Pitanje širine interesa i rad s djetetom na temama koje ga zanimaju po meni spadaju u ljepši dio priče o darovitom djetetu. Za tako nešto mi ne trebaju Bistrići - i sami se odlično snalazimo. I u vrtiću je bilo odlično, jer je imao posla s tetama koje su ga savršeno shvaćale i koristile njegove interese za dobrobit cijele grupe.
U školi je na žalost sasvim druga priča, i tu nema koristi ni od psihologa ni od radionica ni od dodatnih sadržaja - naprosto se svi skupa (i dijete i odrasli) moramo naučiti nositi s takvim (neidealnim) situacijama
Tješi me samo što mi je jedna psihologica u par navrata rekla - da uz takve roditelje dijete ne može izgubiti interese i volju za učenjem. Vjerovat ću joj na riječ (iako nitko ne može proreći budućnost, pa ni psiholozi ).