav, nije ju lako ponovo naći...
evo ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ da razgovori donesu ploda i
dobro da ne prigovaraš, ja sam prigovaračica pa znam da je to jako loša navika, a kontraproduktivno je
kahna ne znam ni tebe ni TM-a, ali nadam se da ćete nesuglasice što prije riješiti, jer šteta je potratiti vrijeme na svađe, šteta za tebe, TM-a i posebno malog sisavca s avatara. šteta je potratiti ljubav, nije ju lako ponovo naći...
evo ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ da razgovori donesu ploda i
dobro da ne prigovaraš, ja sam prigovaračica pa znam da je to jako loša navika, a kontraproduktivno je
A i ja sam prigovarača, samo za ono kaj ne napravi, nikako za komentiranje napravljenog.
Ja bi vama uvela redukciju struje. Pa da vidiš ljubavi! A možda i koji bebač ispadne sa strane!
Ja imam ajmo reći problem koji će vam možda biti smiješan,al meni više nije.
Evo riskiram da ispadam nezahvalnica,no meni je MM malo naporan.U smislu prevelike količine ljubavi i cupkanja za mnom po kući.
Nemojte me krivo shvatiti,volim svog muža baš iskreno i mogu reći,baš od srca,da nas vidim zajedno zauvijek.
Ali ja nisam osoba koja će sto puta na dan reći volim te,ljubiti ga po sto puta na dan,jednostavno nisam takva.I brine me što sam prema njemu postala otresita,pogotovo sad pred porod kad me da prostite smeta da me bilo tko dira a kamoli uhvati za guzu
Čitam ovo o problemima s kompom,on se zna igrati s djecom na njemu,no većinu svog vremena kad ne radi(dobro,i ode na svoju kavicu tu i tamo jer doma ne puši)on je fokusiran na mene!Da ga bar nogomet zanima !!!!Da bar ima hobi(da ja malo odahnem,ne mogu vjerovati da ovo pišem,grozna sam sama sebi)da li je to pomanjaknje prostora?
Od kad sam ,iz više jako dobrih razloga,konačno donijela odluku da se preselimo u njegov rodni grad na moru(tu nemam sumnji,da se razumijemo),on je totalno poludio!Uzdignuo me na neki pijadestal na kojem se ja dobro ne osjećam.
Kako da riješim stvar na obostrano zadovoljstvo,da ga ne povrijedim?
Znači,kod mene nije problem manjak,nego višak komunikacije?
pomanjaknje prostora, osječaj da ti postaješ nečiji idol, nečije Savršenstvo ... teret nepogrešivosti?
nekako te razumijem, mislim
MM zna tu i tamo (valjda pred ovulaciju
reci mu, reci mu da ga voliš i sve u tom stilu, kak je on dobar čovjek ... (tako nekako) i da to što ti njemu ne kažeš po 100 volim te i sl. da to ne znači da ga ne voliš, nego si ti jednostavno takva ..
reci mu da ti ne smeta on, nego da trebaš malo svog mira, malo svog prostora, da ne želiš da te smatra Savršenom jer to je preveliki teret, šta ako uvidi tvoju ljudskost i razočara se? ...
ili kao ja navikneš na izraz: I ja tebe
ronin
mislim da bi pola cura dalo cilu svoju imovinu za nešto takvo... peru te hormoni 100 %..
kad priselite kupi mu kajić i pošalji ga u ribe....
A da se malo zamjenimoJa imam ajmo reći problem koji će vam možda biti smiješan,al meni više nije.
Evo riskiram da ispadam nezahvalnica,no meni je MM malo naporan.U smislu prevelike količine ljubavi i cupkanja za mnom po kući.
Nemojte me krivo shvatiti,volim svog muža baš iskreno i mogu reći,baš od srca,da nas vidim zajedno zauvijek.
Ali ja nisam osoba koja će sto puta na dan reći volim te,ljubiti ga po sto puta na dan,jednostavno nisam takva.I brine me što sam prema njemu postala otresita,pogotovo sad pred porod kad me da prostite smeta da me bilo tko dira a kamoli uhvati za guzu
Čitam ovo o problemima s kompom,on se zna igrati s djecom na njemu,no većinu svog vremena kad ne radi(dobro,i ode na svoju kavicu tu i tamo jer doma ne puši)on je fokusiran na mene!Da ga bar nogomet zanima !!!!Da bar ima hobi(da ja malo odahnem,ne mogu vjerovati da ovo pišem,grozna sam sama sebi)da li je to pomanjaknje prostora?
Od kad sam ,iz više jako dobrih razloga,konačno donijela odluku da se preselimo u njegov rodni grad na moru(tu nemam sumnji,da se razumijemo),on je totalno poludio!Uzdignuo me na neki pijadestal na kojem se ja dobro ne osjećam.
Kako da riješim stvar na obostrano zadovoljstvo,da ga ne povrijedim?
Znači,kod mene nije problem manjak,nego višak komunikacije?
Šalu na stranu, znam, nije ti lako. Ja nikako ne volim puno puno pažnje (tako kako opisuješ).
Bio je svojevremeno jedan što me nosio kao kap vode na dlanu - ali brzo je otpuhao.
Jednostavno to ne volim.
Da se razumijemo volim, ali ne pretjerano
Ne znam što bi ti rekla/savjetovala.
Možda te jednostavno pucaju hormoni? Lako moguće.
Pa koliko ste zajedno, i nije ti nikada smetalo, nego sada.
Da nisu hormoni?
ili kao ja navikneš na izraz: I ja tebe
To već govorim i u snu.Automatski.
Ribe?:/ Ne znam koliko ću se tih riba najesti,al ideja nije loša.Možda uspijem pročitati pedesetak strana knjige na miru.
Zajedno smo 7 godina.Već je mogao malo oladit
Možda jesu hormoni doprinijeli tome da me sve smeta,al u principu je stalno tako,nije sada bitno drugačije.
Dobro,bili smo neko vrijeme zbog njuegovog posla preko tjedna i razdvojeni,možda sam naučila na više prostora pa nikako da se naviknem na situaciju posljednju godinu,al bih prije rekla da se radi o našoj različitosti u tom smislu.Tako je jednostavno od prvog dana naše veze.
radim do 15,30, dođem doma
prvo se mala prikopča na me (sisa), zaspe,
odem ručati
i dok još ručam eto ti njega cupka oko mene, ili me gleda "onako" ...
nisam niti spustila žlicu na pijat , eto ti njega ide zaključavati vrata .. da nam nitko ne smeta u sex-time ..
e dođe mi da viknem: pusti me! daj, bar da popijem kavu i odmori se malo, a onda me moš ... koliko hoćeš
trebam time-out između posla i kuće
ne smeta mi uvijek, tu i tamo stvarno trebam jaki time-out
šta ću, kad me voli
to hoću sex ponašanje - dio vremena imam filing da sam udana za pubertetliju kojeg dobro peru hormoni... ostatak vremena sam udana za dijete od 7 godina....
vidiš....meni moj nije pokazao/rekao da me voli, pa već jaaako dugo. :/
A prekratko smo zajedno za takvu situaciju.
Tko bi nama svima ugodio
Netko me razumije!!!
To je to,baš potreba za predahom.I kad mu to lijepo objasnim,onda kaže:al ti nikad prva ne bi prišla i poljubila me,ti nikad ne bi ovo i ono...pa kad ću kad nemam ni prigode?
Ronin, ne znam šta da ti kažem
Kahna, ti i ja bismo bile odlične drugarice. Ja svoju glavnu jadikovku još ne iznesoh na videlo ali se prilično poklapa sa tvojom. Možda mogu sebi da skratim muke i da te samo citiram i udarim X
da nemamo istog muža :?
clumsy mom
Sve se nadam da će se vremenom popraviti...
Nešto malo smo popričali, ali slijedi toga ohoho.
Ma volimo se mi, samo moramo oživiti strasti
Možda tamo negdje sa 37 8)
[quote="štrigica"]Da bar imamo...imala bi šanse predahnut
da nemamo istog muža :?
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom