Da malo podignem...

Ja se usred noći trgnem iz sna, vidim da mi dijete nije u naručju, panika, pipam u mraku po krevetu da mi se nije otkotrljao iz naručja...
I onda pogledam u kinderbet, dijete mirno tamo spava...
Moje zadnje sjećanje je da ga držim u naručju, dojim. Pojma nemam da sam se ustala s njim iz kreveta, napravila nekoliko koraka do kinderbeta i spustila ga.
To mi se dogodilo nekih 10-ak puta, i svaki put se užasno prepadnem da mi je ispao iz ruku.
A masu puta npr. pitam/kažem mm nešto i on u mene bijelo gleda, kaže pa sad si me to pitala prije 5 minuta... Ja razmišljaaaam i ne mogu se sjetit.
Mogla bih nabrojati milijardu primjera