Sigurno hoćete!vitekova mamuška prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
Sigurno hoćete!
Da...moj otac primjerice stalno pljuje po mojem "trenutnom životnom partneru" pod maskom brige i želje da bolje prođem u životu tako da to stvara odbojan odnos s obje strane, a sve se lomi preko mene...Najgore je kad se neki odnosi i postupci maskiraju kao dobre namjere.
najgore je to što on uopće nije kompetentan pričati o mojem partneru kada je sam 20 godina tukao i zlostavljao svoju ženu i danas, pred menom, mojim partnerom i djetetom (unukom) viče na nju...
Ja se odvajam, ja ne ovisim o njima, ne šalju mi ni kune mjesečno..strašno su sebični, ja uredno studiram i očekivala sa da će mi pomagati do kraja studija...danas više ništa ne očekujem od njih i to me rasterećuje...danas ja mami uplačujem na račun ako mi treba nešto da mi kupi (nikada još nije rekla nemoj uplatiti, ili uplati pola od ukupne cifre), a oni se voze u velikom džipu, tata ima novi motor od stotinjak tisuća kuna, kupuju svakodnevno hrane po 500-tinjak kuna, a ja podstanarka u nagorem i najskupljem gradu hrvatske s jednom jedinom plaćom tog mog popljuvanog "trenutnog životnog partenra"!!!! :/
Imamo SVE, ništa nam ne fali, ne plačemo, ne kukamo...ja sam na 5.0 prosjeku, nadam se top stipendiji koju mi ne mogu, sve da žele, nedati slijedeće godine...zadnje godine mojega postdiplomskog studija...
Nakon toga imamo ljude koji nas žele i mogu "povući" u Australiju u Canberru...i radujem se toj, prvenstveno, tisućama udaljenoj, destinaciji. Destinaciji bez obiteljskih daveža i licemjera koji mi plaču svaki puta kako nemaju novca (a ja ih slušam i ne vjerujem)....Mi svakako odlazimo!!!! A i preekstremni smo za ovu sredinu....
Nemamo mompatibilnih prijatelja...
da se razumijemo...ovo u vezi oca mi uopće nije bed reći s obzirom da njemu nije bilo bed to činiti ispred drugih, nepoznatih ljudi...pred kojima sam se samo ja u toj obitelji sramotila....danas sam možda malo necenzurirana zbog te činjenice, a možda mi i fali koja u glavi s obzirom na posljedice...možda sam buntovna, a i gruba, ponekada bezosjećajna i hladna jer sam zbog njega pretrpjela nekoliko živčanih slomova...
Ali, moge knjige kažu, tješim se, da genijalost graniči s ludošču, pa.....
Poanta svega napisanog je da vam dam podršku i da vam dokažem kako mnogi vaši životi nisu toliko loši kakvi se ponekada čine...
Ja ne tražim sažaljenje jer sam naučila biti ratnicom i to je vjerojatno najbolja i najpozitivnija stvar koju sam uspjela izvući iz cijeloga tog kaosa...
GO ON!!!!...uvijek budite svjesni da ima ljudi kojima je još i gore, kao što sam i ja svjesna da sam i više nego zadovoljna cijelom sadašnjom situacijom s obzirom na mnoge ljude u svijetu...
Svima jedan veliki
Sad ste me natjerale u veliko razmišljanje.
Nije da imamo veeelikih problema, ali definitivno nas (i MM-a i mene) muće i s jedne i s druge strane. Kako koji.
Moji su navudreni na svoju stranu,nekako i simpatično, nikako opterečujući naš brak npr. Al opet daleko od toga da su puno toga vezano uz nas (svoju djecu) mogli napraviti puno bolje i s barem malo više ljubavi.
Dok npr. MM - ova majka nikako da shvati da njen sin ima svoj život i da ne može riješavati njezine, godinama nakupljene, bračne probleme.
Samim tim iznošenjem svojih problema MM-u radi i meni probleme i donosi trzavice u naš brakjer on postane neprepoznatljiv i brije u mislima samo o njima i o tome kaj da radi.
Uh, opet sam na svekrivi
A od sutra se družimo i idemo na terapije :D
abonjeko toplo ti zelim ostvarenje tvojih snova!
vitekova tvoje me podsjeca na moje prijatelje koji su imali identicnu situaciju iz koje su mislili da se nikad ence izvuc i onda se odjednom sve preokrenulo, jos nikome nije jasno kako i zasto, ni njima ili mozda ne zele o tome pricat, ali odjednom su ostali sami u svom miru a bez ikakvog (ocitog) sukoba s roditeljima ste je svima bilo fascinantno. meni je jos uvijek.
najvise im se divim sto su sacuvali svoj brak i sto sad uzivaju u svemu!
i vama zelim isti mir i rjesenje problema!
ostalim curama
Cure
XBed je kad roditelji psihički opterećuju, mm i ja smo često u takvim situacijama, i tada najčešće spominjemo Novi Zeland kao opciju
Ono što je još veći bed je kada ovisiš o takvom roditelju, kada je stan u kojem živiš s obitelji od tog roditelja, kada auto koji voziš glasi na tog roditelja, kada sutrašnji posao ovisi o tom roditelju. Tada sav bijes koji osjećaš i želju za bijegom zamijenjuje umjetno harmonična atmosfera u kojoj se svi podređuju toj osobi da ne ne bi došlo do sukoba u kojem bi sve emocije došle na površinu i time ugrozile našu egzisteciju. E to je bed
Istina, auto nam ne glasi na nekoga iz obitelji nego na frenda koji nam ga je dao na korištenje, istina ne živim u istom stanu ali moja etaža je promenada za članove moje obitelji i nemam dozvolu ograditi se, izolirati nekim vratima na stepeništu...
Istina, moja djeca se igraju u krasnom dvorištu pred kućom i žive u divnom kvartu ali ono što u mojoj i MMovom duši ubija tu divotu je činjenica da ne možemo ofarbati kako bismo htjeli bez rizika za durenje i dugogodišnju svađu, što smo i mi i naša djeca redovito uvučeni u sva obiteljska predbacivanja i tračanja, što ne možemo opušteno ležati na kauču i buljiti u film bez mogućnosti da navrati netko od "mojih" škicnut kaj radimo. I naravno da se to sve odražava na emotivnu i fizičku vezu između MMa i mene (djecu štitimo koliko god je moguće od takvih situacija, mada se ti tanki pipci ponekad probijaju kroz naše štitove).
Ne možemo si priuštiti podstanarstvo jer sam ja tek prije 3 mjeseca počela ponovo raditi nakon 4 godine.
Zasad je mir nešto što će malo pričekati, samo je bitno da sačuvamo zdrav razum i da se MM i ja ne raziđemo. Eto samo te dvije sitnice
mamasch sjećam se tvoje storije o farbanju wc-a i što reći, potpuno, do kosti, te razumijem...
netko tko nikad nije bio u takvoj situaciji, bez uvrede, nema pojma....
to je isto tako da ja sad iz ove svoje fotelje počnem lamentirati o životu u ratnom zarobljeništvu
upravo sam si vješajući očale oko vrata zabila ručku istih u sinuse... ajme šta boli... jeeee san sposobna...
ovo je da malo razbije ozbiljne jadikovke
maria71,
I što je sad najgore, moja baka, gazdarica te kuće leži u bolnici nakon moždanog i najvjerojatnije se više nikad neće vratiti kući (iz bolnice ide u stacionar), a nasljednici već planiraju što će izbaciti iz kuće, što će pokloniti, kažu "ma samo ti sad preuredi kako ti paše...".
Ma mislim o čemu pričamo, baka leži u bolnici a ja bih trebala navrat-nanos poizbacat stari namještaj i uvalit se u kredit za novu kuhinju... :shock: :shock: . Em što imam previše morala za to koliko god primamljicvo zvučalo em što mi na kraju krajeva (znam da ovo ružno zvuči) nitko ne garantira da ću u toj kući ostati živjeti do daljnjega (poznavajući svoju familiju, ne bih se čudila da se počerupaju za materijalno nakon bakine smrti).
Totalno s..nje i baš se ružno osjećam, gore nego kad smo moljakali baku za premještanje namještaja ili kupnju novog frižidera... :/
sorry, ja se tek sad priključila, ali da ti odgovorim: zakaj onda od abonjeko tražiš vježbu za kidanje veza? Sa roditeljima je najgore, lakše je sa bilo kim drugim.
što potvrđuje i ova tvoja rečenicaNaprosto ne mogu vjerovati da je on u meni živio tako jako i djelovao i kad ga fizički nije bilo tu.
to svi kažu, kao ti ćeš prema svojoj djeci biti kakvi su tvoji roditelji bili prema tebi, ali ja u to ne vjerujem. U stvari, moguće je kod onih ljudi koji u tome ne vide ništa loše, ali ti očito vidiš i zato vjerujem da nećeš.a plaši me pomisao da bi mogla biti kao on prema svojoj djeci, posebno prema kćerkici koja je moj klon u svakom smislu, pa ako sam prema sebi bila takva svih ovih godina, kako mogu biti sigurna da neću biti takva i prema svojoj djeci, jednom, nekad u nekoj fazi životnoj
Svima jedan veliki
Sad ste me natjerale u veliko razmišljanje.
Nije da imamo veeelikih problema, ali definitivno nas (i MM-a i mene) muće i s jedne i s druge strane. Kako koji.
Moji su navudreni na svoju stranu,nekako i simpatično, nikako opterečujući naš brak npr. Al opet daleko od toga da su puno toga vezano uz nas (svoju djecu) mogli napraviti puno bolje i s barem malo više ljubavi.
Dok npr. MM - ova majka nikako da shvati da njen sin ima svoj život i da ne može riješavati njezine, godinama nakupljene, bračne probleme.
Samim tim iznošenjem svojih problema MM-u radi i meni probleme i donosi trzavice u naš brak
Uh, opet sam na svekrivi
A od sutra se družimo i idemo na terapije :D
Sorry, tek sam se uključila pa da ne kopam unazad, kakve terapije?
Bračne, obiteljske? - zanima me jer ja svog muža ne bi na tak nekaj uspjela natjerat ni s puškom.
Ako me spuca žuta minuta i dođe mi da kukam i zapomažem, lijepo otvorim "zdravlje djece" ili "priče s poroda" i skontam kako nemam nikakvih problema u životu. Eh, eto.
tajchi73 da ne pišem ponovno;
uglavnom riječ je svekrivi i fizikalnim terapijama.
Hajde da se i ja pojadam
Trebala sam iza Velike gospe ići još jedno tjedan dana na more sa L i da dovezem seku u Zg jer ide na pripreme za ples.
Već sam i obradila malu nečakinju da ide samnom (vraća se sutra s mora di je već mjesec dana, al svejedno je pristala) da mi bude iza s L da malac ne šizi.
I MM se složio s time - da bi sada za vikend bili kod njegovih i on se fino dogovorio s majkom da ju (taj tjedan kad sam trebala biti na moru) vozim na terapije. Slomila žena petu prije 4 mj i još ne staje na nogu :shock: ili
Tak da samo L i ja fino zvisili
Jer važnije je da ju ja vozim (iako može i susjeda zamoliti) nego da dijete bude još malo na moru
Što reći? Luda sam kao puška. Uhhhhh
Mene je Sara sad dovela do tog da zaplačem (ok, možda je malo i PMS u pitanju).....
Uspavljivala sam je skoro sat vremena....
83705 puta se ustala sa kreveta, 84584 puta je uzela dudu i igra se s njom ili priča nešto, 806806 puta hoće piti mlijeko pa onda 39599 puta neće...
prvo sam joj lijepo govorila, onda glasnije, onda sam se pravila da ja spavam, onda sam vikala i na kraju sam je molila a ona me neferma ni 5%
najviše me živcira to njeno ustajanje... morat ću malo tražiti nekakve savjete kako da postupam s njom... jedino što mi sad pada napamet je vezati je za krevet
... bila je umorna, rano se ustala.... a i kad sam ja odustala od uspavljivanja i počela raditi svoj posao i rekla joj da nemam vremena biti sad s njom i da ide spavati ona je legla na kauč i zaspala
Lakše mi je sad kad sam vam se izjadala......
A ja od sina dobila vaške
Ivany, točno znam o čemu pričaš.
Može li mi netko odgovoriti na ovo pitanje: zakaj dijete kada mu se spava ne spava nego radi sve ostalo, pri tome nervozno plačući jer joj se spava, ali neće spavati?
Elin, jedan savet: prvo trljanje okica i u krevet. Okupaš dete i 2h ranije ako treba i čim se javi prvo zevanje odmah na spavanje. Svako odlaganje odlaska u krevet pridužava agoniju uspavljivanja
Popisujem! Poludim kad roditelji "uce" djecu da imaju samo jedno spavanje dnevno pa ih "zabavljaju" da bi malci ostali budni a oni jadni jedva gledaju, nervozni su i samo placu. Moj spava kad mu se spava i uvijek zaspi u roku od 30 sekundi.
ajme, što ćeš sadA ja od sina dobila vaške
I ja se prijavljujem u klubajme, što ćeš sadA ja od sina dobila vaške
:shock: otkud ti to da ja ovo radim, ma ne radim, nego jednostavno krenemo spavati i ona trlja okice i samo kaj si čačkalice ne stavlja, ali da bi zaspalaPopisujem! Poludim kad roditelji "uce" djecu da imaju samo jedno spavanje dnevno pa ih "zabavljaju" da bi malci ostali budni a oni jadni jedva gledaju, nervozni su i samo placu. Moj spava kad mu se spava i uvijek zaspi u roku od 30 sekundi.i onda to traje neko vrijeme: nervozna je jer joj se spava i plače, ali neće spavati, i to dok se više od drijema nema snage dići. Inače, normalno spava po danu 1 ujutro i 1 popodne (isto je frka, ali ju uspavamo).
elin, tako je i kod nas
Sara spava jednom dnevno, ovisi kad se ujutro ustaje.... evo npr. sad već naveliko spava a nekim danima nespava prije 14sati
kad je umorna ide spavati
ali isto ponekad imamo borbe s njom (danas je super zaspala)
što ti kažeš, samo što si čačkalice nestavi, nemože gledati a uporno se diže i neželi ostati ležati (kad bi legla i oči zatvorila u roku keks bi zaspala)
nemam pojma zašto to rade, ja sam uvijek mislila da joj je sve zanimljivo i da joj se neda spavati ili kako mm kaže "strah je da nešto nepropusti"
Ma nisam mislila na tebe, nego na roditelje koji to rade, ma bas sam neki dan vidjela takav primjer pa sam zato ovo napisala. Djete drze budnim od 6 ujutro pa do 1 popodne, pa mu daju da malo odspava i onda vise nema spavanja do 8 navecer! A micek mali pospaaaan, jedva gleda!:shock: otkud ti to da ja ovo radim, ma ne radim, nego jednostavno krenemo spavati i ona trlja okice i samo kaj si čačkalice ne stavlja, ali da bi zaspalaPopisujem! Poludim kad roditelji "uce" djecu da imaju samo jedno spavanje dnevno pa ih "zabavljaju" da bi malci ostali budni a oni jadni jedva gledaju, nervozni su i samo placu. Moj spava kad mu se spava i uvijek zaspi u roku od 30 sekundi.
Naravno, ima djece kojima je to dovoljno sna, ali eto bas taj malac kojeg sam ja vidjela zudi za malo vise sna.
Vrtić s pola radnog vremena nije upalio. Prva dva dana je tamo uživao, bilo je predobro! Jučer, niti danas nije htio ni ući. Taman sam pozvonila na vrata, on je pobjegao, hoće van, plače, neće biti tamo.
Kasnije mu objašnjavam da moram raditi, kao i tata i da bi za to vrijeme bilo super da se on igra sa super tetama i djecom i zanimljivim igračkama itd. On mi kaže, moje dijete od 2.g. :"Ja hoću biti s mamom. Tata će raditi. Ti možeš raditi poslije."
Stvarno ne znam što ću. Želudac mi radi sto na sat, imam mučnine, ne mogu se smiriti. Projekt mi je nedovršen nad glavom i novi mi stiže za mjesec dana, a nema mi tko čuvati dijete.
Koji shit.
Imamo opciju privatnog vrtića, ali razgovor s voditeljicom me baš nekako spustio, stavovi predpotopnog državnog, a ne skupog privatnog (1900 kn).
Baš sam očajna. A sve je izgledalo predivno s tom igraonicom u početku. Aaaaaaaaaa
Upravo mi se javila teta iz G. vrtića i rekla da nas neće dočekati 01.09. i to mi je grozno,
moj G. se za nju jako vezao a i ona je znala kako s njim izaći na kraj.
Šta sad pojma nemam, znam da nije propast svijeta, al svejedno mi je žao i sva sam ko pokisla.
Anita - to je normalna reakcija...Vrtić s pola radnog vremena nije upalio. Prva dva dana je tamo uživao, bilo je predobro! Jučer, niti danas nije htio ni ući. Taman sam pozvonila na vrata, on je pobjegao, hoće van, plače, neće biti tamo.
Kasnije mu objašnjavam da moram raditi, kao i tata i da bi za to vrijeme bilo super da se on igra sa super tetama i djecom i zanimljivim igračkama itd. On mi kaže, moje dijete od 2.g. :"Ja hoću biti s mamom. Tata će raditi. Ti možeš raditi poslije."
Stvarno ne znam što ću. Želudac mi radi sto na sat, imam mučnine, ne mogu se smiriti. Projekt mi je nedovršen nad glavom i novi mi stiže za mjesec dana, a nema mi tko čuvati dijete.
Koji shit.
Imamo opciju privatnog vrtića, ali razgovor s voditeljicom me baš nekako spustio, stavovi predpotopnog državnog, a ne skupog privatnog (1900 kn).
Baš sam očajna. A sve je izgledalo predivno s tom igraonicom u početku. Aaaaaaaaaa
kad je neobavezno i u početku im je sve to super, ali kad shvate da je to sad svaki dan i da se to mora, onda ide plač...
i ja sam s mališom imala takvu reakciju, koja je trajala, na žalost, do konca studenog (skoro 3 mjeseca)... ali nije bilo drugog izbora...
no utješno je, da iako je ostao plačući, prestao bi nakon svega par minuta, super se zaigrao i kad bi došla po njega nije odmah jurio k meni, već se dovršio igrati...
u stvari, najgore je roditeljima... jer ne vide reakciju djeteta kad se smiri. a smiri se vrlo brzo...
dodatn otežavajuće kod tebe je što je bio s tobom stalno i sad je već veliki da shvati da nemaš fiksno radno vrijeme i da, zaistaTi možeš raditi poslije
Joj sad ste pocele o vrticu...A ja imam grc u zelucu od same pomisli na adaptaciju. Brojim dane do pocetka i uzasava me kak vrijeme brzo prolazi. A on je jos tako malen i vezan uz mene. A ja jos vise uz njega. Da bar mogu ostat jos s njim
Al eto, sta je tu je, recite vi meni, iskusnije po tom pitanju, jel manje dijete (1. god) lakse prihvaca vrtic tj. jaslice od 2-3 godine starog djeteta?
evo sad se i ja zalim. potpisujem teJoj sad ste pocele o vrticu...A ja imam grc u zelucu od same pomisli na adaptaciju. Brojim dane do pocetka i uzasava me kak vrijeme brzo prolazi. A on je jos tako malen i vezan uz mene. A ja jos vise uz njega. Da bar mogu ostat jos s njim
Stavljam i ja potpis na ovoevo sad se i ja zalim. potpisujem teJoj sad ste pocele o vrticu...A ja imam grc u zelucu od same pomisli na adaptaciju. Brojim dane do pocetka i uzasava me kak vrijeme brzo prolazi. A on je jos tako malen i vezan uz mene. A ja jos vise uz njega. Da bar mogu ostat jos s njim
ja bi samo dodala da mi nemamo mjesto u vrticu nego moran nac tetu cuvalicu al nas svjedeno sve isto ceka, adaptacija, odvajanje ...
joj žene drage kad čitam ove vaše stroije sa svekrvama zahvaljujem nebesima šta je nemam. svekar je ok, uvik drži moju stranu bez obzira bila ja u pravu ili ne. i na tome mu stvarno hvala. uvik zna kazat: ne daj nevista da te gaze, ni muž ni bilo ko drugi. inače ga nije baš bog podario nekom velikom pameću i učenošću (čisti dokaz je njegovo ozbiljno pitanje tribaju li igrači paint balla pojest sijeno iza kojeg se sakrivaju
s mm-om se na dane znam poklat, najradije bi mu glavu skinila s ramena, a virujem da se i u njemu pobude identične nakane prema meni. i onda brojimo u sebi do milijun i idemo dalje.
a da ga ne bi ponekad sikirom ubila na spavanju, bi. isto ko što bi on mene zadavio ko pilića golim rukama. ali sve to ide u bračni staž.
a ako se zbog čega pokoljemo to je oko male, njenog odgoja, popustljivosti ili zbog njegovog tate i brata. on je još uvik pupčanom vrpcom vezan uz njih na što ja poželim iskočit iz vlastite kože ko zmija iz svoje. i onda mu spominjem oca i brata, sve po spisku, a nije u njima problem nego u mm-u. koji bi (gle đoke u šarenom šeširu i ludih priča) otišao živit u ameriku, a ne može bit s nama 10 dana u komadu u splitu jer tati mora pomoć nadgeladt rast fažoleta
Potpuno ista situacija i potpuno me isto pitanje muči.Joj sad ste pocele o vrticu...A ja imam grc u zelucu od same pomisli na adaptaciju. Brojim dane do pocetka i uzasava me kak vrijeme brzo prolazi. A on je jos tako malen i vezan uz mene. A ja jos vise uz njega. Da bar mogu ostat jos s njim
Al eto, sta je tu je, recite vi meni, iskusnije po tom pitanju, jel manje dijete (1. god) lakse prihvaca vrtic tj. jaslice od 2-3 godine starog djeteta?
JUčerašnje ponašanje moje male djevojčice pune velikih želja me je dovelo da izgledam kao mix slijedećeg:
Čitajte: cendranje, tuljenje, cviljenje, plakanje, pa opet cendranje, bacanje po podu, lupanje šakama, i tako cijeli dan... Razlog? Pitanje za milijunaša. Šta god radim/ kažem/ postupim ne valja. A živci mi štono bi se reklo na laštiku.....
Danas: najdivnije dijete na svijetu. Cvrkutavo, nježno, umiljato.
Što je to bilo jučer?
Ja bih rekla, po osobnom iskustvu, da mlađe dijete teže prihvaća jaslice/vrtić, od starijeg!Potpuno ista situacija i potpuno me isto pitanje muči.Joj sad ste pocele o vrticu...A ja imam grc u zelucu od same pomisli na adaptaciju. Brojim dane do pocetka i uzasava me kak vrijeme brzo prolazi. A on je jos tako malen i vezan uz mene. A ja jos vise uz njega. Da bar mogu ostat jos s njim
Al eto, sta je tu je, recite vi meni, iskusnije po tom pitanju, jel manje dijete (1. god) lakse prihvaca vrtic tj. jaslice od 2-3 godine starog djeteta?
Jan je u vrtiću od prve godine i do danas ga nije u potpunosti prihvatio (prva godina u privatnom, ova u državnom i 1.9 se selimo u novu zgradu, nove tete, djeca, sve pa će biti ponovna adaptacija
Ali tek ove godine vidim kako stvarno kuži da mi moramo raditi pa da i on mora "odraditi" taj vrtić (sorry al' ja vrtić još uvijek smatram odrađivanjem i najgore je to što se ja još uvijek u svojoj glavi nisam pomirila s koncepcijom vrtića a dijete će mi uskoro napuniti tri godine).
I još uvijek plače, ali odlazi teti i govori joj "briši mi suze" a ne kao kad je bio mali pa se ne može doslovno odvojiti od mene...i danas se odmah smiri...
uff, ne znam...
Sve je to, kao što to već biva, individualno...
Hvala, Shiny, na iskrenosti.
Ja mislim da je moje dijete premalo za jaslice, ali nemam izbora.
Koliko se sjećam, kad sam bila mala, obožavala sam vrtić i još danas mi je u dobrom sjećanju. Ali, ja sam krenula u vrtić sa tri godine, a do tada me baka čuvala.
Pokušat ću misliti što pozitivnije i nadati se najboljem
bila su dva mejsta- za jadikovke i pozitivu... jadikovke ostale, pozitiva potonila... i šta da sad ja mislim nego kako se samo jadamo
Misli šta god hoćeš samo ne traži da nam ukinu ovaj izduvni ventil
[quote="koksy"
Al eto, sta je tu je, recite vi meni, iskusnije po tom pitanju, jel manje dijete (1. god) lakse prihvaca vrtic tj. jaslice od 2-3 godine starog djeteta?[/quote]
Moja oba idu u vrtić od godine dana. T.je trebao nekih 3-4 mjeseca da se privikne , ali kako je čitavo ljeto bio doma, iduće godine smo ponavljali gradivo.n Nakon 3 godine, kad ih prebace u vrtić iz jaslica, bilo je super i obožavao je ići.
J. ide u vrtić skoro godinu dana i još uvijek urla svako jutro tako da mi se srce kida kad ga ostavimo. neki dan ga je teta doslovno morala otrgnut od mene. i nikakva objašnjavanja ne pomažu...
Drugog izbora nemam, jer radit moramo, a tete čuvalice su nam preskupe...
Sad se nedem da će biti bolje kad se vrate njegove tete s godišnjeg i kad budu opet svi u svojoj sobi, svi prijatelji na broju...
A više od toga , mene je strah škole...
Naime ,t. je zaključio , ničim izazvan , da će njemu tamo biti dosadno, jer on ionako sve zna... a bez pretjerivanja , zna puno. osim toga , ima malo problema s koncentracijom (nije hiperaktivan, nego zaigran) ...
shiny, babyboys niste me bas utjesila...Al hvala vam na odgovoru, bolje da znam sta me ceka. Ja ga stalno vodim u igraone, druzi se s dosta svojih vrsnjaka pa se nadam da ce to bar malo pomoc adaptaciji.
A sad jadanje... Trazim novi posao punom parom jer u trenutnoj firmi radim 3 smjene a kako je muz na terenu nema ko biti s malim ponoci a niti do pola 11 navecer kad obicno dolazim iz popodnevne smjene. Zeludac mi je u grcu vec duze vrijeme jer mi ni dragi muzic ne olaksava nego me jos stalno ispituje sta ce bit ako ne nadem posao, pa zar ja stvarno mislim dat otkaz, pa kako druge mame rade 3 smjene a ja nemogu... Pa druge mame, barem u mojoj firmi, imaju muzeve koji svaki dan dodu doma s posla a ne samo vikendom. Drugim mamama su muzevi po noci s klincima i vode ih ujutro u vrtic! Ali ne, on samo gleda na proklete novce! Stvarno neznam sta hoce od mene. On misli da ja ne zelim ic radit pa da smisljam isprike! Uf! Uvijek me iznova iznenadi muska glupost!
Moj me rijetko uspoređuje sa ženama drugih muškaraca, ali kad to učini, ne prođe to glatko.
da, muški ti misle da žene neće ići raditi namjerno da bi ležale doma - valjda su previše gledali serije poput Bračnih voda. Ja sam sa svojim prije neki dan imala razgovor vezan za jedne frendove: ona hoće imati dijete još jedno (treće), a on ne. I sad MM pametni veli da ona hoće dijete da ne bi išla na posao (mislim, tako bi joj se poklopilo, sa porodiljnog na komplikacije). Muški su ponekad fakat totalni debili.
Ako tvoj misli da nikaj ne radiš, nego samo ležiš doma, lijepo ti to njemu ovako prezentiraj: teta spremalica - 1 sat 25 kuna, teta čuvalica - 1 sat 40 kuna i izdaj račun: molim uplatiti do tog i tog datuma na taj i taj broj, pa bumo vidli da li on može to plaćati.
Što se tiče tvog posla - gle, ne volim savjetovati niti pametovati, samo ti mogu reći što bih ja napravila: dala bih otkaz, to dijete vidi tatu za vikend, a još i ti onda radiš treću smjenu. Naći ćeš već nešto drugo.
ja ti samo mogu ponuditi nadu da ćeš naći bolji posao kao i ja. radila sam katastrofalan posao na kojem sam bila jadna i za sitne novce, a to me dočekalo kad sam došla s porodiljnog pa sam degradirana. Zašto? " zato što na ženu s malim djetetom doma nitko normalan ne računa. ionako ćeš stalno biti doma po bolovanju."
to je bio odgovor moje đšefice, inače žene bez djece kad sam se probala pobunit. dala sam si truda i devet mjeseci svaki dan tražila posao. bila sam na milion razgovora, 9000000 puta su me otkantali, jedan genijalan posao sam ja odbila. Sad radim u super firmi , s odličnom mladom ekipom, radim ono što volim i u čem sam dobra, imam bolju plaću i još uvijek imam vremena za svoju djecu. i još nešto ovaj šef na mene računa uvijek, jer zna da može.
Moj prvi posao je bio u 3 smjene, a moj T. jako mali, i dešavalo se da se čitav tjedan ne vidimo jer radim.
Znam da ti je teško, ali to se neće promjeniti samo od sebe. Rockefeller je davno rekao da je traženje posla- posao. Zato se nemoj bojati dati otkaz. kad budeš imala više vremena, lakše ćeš naći drugi, a i s djetetom ćeš moći biti.
A s mužem razgovaraj i probaj mu objasniti da si u trenutnoj situaciji jadna i nesretna. a takvoj ti ni svi novci na svijetu ne znače ništa.
mene najviše muči svekrva - toliko me izluđuje. Puknem na sitnice koje me kod drugih ne bi smetale i samo se radi muža suzdržavam. Nismo "sjele" jedna drugoj isprve. I svaka 2tj ih moram vidit (ne žive u zg) i svaki put sam 3dana prije živćana. Nervira me njen odnos prema mm (stalno ponavlja kak je nesposoban, nije diplomirao, udebljao se..), prema našem životnom stilu (mi samo trošimo, imamo 2 auta, ne skupljamo plastične flaše..). A kad počne tek mrmljati sebi u bradu, al da ju ja čujem
Znam da je to odvratno s moje strane, ali najradije bih da je Lovre ne zavoli da ne moramo ići kod njih
Ma pusti...Ti si još dobra. A ja prije par tjedana probušila bubnjić štapićem za ušiupravo sam si vješajući očale oko vrata zabila ručku istih u sinuse... ajme šta boli... jeeee san sposobna...
ovo je da malo razbije ozbiljne jadikovke
E toga se i ja bojim, a pogotovo ako nadem dobar posao. Svjesna sam da ce malac svako malo iti bolestan kad krene u jaslice i sumnjam da ce itko imati razumjevanja za moja cesta bolovanja cim pocnem raditi. Ia zato me sve to uzasno opterecuje! A jos samo 23 dana do jaslica...
i mi bi u jevropu s ovakvim stavovima???
Koliko predrasuda, i od vas i od vaših (potencijalnih) šefova...
moram se složiti s Mooverom Koksy, daj ti prvo kreni tražiti posao, pa kad naiđeš na problem onda o njemu piši, nemoj odmah ići negativno. Evo ja nemam takva iskustva kao babyboys, dapače ja sam se sa šefom još razgovarala o tome da li da dođem ranije (trebala mi lova), pa me on odgovarao. A kad sam došla, došla sam na isto radno mjesto, isto radno vrijeme i još mi je povisio plaću za 25%.
E pa ne možeš se ovaj puta složiti s mooverom jer moover je, spominjajući predrasude, mislio upravo na tvoj post u kojem pljuješ muški rod...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom