S našim trogodišnjakom imamo dosta muke, ali ova situacija oko spavanja postaje nepodnošljiva. Na izmaku smo snaga. Ovako, ima skoro tri godine, ima "svoju" sobu u koju smo ga odvojili kad smo dobili drugo dijete koje sad ima godinu dana. inače ni maleni uopće nije spavao dok je bio s nama u sobi. Odlazak u krevet je prava muka, u većini slučajeva dopadne MM-a jer mene tek onda kad imam malo mira čeka pravi posao (pegla,metla...). Veče nam izgleda ovako. Večera, tuširanje, oblačenje u pidžamu. Maleni ide spavati u 8, stavim ga u njegov krevetić koji je u našoj sobi, upalim mu uspavanku i izađem vani. Tako je naučen jer svu energiju usmjeravamo na starijeg. E onda nastupa mladi gospodin, igramo se, nešto gledamo ili se raspravljamo oko nečega. Tata ide s njim u krevet, a uspavljivanje traje od 20 min do sat ipo kad i tata zaspe s njim. Ako se slučajno digne iz kreveta on se diže za 5 min da se vrati nazad, tokom noći se budi, traži piti, ako se MM pomakne on ga grli i ne pušta iz zagrljaja. Možete li zamisliti kako čovjek od skoro dva metra može spavati kraj njega takvog u krevetu za jednu osobu!? I još se ujutro dizati za posao.Pokušali smo mu na razne načine objasniti, ali on jednostavno ima tanak san i ne želi ostati sam, kao da je ovisan o dodiru. O ponašanju tokom dana bi trebala otvoriti novi topić. Ne želi poslušati ama baš ništa, ljubomoran je na brata, gura ga, baca,...
Pomagajte! Bar da nekako riješimo spavanje.