Pismo za doktoricu K.

[Saradadevii]

Samo bih zeljela cestitati Marini na hrabrosti i upornosti da napise ovakvo pismo i zahvaliti joj sto ga je podijelila s nama. Bas me je dirnulo i nadahnulo! Kada procitam nesto takvo, vrati mi se optimizam da se zene u Hrvatskoj zele i mogu izboriti za drugaciji porod i da nismo potpuno pokorene i zarobljene u stavu "Sve se zaboravi kada ti se beba nadje u narucju....".
Marina, jos jednom, puno hvala!

[zrinka]

i meni je pismo super
rasplakalo me je

i hvala i od mene, svaka cast!

[Nika]

Marina,hvala, jako me dirnulo i potaknulo, kroz tvoju priču vidjela sam svoj porod i sve ono što je bilo drugačije nego što je moje tijelo, srce i duh željelo.
Znam razmišljati o sljedećoj trudnoći i porodu, želim imati snage za borbu.

[kloklo]

Dragta Marina, da samo znaš kako se nadam da će tvoje divno pismo doći doktorici K. do srca i da će sjesti i dobro razmisliti o onome što si joj napisala

Pusa i čuvaj se

Predivno pismo, tako dirljivo, Marina, hvala ti što si to podijelila s nama.

Mnogi od nas će, na žalost, prepoznati dijelove i svog poroda. Ali ne znam da li bismo znali to ovako napisati.

[Lilly]

Ko je Marina? Koji nick ima?



Marina, prica je super. Zao mi je da vam je tako bilo, zeljela sam vam, kao i svima ostalima, prekrasno iskustvo. Nazalost, za sada ide tako kako vec znamo,... ostaje da se bori za dostojanstvo.

Saljem jos brdo pusa za pricu!

[sonja]

Hvala Marina što si im napisala takvo pismo.
Uskoro im stiže još jedna rodilja sa sličnim ´zahtjevima´.
Usprkos svim našim željama, potpisivanjima oni (zdr osoblje) i dalje nastupaju kao da oni vode porod.
Ja ću pokušati što kasnije doći u bolnicu, čak sam razmišljala da MM i ja čekamo negdje ispred Sv. Duha dok mi ne pukne vodenjak sam od sebe i da dođemo stvarno u zadnji tren, da smanjimo mogućnost intervencije. Već smo se dogovorili da bismo najradije da nas puste na miru da sami rodimo. Možda ćemo se praviti da se ništa ne zbiva i roditi dok oni budu gledali TV

[Lilly]

Ja ću pokušati što kasnije doći u bolnicu, čak sam razmišljala da MM i ja čekamo negdje ispred Sv. Duha dok mi ne pukne vodenjak sam od sebe i da dođemo stvarno u zadnji tren, da smanjimo mogućnost intervencije. Već smo se dogovorili da bismo najradije da nas puste na miru da sami rodimo. Možda ćemo se praviti da se ništa ne zbiva i roditi dok oni budu gledali TV

:/ :/ :/

[Felix]

marinina prica je pretuzna, ali i prekrasno napisana...

ne znam da li bi stavila sretni smajlic (napisala si to, izbacila iz sebe, podijelila s nama, poslala pismo), tuzni smajlic (kako tretiraju kod nas rodilje koje zele prirodni porod) ili ocajni smajlic (kada ce zaboga stanje u nasim rodilistima poci na bolje????)... :/

dobivam ospice na frazu 'kad dobijes svoje dijete u ruke, sveeeee zaboravis'! ma tko zaboravi?!?! nema tu zaboravljanja, samo potiskivanja u podsvijest... jesmo li stvarno zaboravili sve dosadasnje traume? ili se samo tako uvjeravamo? jesmo li zaboravili sve udarce, razocaranja, tuzne dogadjaje iz djetinjstva? nismo... ili se pravimo da je to sve u redu, da smo zadovoljni sto je sve to tako bilo, jer se to tada tako radilo?

ako stavimo na stranu svoje emocije, sto je s djetetom?? kako ce ono prozivjeti traumatican porod? sve sto osjeca majka, osjeca i nerodjeno dijete... stres poroda je po intenzitetu slican blagom infarktu, i kada nije zakompliciran nepotrebnim intervencijama i nerazumijevanjem...

iskreno se nadam da ce biti sve manje takvih prica s poroda, a da ce one zene koje nece imati tu srecu imati dovoljno hrabrosti da se bune, tuze, reagiraju...

[Jasna]

super tekst.. ali

[imported_Zvončica]

Krasno pismo, da li je doktorica K. zaista to pročitala? Nadam se da neće proći još puno godina kada ćemo se ovakvih priča samo sjećati, čini mi se da ipak sve ie na bolje. Ali činjenica je, da sam samo spomenula nekakav plan mislim da bi mi se dr na mom porodu samo nasmijao u facu ! A što bih onda dala za samo malu šetnjicu umjesto ctg!

[dorena]

hvala marina sto si podijelila ovu prekrasnu i pretuznu pricu s nama. potsjetilo me na moj porod, i iznova rastuzilo po ne znam koji put .
za sve one mame koje trebaju tek roditi, ova tvoja prica je inspiracija za ustajnost i borbu za dostojanstveni porod.
svaka cast!

[Natasa30]

Pismo je napisano ono ostanes bez rijeci i samo pozelis da saznas ko je ta Marine i zagrlis je jako

Nadam se da si smogla snage i poslala ovo pismo doktorici. Cuj ja bi ovakvo pismo dala i u novine da se objavi. Da se zna kako se ponasaju u rodilistima prema zenama. Sramota. Seljaci i dzaba im sva skola.

Puno pusa Marini(ko god da je)

[mamma Juanita]

Marinino pismo

Marina, hvala u ime svih nas koje nismo napisale pismo ...

[Jasna]

Marina, pošalji to doktirici k.. možda drugi puta bude bolje..

[mamma Juanita]

kopiram Domagojev post, koji je zabunom otvorio novi, na ovaj topic:


[quote="Domagoj"
Ako je ovo već komentirano negdje drugdje, molim da admin prebaci pismo.

Nisam mogao ne napisati par riječi kad sam pročitao Pismo za doktoricu K na stranicama. Pismo je super. Totalno razumijem Marinu (potpisanu ispod pisma)(iako porod MŽ u Rijeci nisu pratili takvi ljudi). Ne mogu dovoljno izreći koliko se slažem sa stvarno svim napisanim. Tijekom čitanja su me obuzimali valovi različitih osjećaja. Prvo sam bio ljut na doktore i sve nas skupa u ovoj državi. Onda sam se počeo osjećati i agresivno. Tipa: "E da se to dogodi dok MŽ rađa, vidjeli bi svi oni svoje, pa makar me izbacili iz bolnice. No, barem bi se malo uozbiljili." Onda me to prošlo, pa sam počeo suosjećati tugu. I neki prezir prema doktorima i svima koji sudjeluju u tom ponižavanju. Još sam uvijek prilično uzrujan. Pošto se nadam da MŽ i mene čeka još poneko takvo iskustvo, na neki način jedva čekam vidjeti kako će se odvijati njen slijedeći porod. U želji da bude još bolji nego prvi.

U svakom slučaju čestitam Marini i familiji na pripremi za porod, na samom porodu, a i na pismu Rodama.[/quote]

[Mamarina]

Dragi i drage,
hvala vam svim na divnim riječima razumijevanja i utjehe. Tek sam sada otkrila sve ove poruke, još se snalazim na Forumu.
Pismo sam nedavno poslala dr. K, ali nisam (još) dobila nikakav odgovor.
Nedavno sam bila u posjeti rođakinji koja je rodila, pa me bolničko okruženje sjetilo svega. Iskreno se nadam da će uskoro i kod nas postojati babice koje će moći pratiti porode kod kuće. To mi se čini najhumanijim. Moja majka se još sjeća poroda kod kuće. Kao mlada djevojka, sa svojom je majkom (mojom bakom) porađala svoju najstariju sestru. Sada je već stara i nesigurna, nije to kasnije radila i ne bi se usudila ponoviti to iskustvo babice. No, ono što je opisivala da su činile i kako se teta ponašala, sve je u skladu s poželjnim porodom. Nema nikakve sile, nikakvog probijanja vodenjaka, nikakva pogurivanja, bez uzastopnog ležanja i bez potezanja pupčane vrpce. Priroda je sve predivno uredila i treba je poštivati. Liječnici bi tu zaista trebali biti u pomoći onda kad je ta pomoć neophodna i onda kad nešto krene loše. U medicini, kakvu ja priželjkujem kao pacijent, manje je uvijek više. Previše uplitanja traži samo još daljnja uplitanja. Naravno, ne treba zaboraviti koliko je njihov posao (nastranu brojni loši primjeri iz prakse) zahtjevan i odgovoran i koliko posvećenosti traži.
Sada, kad je (barem ovaj prvi ) porod iza mene i kad svakodnevno uživam prateći našeg malog dječaka u njegovu otkrivanju jezika i svijeta shvaćam koliko je zapravo snage i moći u osviještenom roditeljstvu. Kad znate kako i zašto nešto činite onda ćete lakše donijeti odluke o svemu što dolazi: od poroda do dojenja, cijepljenja, izbora hrane ili vrste pelena. U našem društvu (konzervativnom, konzumerističkom, željnom senzacija) lako postajemo obilježeni kao čudni drugačiji, kao zanovijetala ili sitničavci. Kad čovjek bira drugačiji i često teži put često je prisiljen čuti i/ili odgovarati na nečije upite i negodovanja. Često su prepuni pitanja i otpora upravo nama najbliži ljudi; često je teško naći pedijatra, liječnika, odgajatelja, jaslice/vrtić koji će dopunjavati i nastavljati principe koje nastojimo slijediti. Ponekad nam i samima ponestane snage: ta mala bića toliko daju i toliko traže, stalno iznova proširujući naše emotivne, intelektualne i duhovne granice.
Ponekad se osjetimo strancima u svijetu i nedostaje nam neki signal razumijevanja i ohrabrenja – pripadnosti.
Zato ove vaše poruke znače.
Hvala.

[zrinka]

a i nama jako puno znaci i tvoje pismo i tvoj post

drago nam je sto smo te nasli i sto si ti nas nasla

jjerer jedino ako se ksupimo i vicemo mozemo nesto prmijeniti

a mjenja se, pomalo, ali ide.....

i hvala ti sto si nam se pridruzila, uvijek dobro dodju nove snage

[Felix]

mamarina, dobrodosla! prekrasno pises, divne misli...