ja onda imam nepopravljivu mamneziju
dojila nisam tako da taj dio nije utjecao na zaboravljivost.

ali da se nisam zabrinila dok ovo nisam pročitala, jesam.

situacija1: tri dana za redom sam odlazila u dućan isključivo i samo kupit jednu jedinu stvar.
i sva tri dana se vratila doma bez te stvari, ali s hrpom drugih koje uopće nisam tribala kupit.

situacija2: opet odem u dućan po točno 3 stvari. uđem i nemam blage veze po što sam došla. hvala do neba onome ko je izmislio mobitel. i nakon što sam izborjila do 100 i i već se pomirila s činjenicom kako će mm kad ga nazovem pitat po što sam uopće otišla zaključit kako mu je žena otišla totalno uprdec

situacija3: (ove su mi najneugodnije i stvarno me zabrinjavaju jer su vezane uz posao pa mi se par puta dogodilo da ispadnem stvarno glupa ko tava): pričam sa sugovornikom, postavim mu pitanje i gledam ga zadivljeno, ali ko tele u šarena vrata (a ko me gleda sa strane sigurno zaključuje kako cilu tematiku imam u malom prstu ), a onda skužim da nemam blagog pojma o čemu on govori. i sugovornik u momentu izgubi nit priče i pita me "koje je ono bilo pitanje?". a ja blenem u njega ko tele - nemam pojma šta sam ga pitala. i odjednom muk - ne zna on, ne znam ja.....zemljo otvori se

situacije da tražim po kući nešto su skoro pa svakodnevne. krenem oprat suđe, od sobe do kuhinje je 10 metara i u tih 10 metara ja skrenem u zahod i zaboravim na suđe na slijedeća 2 sata.

ujutro kad idemo na posao i vrtić sav ekvipment stavim pred vrata od kuće jer je to jedina garancija da ću ili slomit šiju priko tih stvari ili ih sve ponit. a slažem ih kako mi koja (u sat vrimena spremanja) padne na pamet.

tribam li se dodatno zabrinit ili je dovoljno sve pripisat mamneziji :? koja je btw nakon 3,5 godine od poroda valjda tribala postat manja, a ne ovakvih razmjera.