to je IMHO jedna od dobrih stvari kod Juula - klincima nije nikakav problem skužiti da se nešto kod kuće ne može, kod bake može ili obrnuto.... ili da tata dozvoljava, mama ne... i da se u skladu s tim ponašajuMGrubi prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
to je IMHO jedna od dobrih stvari kod Juula - klincima nije nikakav problem skužiti da se nešto kod kuće ne može, kod bake može ili obrnuto.... ili da tata dozvoljava, mama ne... i da se u skladu s tim ponašaju
Slažem se. Uopće nije bitno što mi mislimo o crtanju po zidu, bitno je da ga ti dozvoljavaš i da ti određuješ uvjete čuvanja svog djeteta. Ako mu dozvoliš da sruši luster ili razmontira perilicuslažem se, teta mora poštovati tvoju odlukuMislim da se teta mora ponasati u skladu sa uputama koje je dobila od roditelja. I tocka.
ili otkaz
sad te neće poslušati zbog zida, a kasnije može biti nešto veće
ozbiljan razgovor i riješi to, čuvalica bi trebala poštovati tvoju odluku i gotovo, kraj razgovora.
Inače, moje mišljenje o zašaranim zidovima bilo bi ovo:
Nemajka.
Niti meni neke stvari nije bio problem objasniti mojoj nećakinji koju sam ranije odgajala, ali Mislav je totalno druga priča. Kad on nešto naumi, on to i pokušava provesti, sve po svojoj volji.
Kod njega je "moje"- moje, a "tuđe ili naše"- isto moje.Zato mislim da u nekim stvarima moram postaviti jedinstvene granice.
Ali, svatko zna svoje, a čini mi se da nas dvije MGrubi uglavnom imamo oprečne stavove.
a slažem se i Sanjom, sve je odluka pojedinca, a tete čuvalice moraju poštovati moje pravila.
pa kad si me sad povukla za jezik, pa moram komentirati
mislim da je puno bolje da ga naučiš razliku moje-tvoje, nego da postavljaš jedinstvenu granicu
šta da npr. dođeš kod mene na kavu i Mislav vidi Nerine rukotvorine po velikom zidu?
kako ćeš mu objasniti razliku a da sama sebi ne srušiš opće pravilo: da se po zidovima ne crta?
ti imaš pravo ne dopustiti crtanje po tvojim zidovima, to je tvoje pravo
ali razlog je osobni, ne opće pravilo,
jer kao što vidiš - ne vrijedi za sve, niti je zakonom regulirano (ne govorim o tuđim zidovima nego vlastitim, tj. u tvom posjedu)
Moram te potpisati i malo se nadovezati.ali razlog je osobni, ne opće pravilo,
jer kao što vidiš - ne vrijedi za sve, niti je zakonom regulirano
Neki dan sam L kupila sladoled i sretnemo susjedu s kćeri. Ta mala odmah mamu traži da i ona njoj kupi sladoled. I sad ta susjeda meni kaže : "jel da se ne jede sladoled po zimi?" i traži, onako, moje odobravanje.
Ja kažem: ja dajem, ne znam kako ti.
Tako i ovo- ako roditelji daju nešto kod svoje kuće, ne znači da ta pravila vrijede kod svih.
Ja tako kažem: To možeš doma, baka to ne da i sl.
nisi
MGrubi:Naravno da ga učim razlikama, ali dok ga ne naučim, ja sam ta koja postavlja granice.
Uostalom nisam rekla da moja pravila vrijede za sve, već da svatko zna svoje i svi rade kako misle da bi trebalo. Neki dijele moje, a neki tvoje mišljenje i stavove i to je ok.
Samo sam konstatirala da su nam stavovi oprečni. Kaj možeš kad je tako?8)
A onu razliku odobravanja crtanja bi mu na svoj način već objasnila. Za usporedbu s tim, u nekim kućama je "normalno" da se ljudi izderavaju jedni na druge, psuju, pa čak i tuku. Mislav će i to negdje vidjeti i doživjeti. Na isti način ću mu objasniti da se to kod nas ne radi.
Nemam ništa protiv šaranja po zidu jednom, a ne po cijeloj kući, mislim, tko bi normalan to dozvolio. Ako nema problema da kuži da to može raditi samo doma i samo na tom jednom zidu, neka šara. Meni neće smetati.
Sad samo razmišljam kako će to njoj uopće pasti na pamet? Ja ju sigurno neću poticati :?
Znam da nije baš isto, ali ja pustim Tina da stoji na stoliću u dnevnom boravku (čvrsti, masivni, drveni stolić), a čuvalica ga ne pusti jer se boji da će pasti i meni je to savršeno ok. Opet, jasno mi je da nije isto jer se radi o situaciji gdje se on može ozlijediti, ali hoću reći da se on i dalje penje na stolić kad sam ja tamo, a s njom ne i ne mislim da je na ikakvom gubitku zbog toga. Isto kao što se doma igra s daljinskim jer meni to ne smeta, a kod drugih ga ne smije dirati. Treba valjda sam sa sobom vidjeti koliko je što bitno i koliki je problem. Da se čuvalica odbija složiti sa mnom oko Tinovih obroka, to bi bio razlog za razlaz, ali oko ove situacije mislim da bih ja pustila čuvalicu da sama odluči.
Ja još uvijek imam jednu patrikovu crtariju u spavaćoj i to lakom za nokte- nekako mi je prirasla srcu i svaki put kad je vidim, koliko god je zid grooooooooozan, nekako mi je toplo oko srca.
Ako dijete voli crtati po zidu, možda je rješenje neka ploča na zidu ili nešto slično.
Ja mu doduše više ne dozvoljavam da šara po zidu, a i on sam zna da ne smije, ali zbog te crtarije nisam ni ton podigla, niti ga ukorila jer odmah sam znala što mi je važnije.
U svojoj kući ne bih dozvoljavala nikome drugome da mi izmišlja i nameće svoja pravila, ako je meni to ok, onda se to treba poštivati. Ipak se radi o mom zidu i mom djetetu!
nije mi baš jasno kako se na pitanje jel to djetetova potreba ili želja odgovara da se roditelj mora zapitati jel mu to smeta ili ne ?! ne kuzim poveznicu. po meni je crtanje djetetova potreba koja se sigurno ne treba spriječavati, al mi sigurno ide pod želje ako to namjerava činiti po zidu ili namještaju ili po sebi.... uopće si ne postavljam pitanje smetali to meni ili ne :? da se i dogodilo, ne bih djetetu odrubila glavu zbog toga, al da bih to i dalje dozvolila, sumnjam.
eh, odoh sad čaprkati po picassovoj biografiji... da vidim jel i njega njegova mater tako maltretirala kao što ja to činim sa svojom umjetnicom...
gita je pošarala jedan zid prije nego što sam uspjela reagirati, ne jako samo par crtica. Prvo sam se malo uzrujala, ali onda sam shvatila da to nie ništa strašno. Teta čuvalica super crta, pa sam ju zamolila da na tom zidu nešto nacrta. Sad imamo super zid, baš mi se sviđa. Moram napomenuti da G ne šara ni po jednom drugom zidu. Po ovom ponekad boja i ne smeta mi to. Kad smo u gostima crta s drugom djecom po papiru, ni kod bake joj ne pada napamet šarati po zidu. Mislim da je ovaj zid poistovjetila sa "zidom za crtanje".
sorry ako sam ostavila dojam da znam sve razvrstati u "potrebe" i "želje". Ja baš ne mislim da je to neka jasno definirana razlika, niti pomaže u rješavanju (ovog) problema. Po odgovorima na ovom topicu i prisjećanjima forumašica da se naslutiti da je nekoj djeci to veliki gušt kojeg se teško odriču, neka djeca ne vole uopće crtati, neka pokušaju po zidu i lako ih se uvjeri da je papir bolji... znači ako i postoji odgovor na pitanje "želja ili potreba" možda nije isti za svako dijete?nije mi baš jasno kako se na pitanje jel to djetetova potreba ili želja odgovara da se roditelj mora zapitati jel mu to smeta ili ne ?! ne kuzim poveznicu.
i ne vidim ništa loše u tome da se netko zapita jel mu to zbilja smeta? Možda netko to brani po inerciji jer su njega tak učili a da razmisli minutu vidio bi da u tome nema ništa loše? Recimo ja sam par godina silom prilika živjela u nesređenom stanu u kojem iscrtani zidovi ne bi uopće loše izgledali, dapače, bili bi najljepši estetski element tog stana
Dakle, tvoj zid je tvoj izbor, ali da je "ne crtaj po zidu" neko opće pravilo koje treba djetetu utuviti u glavu - ne slažem se, samo to sam htjela reći. "Ne crtaj po zidu u gostima" to je
hvala gitulja za ilustraciju mog pointa
on nine pomišlja raditi neke stvari kod drugih koje su prihvatljive doma,pokušavam ga naučiti da poštuje svoje ,ali i tuđe granice,a ovo s tetom, uf, jasam više onaj šutljivi tip i zato se dvoumim i oko druge trudnoće
jer cijelo vrijeme pazim ići teti niz dlaku, samo da mom sinu bude dobra, a to nije dobro,ali to je neka druga tema
to s čuvalicom je drugi par cipela, načelno - ona bi trebala postupiti kako ti kažeš
ali i ja svojoj progledam kroz prste za manje bitne stvari jer je u onom bitnom super
i ja se, kao sto sam vec napisala, slazem s tim da trebaju postojati nekakva ogranicenja ali moram priznati da mi je nepojmljivo djeci potpuno zabraniti crtanje po zidovima kad im je to toliki gust.
meni je to nekako u istom rangu sa igranjem s vodom, pijeskom, kopanjem po zemlji, eksperimentima s hranom...jest da nama odraslima nije uvijek lako i da cesto naprave pravi kaos ali nisu djeca kriva sto mi zivimo u stanovima
meni osobno nije smetalo kada su moji šarali po zidu,
jer kao što je netko rekao,barem zidovi postanu živi
te se vidi da u stanu ima djece.
osim toga ta faza brzo prođe,tako da to nije strašno.
što se tiče tete,ona treba znati da je tvoja zadnja i da
češ ti odlučiti dali je to u redu ili nije.
meni osobno nije smetalo kada su moji šarali po zidu,
jer kao što je netko rekao,barem zidovi postanu živi
te se vidi da u stanu ima djece.
osim toga ta faza brzo prođe,tako da to nije strašno.
što se tiče tete,ona treba znati da je tvoja zadnja i da
češ ti odlučiti dali je to u redu ili nije.
Ja ovo apsolutno razumijem jer sam i sama slična. Sreća je da je MM druga krajnost, on bi sve rekao i to bez puno takta pa se tako nađemo negdje na sredini.
Ja ću opet o teti, zapravo meni se ne čini da je ovo trebao biti topic o crtanju po zidu u što se pretvorio. Ne bih inzistirala da ona njemu dozvoljava stvar koja joj zbog nečeg očito dosta smeta. Naravno, ako se radi o stvari koju ne doživljavam previše bitnom. Ne slažem se stavom da se tu tetu nema što pitati, ipak je to osoba koja provodi s djetetom i više vremena od mene, moram u nju imati povjerenja i dozvoliti da ponekad stvari radi i vidi drugačije. Kod nas se razlikuju "pravila" i "ja to radim ovako". Po meni je ovo nedopuštanje crtanja po zidu problem samo ako to znači da je i u drugim stvarima rigidna i kruta, ako isto tako nema sjedenja u pjesku, samostalnog jela (kojeg je posvuda) i slično. Ako si zadovoljna s drugim, bitnijim stvarima, zašto inzistirati na ovoj? A ako nisi, vjeruj mi, nije tako teško promijeniti tetu.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom