vidim da Oli i Boba spominju kako im se klinci drže za ruku kad su u šetnji.
je li tako kod svih vas?
kod mene je to nemoguća misija, neće pa neće, a ako ga na silu hoću primiti za ruku samo klekne na zemlju, asfalt, pa ti hodaj.
s tatom ide držanje za ruku... :?
onda ga ja primim za kapuljaču pa tako hodamo. to pali sad kad se jakne nose, ali i ljeto će doći :/


jednostavno pruži ruku. A obavezno ako ćemo preko ceste...
Draga Lanice, sretan ti rođendan
)
Baš su me ljutile. Meni je zbog njih pala koncentracija, a kamoli djeci. Malenima dovoljno neko šuškanje da krenu zirkati!
Toliko mi se istegnuo ove zime da sam sva u :shock: O.k. zaokupljena sam ovim malim nešto više, no gledam ga ovih dana i ne vjerujem da su mu sve majice i hlače odjednom postale kratke. Imam nešto robice broj 3 koje sam mu uzela za najesen i to sam mu sada sve izvadila i oprala... Da ne velim da sam mu naručila nove cipele: ima duže stopalo od našeg "Frode" Ivora
I neke dvojkice mu još moram podfrknuti.A i svako rebro mu se i dalje poznaje.
Ne znam zašto odjednom jer se naš odnos prea njemu nije ništa promijenio, dapače mislim da kad su zajedno više pažnje posvećujem upravo Ivoru jer ju on sad više i treba (ovaj mali samo da je sit i sve je ok).
nadam se da je samo faza...
ne, nije to nedostatak pažnje, nego bura u njegovoj glavici.... on mora proći razdoblje u kojem će se kockice posložiti na svoje mjesto, a treba vremena da prihvati da je braco stvaran u njegovom životu i da će stalno tu biti, a ne da je igračka koju može "vratiti" kad mu se više ne bude dalo gledati u nju. Imaj strpljenja i broji do 100 u sebi ako treba, jer moraš biti svjesna da on iščekuje svaku vašu reakciju i samo to isprobava. Znam da ti je teško, samo bih te htjela ohrabriti da misliš na to kako je jako dobro da on to sve pokazuje prema van, da se ne kuha u njemu i izbije na površinu negdje kad niste vi u blizini.