kaj da vam kažem, nekad bila pametna osoba, a sad ... Mislila da sam nakon poroda poglupila, a sad vidim da imam dijagnozu. Znalo mi se dogoditi, ovo me i sram reći, da sam zaboravila koliko sam mjerica adaptiranog stavila u vodu. I niš, prolijem ja i idem raditi ponovno. I onda opet isto, iz trećeg mi je uspjelo :D A koliko mi se puta dogodilo da me MM našao zamišljenu na hodniku, stojim ja tako u hodniku sa poprilici ovakvom facom :/ :? i MM me pita što mi je. Ja mu velim da se pokušavam sjetiti zašto sam tu i po što sam krenula. Znam da sam nekaj trebala obaviti, ali kaj. Vratim se u kuhinju i sjednem, valjda ću se sjetiti. I onda se sjetim - trebala sam otići na WC A MM je posebna priča, taj ima tatmneziju. Idem ja na posao kad ono nema mojih ključeva, prevrnula sve, sad već i kasnim. Zovem MM i pitam ga da li je uzeo moje ključeve, provjerava đepove i fakat ima dva ključa (moj i svoj), a ja moram na posao, a sveki vodi malu kod pedijatra. Sva sreća da imamo i treće rezervne ključeve. I tako nas dvoje, fakultetski obrazovanih ljudi, dan za danom besciljno hodamo bespućima našeg 60 kvadratnog stana.