 |
|||
uh, ja sam se tako loše osjećala kaj sam htjela sina i samo sina... Nisam to htjela na glas reći... Ne znam, jednostavno...Oduvijek sam htjela sina i nekako imala filing da ću ga i dobiti. Moja seka je htjela samo kćeri i dobila dvije cure... Dva dr su mi rekla da je dečko. Nadam se da nisu pogriješili, jer će mi biti teško... A opet si mislim s druge strane da nisam normalna i kaj brijem....curice su tako slatke
Kad ni je dr. rekao da nosim dječaka, bila sam u šoku (iako sam već imala jednu curku). Nekako se nikad nisam vidjela kao mama dječaka, ne dam sam nešto imala protiv njih, nego tako... Trebalo mi je dosta vremena da se saživim s tom činjenicom. Kako je trudnoća napredovala, sve sam se više veselila malom pišulincu. A kad se rodio...zaljubila sam se u njega. I danas je taj moj pišulinac mazniji od obje svoje seke zajedno.
Kad sam treći put bila trudna, opet sam poželjela curicu. I dobila sam je. Ali se puno više volim igrati "muške" igre, lutkice nikako ne volim niti igre tipa "kao da". Baš sam smotana
Sad i ja moram reći onu poznatu: samo nek bude živo i zdravo! Jer i dečki i curice su neopisivo veselje...
MM me cijelih 7 godina naše veze ispitivao "Hoću li ja njemu roditi curicu?"Meni je iskreno totalno svejedno je li curica ili dečko...ali on bi definitivno bio razočaran da nije curica
Toliko je zapeo za curicu da sam mu ja nakon što smo saznali da je stvarno curica rekla: "Sad se ne bih čudila da ti i svako dijete bude curica...uglavnom, nećeš mi sad ganjati dečka pa da na kraju imam petero djece samo zbog tvog izvoljevanja!"
Inače, moj tata se nadao da će moj brat biti curica (prvo dijete)...i baš mi neki dan priča kada se najviše razočarao što nije curica.....kada je došao po mamu i brata u bolnicu, sestra mu obukla krivo dijete i dala mu ga u rukeI kaže on: "Gledam ja dijete, a ono lijepo ko lutkica!"....bila je to curica od neke žene što je ležala sa mamom u sobi i koja je isto trebala izaći taj dan, ali muž nije došao po nju jer je htio sina!
A kaže moj stari: "Kad su mi je odnjeli onako slatku, i donjeli d-a, a on ružan ko lopov, došlo mi da plačem!"
I moj tata je jako želio curicu i dobio jednu ali vrijednu
I moj stari je bio sretan ko Nova Godina kad je čuo da nosim curicu
Meni inače totalno svejedno je li curica ili dečko, samo nek je živo i zdravo!
Iako, sve više si želim poslije ove male pišulje roditi i jednog dečka....čisto zato da imam pojačanje
Moja rodica se ozbiljno razočarala kad je saznala da nosi dječaka, dok smo mi svi bili beskonačno sretni, jer su sa te strane familije bile sve curice. I ona se pitala šta će sa muškim
Ja se isto pitam šta bih sa muškićem (a jako bih htjela jednog
Samo da nama naši
To da curke više vole tatu, a dečki mamu ne vrijedi za nas; naš sin je lud za tatom i jako je vezan uz njega, a cure su više vezane za mene.
Doduše, mi smo imali malo posebnu situaciju; s trećom bebom sam zatrudnila kad je sinčić imao 8 mjeseci i više ga nisam smjela dizati pa je tata preuzeo nosanje po noći i više je sve radio oko njega kad se vratio s posla i otada se mali jako vezao uz njega. Plače kad tata ode na WC ili kad ide nekamo bez njega. Neki dan mu je rekao: "Tata, volim te!" (ima 2 godine). Tata se rascvjetao.
Evo, ja upravo saznala da je i drugo dečko. Premda sam mislila da mi je sasvim svejedno, malo mi je ipak žao da nije curica, ali mi je drago da je sve u redu i da problema koji su bili na početku trudnoće više nema (velika cista).
Eto, bit će ipak praktično rješenje! Uštedjet ćemo na garderobi, a i duže ćemo moći ostati u ovome stanu
Tako valjda mora biti - oduvijek smo bili pretežito ženska obitelj pa da unesemo malo ravnoteže u obiteljsko stablo
i ja htjela curicu al izgleda da je ipak dečko. malo sam se rastužila na pregledu ali sada sam se već navikla. a što se tiče ženske intuicije - moj stari je bio uvjeren da ću biti cura a stara da ću biti dečko. Stari je bio u pravu ali kako se on najviše igrao samnom dogodilo se da sa 7 godina imam 100 autića i nijednu lutku a kasnije da se razbijam na biciklu sa dečkićima umjesto dosadnog gumi-gumija sa curama.
Zima
Ja sam oduvijek govorila kako nikad neću imati djecu
I tako, odoh ja u rodilište, rodim predivnu curicu i počnem plakati kao kišna godina od sreće, a babica mislila da plačem jer imam kući već jednu curu
Moj tata je bio jako razočaran kad se rodio moj brat nakon mene i moje seke. Zvali su ga 1 u noći na 1.april pa je mislio da ga zezaju i još gajio nade da je cura, ali kad je otišao u rodilište ujutro, kaže da se razočarao što je ipak sin
Off topic: najdraže igračke mojeg sina su usisavač (pravi, ali baka mu je čak kupila i jedan mali, igračku, imali su samo rozi), metle, partviši i jedan mali rozi jastučić s Trnoružicom kojeg je prisvojio od seke i kojeg nosi u vrtić.
takođersorciere prvotno napisa
i jaja sam trebala biti sin
zato mi je dan danas kuhinja strano mjesto, a uletavam u mehaničarske radione da se malo "nafiksam"... tak fino šnjofa po ulju i benzinu.... (čeznutljivogledajućismajlić)
i isto tako sam užasno željela sina. pogotov jer MM ima dvije kćeri i ja sam sebi zapikirala da mora biti sin. Naravno MM je samo odmahnuo glavom i rekao da nema šanse jer on radi samo curice...i eto, curetak je u trbuhu već šest mjeseci, nisam se još priviknula, sve do nedavno sam uporno razbijala čaše po kući, dok me MM nije zamolio da nam ipak od silne želje za sinom ne porazbijam sve suđe
On obožava curice, sina si nikad nije želio, kaže da su one ljepše, bolje, privrženije, toplije, nježnije......da je s njima lakše...a ako mu ova bude kakva sam ja bila bogami bit će mu teže s njom nego s 3 sina
Predatorice nisi jedina koja se tako osjeća.
Kad sam bila trudna , bila sam uvjeren da nosim curicu ( toliko sam željela curicu da sam sama sebi psihički utuvila u glavu da je cura i gotovo), i kada mi je ginek.rekla da je dečko , tako sam bila nesretna i plakala sam cijelim putem do doma .
Vjenčana kuma me tako popljuvala da sam ostala bez komentara , ali bila je u pravu , glavno da je živo i zdravo.
Kada sam rodila i vidjela svoga hiperaktivca imala sam grižnju savjesti što sam toliko dramila oko toga i dan danas mi je krivo što sam tako reagirala , jer imam preslatkog dečkiča koji je živ i zdrav, i nemogu zamisliti dan neproveden s njim i sada mi nimalo nije žao što nije bila cura.
Proći če te s vremenom taj osječaj , kad vidiš to malo slatko biće.
Meni je termin 1.4., tako da bi moglo biti sličnih situacijaZvali su ga 1 u noći na 1.april pa je mislio da ga zezaju i još gajio nade da je cura, ali kad je otišao u rodilište ujutro, kaže da se razočarao što je ipak sin
predatorica,
jesi čitala topic po naslovom ''jesu li vam pogriješili spol'', tako nekako?
Kolko čitam, izgleda da fakat često znaju fulat, pogotovo oko muških, jel zamijene pupkovinu za pišulinca, a kao da kod cura rjeđe fulaju... U biti kaj sve čovjek pročita i kakvih sve iskustava tam ima, ispada da zapravo ni nemreš znat dok ne vidiš u živo (a i onda ti se može dogodit da te svekrva uvjerava u suprotno)
Ja svojih iskustava još nemam. Iako bi MD i ja oboje nekak radje da 1. bude curka. Bumo vidli...
X
Slažem se u potpunosti.
Teško mi vas je i čitati, teško mi je i slušati o tome kada se mama razočara spolom (ali to su neke moje traume).
Spol mi apsolutno nije bitan.
Jedino što sam uvijek željela je zdravo i živo dijete, ali meni nije lako postići ni taj jednostavan zahtjev.
Imale vi musku ili zensku djecu u moji ocima sve ste sretnice.
a sad bjezim s ove teme...
Ma naravno da je samo jedno bitno, a to je da je dijete živo i zdravo, ali isto tako ne vidim ništa loše u tome da postoji određena " privrženost " nekom spolu, sve dok je to u granicama normale.
Ja sam oduvijek žarko željela curu, MM bilo svejedno, i kad mi je u 5 mj. trudnoće gin. potvrdio da je curica, nisam mogla vjerovati, jer se meni nikada ne događa ono što jako želim.
Ali danas, kad vidim da su MM i malena skoro pa " jedno ", i da se najviše, najljepše mazi i guguće s tatom, e sad si želim da mi drugo dijete bude sin. A moj MM bi još puno cura......
Znam kako ti je
Oko mene su sve cure, znam hrpu trudnica i jedino ja nosim dečka.
Kad mi je dr. u 13tj. rekla da vidi pišu bilo je :?pogotovo jer sam uvijek zamišljala da imam curicu, dečko mi nije padao na pamet, onda sve te pinki stvarčice i slatkasto za curku, a dečko :/
no sad sam se nekako navikla(nekih 95%) na sina (onih 5% se nadam da je dr pogriješila) i tako, ali sin je sin, to je moj sin kako ja kažem,
Onda tako gledam ponašanja tih dečkića pa odmah mislim da će biti neki hahar, ali bome ima i curica svakakvih, tako da eto,
Ustvari kao da je bila stvar sudbine, uvijek smo MM i ja znali da će cura biti Lucija, a muško ime nismo imali,,,, malo smo duže došli do trudnoće, ali tek kad sam ja rekla bit će Petar, ja ostala trudna,,,,,,
a i po ovulaciji sam znala, idući put bit će keksa ranije, a ne dan prije O pa ćemo vidjeti
ni mi nismo htjeli znat spol al dječak sve pokazao vrlo brzo...
MM je htio curicu, ja sam oduvijek imala feeling da ću imat sina...iako em toga bilo strah jer neznam puno o "dečkima"....al sad ga ne bi mjenjala za ništa na svijetu...
Snješka, u pravu si. Zaista nismo fer. I zato mene još danas muči savjest što sam makar i na trenutak bila razočana što ću dobiti sina, a ne kćer. I sad se ljutim na sebe, jer mi je ipak žao ni sad ne nosim curicu, ali ne mogu si pomoći. Osjećaji govore jedno, razum govori da je najvažnije da bude zdravo i sretno. To je ljudska priroda - većina nas želi ono što u određenome trenutku nema. Kad me uhvati malodušnost često se sjetim obitelji koje bi sve dale da uopće mogu zatrudnjeti ili onih koji imaju teško bolesnu djecu. U usporedbi s njima ja zaista jesam sretnica. Ali nemoj nam zamjeriti, i mi smo samo ljudi (tj. žene!) i kad dramimo oko djetetova spola, ne mislimo ništa loše. Samo u tome trenutku namamo većih briga pa ih izmišljamo ili smo lude od hormona.
Tebi želim skoru trudnoću, laku i bezbrižnu, i najmanje jedno malo sunce.
Ja sam isto nekako više htijela curu, a mm pogotovo.
Kada mi je doktor rekao da je dečko izgubljeno sam
pitala: Ma da?? Neko vrijeme sam bila malo šokirana
jer sam samu sebe uvjerila da je cura, ali brzo sam se
navikla na činjenicu da nosim dečka. Danas ga ne bi
dali ni mjenjali za curu za ništa na svijetu.
Ustvari presretni smo što je dečko, tako je savršen...
Kad sam saznala da nosim curicu mojoj sreći nije bilo kraja.
Bilo je obrnuto kad se ispostavilo (tri dana prije poroda) da je ipak, opet, pišonja, a plakala sam ko kišna godina.
Ja svoju dicu volim do neba i nazad i nebi ih minjala za sve na ovom svitu, ali ne želim ići na treće dite jer bi, opet, mogao biti muško.
Ima jedna priča o čoviku kojem se rodila treća kćerka.
Počeo je vikati i beštimati govoreći ženi da ne triba doći doma s "tim".
Doktor ga je odveo na stranu.
Rekao je sestri da donese malenog.
Sestra je donila dijete koje je bilo teško boleno, sa vidljivom retardacijom.
Doktor mu je rekao: evo, nosite ga kući. On je muško.
Čovik je uvatija plakati i bio je zahvalan šta je njegova curica ipak živa i zdrava.
Ova pričica (ne znam jel fikcija ili istina) trebala bi reći da nije bitan spol, već da je dite živo i zdravo.
Moja sebićnost me nadjačala i meni je, ipak, spol bitan.
ja sam uzasno zeljela da je oskar zensko
i kad sam rodila kazu oni meni "decko je", a ja udri u plac "buaaaaaaaaa... cvil cvil cvil.... zaaaaaasto nije curicaaaaaaaa..."
eto
tak da nisi jedina
al proci ce te
ne bi ga mjenjala ni za kakvu curicu
super je imat sina
predivno je imat sina
ma nemas pojma kak je dobro imat sina
ja sam vidjela jednu francusku reklamu....grbavac imao devet kćeri i htio sina...i rekli mu da ima za to ljekovita voda i čovjek se išao namakati svaki dan.....dobio desetu kćer, ali je izliječio grbu
i ja sam žarko željela curicu; još uvijek ju želim
srela sam neki dan jednu cura, ima sina od 1.god i kaže isto da su dečki ZAKON!
Ma oni su ipak mamini
MM je želio curicu i nekako je i mene uvjerio da 100% nosim curku, tako da sam ostala :shock: kad smo saznali da je dečko. Prva pomisao mi je bila kako ću ja sa pišom i onom nesretnom kožicom
Potpisujem cure, dečki su stvarno ZAKON (ali ne bi škodila jedna sestrica u budućnosti
od kad sam saznala da sam trudna znala sam da nosim curicu i bilo je tako,drugo hocu opet da bude curica :D
uh stvarno nas puno ima koje slicno osjecamo. Ja se jos nisam navikla i trudim se ne razmisljati o tome (ono, doci ce mi samo....) a tjese me ove spike da se nakon poroda sve promijenilo. Oko mene gotovo svi zele curice . Jadni decki, nekako su zanemareni.
Da, to ćeš tek vidjeti kad počneš kupovat robicu. U svakom dućanu na 6 polica sa ženskom robom dolazi jedna sa muškom.Jadni decki, nekako su zanemareni.
Ee ovo me najviše ljuti jer je stvarno oskud izbor za dečke.Da, to ćeš tek vidjeti kad počneš kupovat robicu. U svakom dućanu na 6 polica sa ženskom robom dolazi jedna sa muškom.Jadni decki, nekako su zanemareni.
Nekad tražim šiltericu i na njoj cvjetić
Iako su moji prvo dobili sina, mog brata, tata je htio da i ja opet budem sin i bio je rezočaran kad je čuo da je dobio curicu, ali ga je kasnije prošlo, po njegovim pričama: čim me uzeo u naručje.
Sjećam se da sam ga pitala dok sam bila u srednjoj školi zašto je opet htio sina, a on je samo kratko odgovorio da ga parafraziram kao: kako da ti objasnim, muški ego...
Ne moram vam objašnjavati da sam s tatom uvijek imala neki klik razumijevanja za stupanj viši od mame, ali isto tako sam cijelo djetinstvo se njemu i više dokazivala, ono kad bi bratu nešto pokazivao, ja bi vikala: vidi mene, mogu i ja to
Predatorica mislim kad uzmeš svog malog pišulinka, sve ovo bit će ti smiješno, a tvoji osjećaji će se samo ispuniti ružičastom ljubavlju prema bebici
cura je a ja sam tako htjela dečka
Već danima listam forume i odlučila sam se javiti. Treća mi je trudnoća, i silno sam joj se veselila. Već imam dvije cure koje su veće i iskreno nisam se ni nadala trećoj trodnoći. Sve je nekako počelo s pričama " e ovo će valjda biti dečko" "bilo bi baš dobro da je dečko" i sve tako. Od početka mi je bilo jasno da se šanse 50 % - 50% i iskreno nisam tome pridavala važnosti. Bila sam okupirana jeli sve u redu s bebom, no kada mi je liječnik na uzv u 16 tjednu rekao da je curica, ja sam silno bila razočarana i što je najgore neke reakcije bliže okoline teško su mi pale. Prošla su već tri tjedana i to me ne prolazi, osjećam se grozno što sam takva i žao mi je radi djeteta, ali iskreno mislim da sam u depresiji. Nadam se da će proći, ali nikako ne prolazi.
ja sam uvjerena da nosim curicu, i svima govorim (premda ne znam jos jer je rano)...ne znam, ali i prije nego sam ostala T sam odabrala ime i znam da meni dolazi moja Helena...naravno da je bitno da je zivo i zdravo,ali ja sam nekak uvjerena ...jedva cekam pregled kada ce se moci vidjeti...
citajuci vasa iskustva moram reci da sam i u svojoj blizini imala prilku vidjeti kako se zena moze razocarati kada je uvjerena da je curicama, a na kraju bude decko...no, to traje kratko i danas te mame obozavaju svoje sineke...sve je to od hormona drage moje...
Za prvo mi je bilo svejedno,i nekako mi je bilo drago zbog mm jer se rodio sin(mada on sam nikada nije pravio pitanje oko pola).
Za njim je odmah dosao i drugi sin,malkice sam bila razocarana,ali mi je opet bilo drago sto je O.dobio brata skoro pa vrsnjaka.
Tako da je za mene sinonim za dete bio-sin
Toliko sam se uklopila sa svojom muskom celjadi,da mi je bilo nezamislivo da imam kcerku...ali sam ju potajno prizeljkivala,i nekako gajila nade da
jos imam vrmena...
Dvoje dece mi je bilo dovoljno za srecu,ali...
I tako...10tak godina kasnije zelja mi se ispunila
Kada sam u 10 nedelji trudnoce videla na Uz svoju bebicu kako lezi na ledjima i ima nos
Sad je sve zaista savrseno!
Možda nije u redu što ću ovo napisati ali svaki puta kad vam bude "krivo" što nije željeni spol,odite na podforum potpomognuta oplodnja pa ćete vidjeti koliko ste sretne.Najbitnije je da je živo i zdravo.
Upravo tako pčelice 2009, ja kad sam vidjela naslov teme došlo mi je da plačem
ja vas ne razumijem, ama baš nimalo...
i pomalo su mi neukusna i uvredljiva ta veselja u stilu 'fala-bogu-da-nije-dečko'
uostalom, da je tema obrnuta, bilo bi dreke o šovinizmu i primitivcima
kojima je jedino važno da dobiju sina....
amen. potpisujem zadnja 3 posta. ja ovo razmišljanje ne kužim.
Posljednje uređivanje od BebaBeba : 07.11.2010. at 11:45
i ja potpisujem zadnje postove
razumijem kad neko preferira određeni spol, ali da bude razočaran što je dijete drugog spola
prestrašno
prestroge ste, pa što ako su žene malo iznenađene jer su se već zamislile sa djetetom određenog spola
Kužim da tako razmišljate jer ste prošle ili prolazite neplodnost, gubitak trudnoće ili ste samo svjesne koliko je nekima teško doći do bebice, ili kako je teško kad se djete rodi bolesno.....ali ovo su male, skrivene misli trudnica....pa ako ih ne želi reći nikome zbog straha od reakcije zašto nebi mogla podjeliti s nama.
Prestroge??? Nije da osuđujem druge svatko ima pravo na svoje mišljenje ali nakon godina što se trudimo zatrudniti i što smo potrošili i zadnju kunu pokušavajući dobiti dijete... ovakav način razmišljanja u meni budi revolt i mislim si ovo mora da pišu ljudi koji imaju sretne obitelji i zdravu djecu i ne znaju što znači ne biti blagoslovljen.
nitko tko nije prošao neplodnost i ine probleme ne može shvatiti što znači svaki dan suočavati se sa činjenicom da možda nikada nećeš uspjeti u svojoj želji, da će ti se srce raspuknuti i da ne vidiš smisao u ničemu drugome osim u tom malenom biću...ok, shvaćam...ali mi nije jasno što se želi postići ovakvom temom i zašto je otvorena...što bi oni koji odgovaraju na nju trebali reći...eto...
Moram ovo potpisati.
Naravno da je najvažnije da je beba živa i zdrava,
naravno da ćemo ju voljeti kojeg god spola bila,
ali tko mi može zamjeriti što sam nakon dva dječaka poželjela djevojčicu?
I, da, bila sam razočarana kada su mi rekli da je opet dečko,
iako sam to zapravo podsvjesno cijelo vrijeme predosjećala.
No, brzo me prošlo, privikla sam se na to da stiže treći sin,
i obožavam ga od prvog trena kada sam ga ugledala.
I samo da curama iz potpomognute pošaljem jedan
nadam se da će vas što prije mučiti slatke "trbušaste" brige...
Mali Mimi i ZO razumjem vas (koliko osoba koja ne prolazi potpomognutu može) jer na to gledate sasvim drugačijim očima.
Naravno da želim da mi je beba živa i zdrava, ali sam u svojoj glavi već vidjela još jednu malu curku, što ću kad su mi one poznati teren, sad smo saznali da je možda dečko, nisam se razočarala ali mi je trebalo vremena da promjenim tu sliku u glavi...i predivna je i ovako i onako.
U trudnoći s E. sam bila uvjerena da nosim dečkića, i na svim pregledu ispitivala ginekologa dali je možda krivo vidio, jer sam ja "osjećala" da je dečko....eto krivite i mene što sam imala i imam svoje željice....
Glej, po meni su te "željice" normalne, eto npr MM je dok sam bila trudna s Gabrielom rekao "Da mogu birati bio bi sin, ali mi je svejedno" ali meni ne ide u glavu da je netko RAZOČARAN zbog spola djeteta. Kužiš?
ovo mi je natjeralo suze na oci! I ja znam da će moja curica biti Helena, mamina i tatina princeza. Iako još nisam trudna, a u ovom trenutku ne znam ni hoću li ikada biti...Ali ako bude, bite će Helena i ni kako drugacije...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
