 |
|||
Evo ja skačem sa srećnog na nervozni topic. Nađa je kao bolesna ali ima energije viška, a ja sam danas zakurila i jaaaaako mi je loše. A ona bi samo kod mame. MM je uzeo da odem do wc-a plakala je svih 6.5 minuta!!!! Grlo me boli i ne mogu da pričam, ona je slinava i ne da da joj čistimo nos, ne može da sisa, a ne pada joj na pamet da spava. Skoro će ponoć a ona sređuje ormare!!!
Pa cuj, nije iskljuceno, mene je u zadnje vrijeme uzasno pocelo zivcirat kad navecer legnemo spavat, on me zagrli i onda osjecam kak mi dise za vrat. To mi toliko smeta da ga gurnem i natjeram da se okrene na drugu stranu. Zajedno smo vec 8 godina i neznam zasto me to prije nije uopce smetalo. Sta ce tek bit za 20 god? :shock:elin prvotno napisa
Ne znam od kuda bih počela,pročitala sam sve postove i konačno sam svjesna da nisam jedina s problemima.Ovako :zatrudnjela sam i zamišljala život s bebom baš kao s pampers reklame ha ha ha,naravno sve to je jako daleko do istine,ima trenutaka kada obožavam malog anđela ali on jednostavno ne dozvoljava da doprijem do njega a tek mu je 10 mj,ne jede, ne spava ako nije na rukama,nervozan je,ništa ga ne zanima cendra bez razloga, vuče se po stanu i tako u unedogled.Već sam luda,ništa ne stignem,stan u neredu o svom izgledu da i ne pričam,razmišljam pa gdje griješim jer jednostavno kad vidim druge bebe kako se igraju u komi sam,jer mi takav odnos nemamo koliko god se ja trudila,možda prenosim svoju nervozu na njega?Mama mi kaže: joj dečki su takvi,kasnije progovore i sl.ne znam gdje je problem ...a tako sam u bedu...drago mi je da postoji ovakva tema jer sam si malo olakšala dušu,a on je i dalje moje jedino na ovome svijetu
babym me podsjetila, a ono nisam oprala kosu već tjednima i nekaj po kući smrdi, čekaj to sam ja (ne usudim se istuširati jer nekako je tempirana da se u to vrijeme probudi i počne plakati). A ono kad staviš kuhati ručak, a mala počne plakati i ti je umiruješ i potpuno zaboraviš na ručak koji se na štednjaku već dezintegrao. Zato sam i prestala kuhati - mislim se, k vragu zapaliti ću kuću
Babym, evo ti jedan
Ma već sam otupjela na sve...od sinoć se samo plačem,ne znam što nije u redu,gdje griješim jer naime moj mali uopće verbalno ne komunicira s nama,smije se i igra s igračkama ali to je sve,neće se maziti,sve ga čini nervoznim.Kontaktirali smo čak sinoć jednu profesoricu logopedije,DIVNA ŽENA umirila nas je ali i rekla da dođemo pregled pa da nam pokaže kako ga dalje usmjerite,jer njemu je sve zanimljivije od mame i tate ali istodobno non stop se vuče za nama i vere po nama i kad to napravi počne cendrati
babym, i mi smo to prošle, samo što G nisu zanimale ni igračke, a nije se volila ni nositi. Jedno vrijeme je bila katastrofa. G će drugi tjedan napunite 21 mjesec, a negdje od 18-og sve je postalo puno lakše. Bit će tako i kod vas, samo treba preživjeti.
Inače moje dijete je jučer otišlo s tatom u St, znam koliko će uživati, a nadam se da će joj zrak smiriti kašalj. Sada cvilim jer je prazan stan, jer nitko ne cendra, jer se uopće nije gušt tuširati bez nje, jer ništa na tv-u nije zanimljivo. Ukratko sve što želim u miru napraviti kad je tu i mislim da bi sve dala za mir u kupaoni,... sad nekako gubi smisao.
Hvala na utješnim riječima zaista se nadam da će biti bolje,imam osjećaj da ostale bebe sjede doma i "pjevaju",razgovaraju s svojim roditeljima,ma razumijete što želim reći,a ja kad krenem sa svojim se igrati ili na bilo koji način komunicirati on čupa kosu,nervozno okreće glavu i sl.
Već danima razmišljam gdje da se požalim, pa sam malo tražila i konačno našla ovu temu.
Nedavno sam počela raditi nakon duže vremena kod kuće (čuvanje trudnoće, porodiljski) i koliko god sam jedva čekala s jedne strane da se maknem od kuće, da prestanem sa dosadnim poslovima - pospremanje, pranje, kuhanje, pospremanje, pranje kuhanje... i na neki način se posvetim sebi, porazgovaram o nekim drugim stvarima, ne samo o papanju, kakanju, spavanju - sada mi je teško.
Nikako da nađem neku ravnotežu u osjećanjima i razmišljanjima. Vesela sam/tužna kad odlazim na posao (pogotovo kad me isprati plač moje djevojčice); zadovoljna/nezadovoljna na poslu što radim što volim/nisam sa svojim djetetom; sretna što se vraćam s posla kući/izgubljena jer mi se čini da sam zaboravila sve "cake" kako i što voli moja bebica. Umorna sam nakon posla, nemam toliko energije, strpljenja za nju. Svaki dan kao da mi treba neko vrijeme da uđem u ulogu mame (lakše mi je malo za vrijeme vikenda)...
A možda samo previše očekujem od sebe (kao što mi neko jednom reče), da budem što bolja mama, žena, zaposlenica...
Nekako sam mislila da će mi to ulaženje u uloge - na poslu, kod kuće... - biti jednostavnije. da neću niti osjetiti da izlazim iz jedne, a da ulazim u drugu.
Prosla sve to prije mjesec dana.
Onda sam pomalo pocela popustati...sudja ne moraju biti oprama isti cas, ves moze pricekati sa peglanjem dan kada budem odmorna, frizider ne mora biti uvijek popunjen pa odlazak u nabavu zamjenim za setnju sa svojim djetetom.
Prije MM-u nisam dala da u bilo cemu sujedluje u kuci, ali sada uskace bez ikakvog nagovaranja i hvala nebesima na tom njegovom razumjevanju.
Na poslu mi je dijete non-stop u mislima iako znam da u boljim rukama ne moze biti..ali kad dodjem doma onda je mjerkam "jel narasla ili se to meni samo cini"..."opet je naucila nesto i ja to prva ne primjetim"...
Ali okrenem pricu u pozitivnom smjeru.
Radim radi njene bolje buducnosti
A što kad muž počne prigovarati da nema što za obući (tj. onih par komada koje jedino voli), jer nije taj tren oprano ili opeglano... A ja bih trebala na sve misliti. :/
On radi od 6 do 15h i kad dođe kući ruča, pola sata bude oko bebe i ode spavati, na kraju oko 18-19h idemo u šetnju, vraćamo se oko 21-22h i meni se više ništa ne da. Preko dana se igram s malenim, idemo u šetnju, skuham ručak, pospremam kad spava jer nema šanse da spremim kad je budan (ide za mnom, baca i ruši što složim).
Sve uspijem osim tog glupog peglanja!Nema šanse da peglam kad mi se A. mota oko nogu, a ni usred noći.
Ja mislim da nije u redu to prigovaranje, ali više i nisam tako sigurna.
Mlada sam mama (i po godinama) pa mi stvarno ne treba uz sve silne savjete o brizi djeteta od okoline slušati još i njegove kritike. Ionako mi svi ljuljaju samopouzdanje.
A on nema ruke ili mu vjera brani da pegla ?
candy_candy, prijedlog. Ja bih svog poslala u rodno mjesto, ali za druge uvijek nudim konstruktivna riješenja.
Dakle, recimo jednom tjedno, jedno od vas ide s djetetom u šetnju, a onaj drugi ostane sređivati po kući ono što se ne može srediti dok je bebač u kući.
Osobno, predlažem, da mužić ostane. A možeš i ti kad se poželiš malo mira, pa raspališ malo omiljene muzike... i tako.
Ma ima on sigurno sve kaj treba za peglanje, samo kaj je lakše reć ženi da to učini nego da sam opegla. E sad, žena može šutit i peglat, može vikat i peglat, može i ne peglat u krajnjem slućaju, ali stvar je u tome kaj fakat postoje ljudi toliko zaokupljeni sami sa sobom da ne shvaćaju koliki su teret na našim leđima, ali ne zbog tog famoznog peglanja, već zbog tog vječitog gunđanja.
Dođe ti da lansiraš peglu kroz balkonska vrata na sred ceste i uživaš gledajući je tamo.
Eto ti na peglu, pa peglaj.
Ma rekao je da će sam sebi prati i peglati robu kad ja ne želim. (?!?)
Neke će reći "super!", ali ozbiljno, čemu brak ako se svak brine isključivo za svoje? 8)
Slažem se sa svime što ste rekle i hvala na podršci.
Ispričao se sinoć i rekao da nije bio u pravu.
Danas je oprao veš i stavio sušiti, još ga suđe čeka.
Trenutno ja ne radim pa smatra kako on naporno radi pa kad dođe doma treba se odmarati, a ja sam kući pa je meni lako. :/
Baš me zanima kako će biti kad oboje budemo imali obveze izvan kuće.
Ja sam jedno vrijeme vodila bitku oko peglanja. Jednostavno nemam vremena vodit brigu oko tih njegovih 5-6 majica da su uvijek čiste i speglane...prvo je prigovarao, prigovarao a onda se navikao. Ja se trudim da su čiste a on da su speglane. Kad prigovori ja uvijek kažem "aj ti moje speglaj" ili "u ove tri godine kad si ti speglao Nini majicu?" i kraj
xMa ima on sigurno sve kaj treba za peglanje, samo kaj je lakše reć ženi da to učini nego da sam opegla. E sad, žena može šutit i peglat, može vikat i peglat, može i ne peglat u krajnjem slućaju, ali stvar je u tome kaj fakat postoje ljudi toliko zaokupljeni sami sa sobom da ne shvaćaju koliki su teret na našim leđima, ali ne zbog tog famoznog peglanja, već zbog tog vječitog gunđanja.
Dođe ti da lansiraš peglu kroz balkonska vrata na sred ceste i uživaš gledajući je tamo.
Eto ti na peglu, pa peglaj.
danas sam se čula sa svojom tetom, koja je ujedno i baka, ima 2 veće unučadi i dvoje manjih (4god i 2god). bili su joj unuci kod nje 2 tjedna. pa je rekla da se jako lako zaboravi kako je to s malom djecom biti po cijele dane. u dva tjedna je smršavila 2kg, a inače je turbo aktivna žena....
da, zaboravih napomenuti da su djeca super dobra i odgojena. ali su isto tako vesela i u pogonu.
oni koji nisu bili po cijele dane doma s malim djetetom, pojma nemaju.
ostavi ga doma jedan vikend s klincem, nek mu malo bude lako
Upravo tako. Onaj tko nije po cijele dane doma sam sa djetetom nema pojma kako je to. Najbolji su mi komentari joj super tebi doma si ne radiš. Je je doma sam, radim sa dijetetom, radim u muževoj firmi kuham peglam i sve ostalo. Znam da ono što ja radim po kući rade i one majke i žene koje rade, ali osjećaj maknuti se od kuće barem na par sati na psihu jako, jako puno djeluje.
Mom dragom je trebalo samo 2 dana od 7:30 do 16:30 s jednogodišnjim djetetom da shvati šta to znači biti doma s djetetom. I još je moja mama bila s njim.
Ja se vraćam s posla, a on polumrtav s patničkim izrazom na licu pada na kauč.
Ja: šta je ovo, suđe neoprano, ručka nema, nisi ni veš izvadio iz mašine?
On: Pa jel znaš ti koliko posla ima oko ove male!?!
Ja: O, da znam!!!
Od tada mi više ne prigovara, pegla i svoju i moju robu i ne grinta kad nema ručka.
Bome i ja istocandy_candy, prijedlog. Ja bih svog poslala u rodno mjesto, ali za druge uvijek nudim konstruktivna riješenja.
Ali nista gore od stvari kad se nagomilaju za peglanje...zato pokusaj odabrati dan kad ces ih se rijesiti.
Lakse je popeglati jednu masinu nego tri...
Ja vodila bitku sa MM oko perlice suđa, kao nema njesta u kuhinji. A njemu se nikad ne da oprati suđe. Odem za vikend k mami (MM radio) i vratim se a ono dvije kopanje pune suđa onak fino posušenog. :shock:
Cendra kak je gladan da nema kaj za jesti, i pečem mu jaja na oko (ne njegova) i zalijem se vrućim uljem po prstima. I kaj sad ja lijepo odglumila patnicu istina imala sam plikove na prstima., da nemrem sad sa ranom parati suđe, djecu kupati... I čovjek se primio posla. Prvu večer je 2 sata prao suđe. I za dva dana je perlica suđa montirana u kuhinju.
