drage moje..

potaknuta sam današnjim razgovorom sa svojom prijateljicom koja je baš prije 2 tjedna rodila u SD svoje drugo dijete..a prvo je dijete dojila preko 3 godine..
i tako ja, obzirom na njezin staž i njezin stav prema dojenju do danas živjela u uvjerenju da ona zna sve o dojenju..ali ne..

evo priče:
nakon poroda koji je prošao dobro, dobila je bebača na gotovo sat vremena u samoj rađaonici (što mi se čini oogroman pozitivan pomak u odnosu kad sam ja rodila prije 5 g.) i ona nije svoje dijete podojila jer citiram "nisam znala da li smijem..pa mu nisam dala siku..nego tek ujutro kad su ga donijeli u sobu, a jadničak je, vidjela sam, tražio.., ali nisam znala jel smijem"

i ne mogu da mi se ne vrti po glavi, što bi tek bilo da ne postojite vi cure i vaša udruga i ovaj forum..jer i sa svim aktivnostima koje se rade i svim naporima koje ulažete ima još tooliko prostora i toliko mama koje jednostavno ne znaju

hvala RODE što ja to znam!