Posvojena odrasla djeca u knjigama koje sam čitala pričaju kako se osjećaju nerođeno, ne samo jer su razdvojeni od biološke majke, već dijelom i zbog toga što priče o njihovom djetinjstvu počinju njihovim posvajanjem. I sve slikovnice o posvajanju koje sam dosad čitala s djecom počinju tako.
Nekako sam instinktivno uvijek njihove priče počinjala od početka, od rođenja, a kako sad imamo u okolini itrudnica, proširili smo na to kako beba raste u trbuhu, kolika je u kojem periodu, što može raditi, iako nam fali dio vremena od rođenja, pričam im što male bebe koje dobi mogu, sjediti, puzati, hodati, pričati i da su i oni vjerojatno tako, još ako koji detalj znam dodam ga. Mogu misliti kako zbunjujuće može biti djeci kad rastu a fali jedan dio njihove priče, a samim time i njih samih. I budem ljuta ponekad što nam toliko detalja fali, a koji su pametnijim postupanjem nadležnih službi mogli biti sačuvani.