ja nemam problema s peglanjem... ali imam s mm... joj kad ga nema joj kad je tu... ubrzo mu je ročkas...
ja: šta želiš napravit (ništa, samo par frend parova ili malo više parova)...
mm:nemam pojma...
ja:život moram organizirat unaprijed - ne mogu napravit kolače i to sve bez da se organiziram... radim, kuća, djeca i to....
mm: a šta ja znam šta ću...
a kad dođe ročkas bit će kako nisi
meni moj ne prigovara za ništa (iako nisam baš ažurna u kućanskim poslovima) posebice iz razloga što zna da bi mu kožu odrala - to je jedino što me može fakat raspizditi da radim, pa dođem doma, a on još prigovara kaj nije ispeglano.A što kad muž počne prigovarati da nema što za obući (tj. onih par komada koje jedino voli), jer nije taj tren oprano ili opeglano... A ja bih trebala na sve misliti. :/
On radi od 6 do 15h i kad dođe kući ruča, pola sata bude oko bebe i ode spavati, na kraju oko 18-19h idemo u šetnju, vraćamo se oko 21-22h i meni se više ništa ne da. Preko dana se igram s malenim, idemo u šetnju, skuham ručak, pospremam kad spava jer nema šanse da spremim kad je budan (ide za mnom, baca i ruši što složim).
Sve uspijem osim tog glupog peglanja!
Ja mislim da nije u redu to prigovaranje, ali više i nisam tako sigurna.
Mlada sam mama (i po godinama) pa mi stvarno ne treba uz sve silne savjete o brizi djeteta od okoline slušati još i njegove kritike. Ionako mi svi ljuljaju samopouzdanje.
Ali evo mog prijedloga za tebe: lijepo mu složi robu, neispeglanu, i stavi u ormar kao da je ispeglana. Živo me zanima da li će primijetiti. Moj glas da neće, a ti probaj pa javi.
Bolesna saaaaam!
Imam onu najgoru 37, 5 temp. boli me cijelo tijelo...voda mi curi na sve otvore...kao da u glavi imam neku zeljeznu kuglu i kako se sagnem ona me opali...
Moja dusa je tek naucila da sjedi...i ne smijem ga ostaviti ni na deset sekundi samog! Sve do neki dan sam bila super turbo zadovoljna. On je super beba...satima bi se igrao na podu a ja bih za to vrijeme sve stizala i jos uzivala uz kaficu i TV...a sada, samo sto se okrenem on je u sjedecem polozaju i svaki sek. moze da padne i opali glavom o pod. Mislim na dekama je i sl...ali ipak moram biti uz njega cijelo vrijeme. Nemam valjda kondicije za ovo pa mi se sve sastalo. Razmisljam da kupim onu igraonu...jer ovako ne mogu ni do wc-a...a ne bih bas da ga vodim sa sobom....
Nadam se da ce htjeti u igraonu...
skrsena sam
sama sam doma s curama, MM dode tek oko 16
sve je super osim kad me trebaju obje u isto vrijeme, i to me unistava
i onda se anita duri name i tjera me od sebe bas onda kad me najvise treba
i odbija spavati popodne, jer se boji da cu nestati
bwah
malo sam umorna
da, i dojim tandem i peru me svakavi osjecaji
smrzavam se danima. i frizer se malo previse zapricao pa mi je sad kosa prekratka... dobro, to nije bas bitno. najvise od svega trenutno me muci to sto se moram pomiriti s time da je valjda u redu da ljudi o tudjem roditeljstvu imaju "jako vazno" i "upuceno" misljenje, makar o samoj situaciji pojma nemaju i zapravo baljezgaju. a ne da mi se vise glumiti uciteljicu i objasnjavati, objasnjavati, objasnjavati... kad to ionako nista ne mijenja. zabadanje noseva je valjda najpopularniji sport na svijetu. samo se moram natjerati da takve ispade (bolje receno upade) jednostavno ignoriram.
evo, sad mi je lakse
Dajem ostavku!!!!!
Neće da jede samo bi cicao. Čim oko pukne hoće van. Stišće guzu dok kaka i neda govancu da ide van. Prošli tjedan nije kakao od njedjelje do nedjelje. Jedva smo se u nedjelju pokakali (tiskala sam skupa s njim, plakala i znojila se). Spava mi se i umorna sam ko pas.
Idemo petog na more, spavaća soba mi je piramida opranog veša koji se neće sam opeglati. Djeca su nemoguća, od kad dođem s posla pa dok nejdu spavat stalno me dozivaju: MMAAMMAAAAA! Daj mi jesti, daj piti, obriši guzu, odi se igrati, idemo van, žniranci su mi se zapetljali, lopta je otišla na cestu, namoćila mi se majca, daj opet jesti, pa piti....
MM dođe s posla živćan, jer stalno radi od 07 do 19 sati, mijenja kolege koji su otišli na more, a nemaju godišnji, totalni kaos.
A kad njih troje ode u park, ja ko sumanuta dohvatim sendvić, napijem se soka, pa satarem čokoladu, lijećim živce u hrani. Trbuh mi izgleda kao da sam u 6 mjesecu trudnoće. I još ovaj tjedan radim, zadnji je, ali i najnaporniji.
Kod mene je kontinuirani kaos
Puna kuća ljudi, svi u mene gledaju kao izgladnjeli ptići , ja ih malo ignoriram, pa nešto skuham,pa se malo s njima svima bavim, pa pobjegnem kod dede
nakon sat i pol , stižu očajničke poruke, vrati se ,vrati se, jer ja im , ofkors, ostavim biološko oružje br 1 ( Marka )
Vidi malo ovo, možda pomogne:
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewtopic.php?t=47041
Ja nisam za ovu temu ovih dana :/
Sabiram se i oduzimam...Rezultati koje dobijam baš i nisu pozitivni :/
Ali je sveki na mojoj strani
A kod mene je gore no ikad,neznam dal je ovo uopće pravo mjesto da pišem o tome ili bolje da otvaram novu temu!?Noćas u ranim jutarnjim satima smo se mm i ja posvađali i to krvnički,čini se da sam ga ovaj puta dobrano isprovocirala jer sam dobila batina!
pa čim si ga to 'isprovocirala'?
jooj, bubek.. bjezi glavom bez obzira. nije to za za*ebanciju.
Ja želim na more a on ne!
B mi je zbog nečega živčan... na svaku, ali svaku riječ pogled i pokret plače :? ne da se maziti, smeta mu brat, ja, mm... sad bi ovdje sad bi ondje a zapravo ne bi nigdje... već pomalo ludim... kad mu se približim-o ko da vraga vidi, a na momente je najveselije dijete koje sam vidjela... to traje već jedno tjedan ipo... ima li tko link na nešto slično za petogodišnjake.... ?
vrtimo tu raspravu o moru već mjesec dana!I sad se on valjda više osjeća toliko ugroženim da je počeo napadati,mene!I po prirodi je eksplozivan,plane u sekundi ponekad i na sitnicu,ali ovo je prvi puta da je tako reagirao i digao ruku na mene!Kaže da sam to zaslužila! :shock: Ja ipak smatram da ti nitko nije zaslužio!
ajme bubek
naročito ne zbog rasprave o moru :shock:
samo zbog toga te nalupao?
lako sa strane drobiti, ali sad ti je trenutak da se jako ozbiljno postaviš oko te stvari, daj mu ultimatum, odi s malim kod staraca (ako možeš), ne znam, ovisi kaj ti misliš o tome
a budući da i sama sumnjaš da si ti možda kriva za to, ne znam...
bubek, dobro misliš, i potpisujem mikku.Ja ipak smatram da ti nitko nije zaslužio!
dođem s posla, MM na godišnjem sa malom doma (skuhao čovjek ručak), a ona čim me vidila mama i ručice gore. Ja ju, naravno, čim dođem s posla uzmem u ruke i poljubim i onda krene, kao da sam otvorila pandorinu kutiju. Aaaaaa, maaaamaaa. Ma jedva da sam zalogaj pojela. Nikakvo smirivanje, nikakvo pokazivanje igračaka i inih stvari po kući ne može pomoći. Tako ja sa njom odmah 1 sat odhodam (počela hodati i sad nam je to in, ali moram biti stalno sa njom jer još uvijek izgubi ravnotežu) čekam da MM pojede, pa ju ekspeditiram njemu da ju šeta. Onda ja na brzinu pojedem, niti ne gledam što trpam u sebe tako da ću jednog dana pojesti i dio salvete, brzo sa psom u šetnju, onda nazad brzo spremaj kaos u kuhinji. Ona aaaaa, maaamaaa. Ja: ajde pomozi mami i uvalim joj krpicu - maše zrakom kao da briše
(cca 10 min zanimacije). Onda ona opet aaaaaa, maaamaaa. Onda ja naizmjence šetaj i uvaljuj stvari sa kojima se zanima barem 10 minuta da mogu nekaj pospremiti i tako do kupanja (to voli) i hranjenja i spavanja. Fakat sam umorna, a što je najgore MM veli da je njemu bila dobra cijeli dan i da to samo meni radi. Ja mislim da joj nedostajem i to me boli.
bubek nitko to ne zasluzuje. ozbiljno porazgovarajte i ja bi se udaljila da sam na tvom mjestu. zao mi je sto ti se to dogodilo.
samo se javljam da prijavim i svoju povamiprenu djecu
nista ih ne zanima vise od 3 minute
i stalno se mlate, cicu, stipaju i cvile
danas sam ISKRENO SRETNA sto ih bar pol dana necu vidjet ni cut
Bubek
Ako se dogodilo jednom, dogodit će se i drugi put i treći, ....
Moja šestogodišnjakinja je od bake i djeda dobila mobitel. MM i ja smo mišljenja da ona ne treba mobitel i uopće nismo imali namjeru kupiti ga. I svi u obitelji znaju naš stav o mobitelu.
Naravno, sad joj ga ne možemo uzeti. Stalno ga drži po rukama, gubi ga pa smo joj mi krivi što ga nema. Po meni ona nema dovoljno odgovornosti da bi se brinula za mobitel. Niti joj treba. Nitko je ne zove, niti ona nema potrebe zvati nekoga.
Smišljam jedan razgovor kako bih joj objasnila da mobitel barem stoji doma.
ajojvrtimo tu raspravu o moru već mjesec dana!I sad se on valjda više osjeća toliko ugroženim da je počeo napadati,mene!I po prirodi je eksplozivan,plane u sekundi ponekad i na sitnicu,ali ovo je prvi puta da je tako reagirao i digao ruku na mene!Kaže da sam to zaslužila! :shock: Ja ipak smatram da ti nitko nije zaslužio!
normalno da nisi zasluzila
ako te maznuo prvi put velika je vjerovatnost da ce i drugi put
bubek imaš pp
joj evo da se pridružim. g je zadnjih tjedan-dva nevjerovatno cendrava. i onda sam otkrila razlog, osim ovog ludog vremena, rastu joj i zubi (petice). ja sam na rubu snaga i u nedjelju sam viknula na nju. Cijeli dan mi je bilo tako žao da vam ne mogu opisati. Nije opravdanje ali puknula sam nakon 20-og pokušaja oblačenja. Pa neće ovo, pa neće ono, pa neće jesti, pa hoće na tobogan a neće van iz stana. I sve popraćeno vrištanjem, kao i u subotu. a onda jučer moje zlato gleda kako mijenjaju ulične lampe, a ja sjedim na klupi sigurno punih 20 min
Čitam koju muku mučite s klincima i kak vam je teško. Pa....sumnjam da vas može utješiti, ali ja bih se ovog trena mijenjala s vama. M. je na moru s bakom već dva tjedna i užasno mi fali
Na ovome svijetu NEMA nikakvoga razloga i povoda da muž udari ženu.A kod mene je gore no ikad,neznam dal je ovo uopće pravo mjesto da pišem o tome ili bolje da otvaram novu temu!?
Barem za mene ne.
Također sam mišljenja i uvjerenja da ''Ako udari jednom, opet će''.
MM dolazi iz obitelji gdje je bilo normalno vikati, razbijati i udariti. I ajmo reć - u podsvjesti mu je da je to normalno.
Ja sam mu od prvoga dana, i još dan danas mu ponavljam:''Udariš li me jednom, iz bilo kojeg razloga, to će ti biti i zadnji put''.
I veruj mi to i mislim, a i MM zna da je tako.
Nemali broj puta, kada smo se posvadili, točno sam mu u očima vidjela da bi me udario, ali i da zna da ne smije, nikada se nisam povukla zbog tog osjećaja - baš namjerno da vidim dali će preći granicu pa da sam na čistu. Uvijek sam si ponavljala - ako bi me udario, bolje da to znam što prije.
Jer, da me udari - čao đaci, nema me više. Nikakve priče, nikakve isprike. NIŠTA. Baš zbog te - ako će jednom, opet će.
Zato ti savjetujem - dobro, dobro razmisli što ćeš napraviti.
I ~~~~~~~~~~~ da odeš na more (sama ako treba) jer ja bi to napravila da MM ne želi ići.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom