Upravo čitam Journey of the adopted self - a quest for wholeness autor Betty Jean Lifton, prije toga sam pročitala njenu knjigu Lost and Found

Autorica je sama posvojeno dijete, po struci psiholog i radi s posvojenom djecu. U prvom trenu su mi se neka njena razmišljanja učinila i malo radikalnima sa strane roditelja-posvojitelja, a sad dok čitam njenu drugu knjigu počinjem razumijevati o čemu govori. Njoj je rečeno da je posvojena u ne sjećam se kojoj dobi, mama joj je rekla da je to njihova tajna i da ne smije reći tati da zna da je posvojena, i lagali su joj da podacima o biološkim roditeljima. U americi je dugi niz godina bila praksa da posvojena djeca nisu niti kao odrasla mogla dobiti uvid u svoje dosjee i podatke o biološkoj obitelji, osim u najiznimnijim slučajevima nasljednih bolesti i sl. kad je sud odlučivao o otvaranju.

Baš mi je drago da sam počela opet čitati o ovoj tematici iz kuta nekog tko je posvojen. Lako nas svakodnevni život ponese i zaboravimo na neke stvari koje naša djeca nose u sebi, i mene kao roditelja ljuti taj naš sustav skrbi o djeci, u kojem nitko ne misli o njima i njihovim potrebama.