mogu podnit mamneziju doma jer kuća i čišćenje neće pobić.
ali me povremeno izludi na poslu.
npr.: danas kažem kako sutra moram zvat toga i toga i sebi nastojim memorirat u mozak da to baš moram obavit. dođem na posao, odradim x drugih stvari a poziva koji sam morala obavit sitim se kad dođem doma

neki dan zovem na tel i javi se tajnica i ja nemam blage veze koga tribam i koga zovem. naravno, poklopila sam slušalicu dok se nisam sitila (a prije toga zapisala na papir) koga moram tražit.

a tako sam bila ponosna i ponosno isticala činjenicu kako sam u našem braku ja ona koja misli, a mm onaj koji radi. sad je on taj koji i misli i radi, a ja sam zadužena za memoriranje di je ko ostavio očale, ključeve, igračke, keks......toga se još uvik mogu bez problema sitit.

na poslu sam sve počela pisat na papiriće iako sebi još uvik ne želim priznat da zaboravljam. papiriće objašnjavam činjenicom da u jednom uredu moraju bit zalipljeni papirići na sve strane. mislim, da se vidi da tu ima živih ljudi.

jučer dođemo s posla i pravit ću ja musaku. i nakon što sam se skinila u kućnu robu trebalo mi je prvo posjetit wc. i umisto da obavim nuždu i odem u kuhinju pravit ručak/večeru ja oribam zahod, kadu, lavandin i izvadim robu za napunit mašinu. i kad sam je nosila put mašine sitim se da me sastojci još uvik čekaju ne bi li počela pravit (sad već večeru).

ali točno i u svakom momentu znam di je Šefica ostavila koji dvd, omiljenog plišanca, u kojoj je kutiji njen pribor za nahranit bebe, a bome i di je mm ostavio svoje očale, gaće, majicu....