Ja imam seku od 13 god. i opasno ju pere pubertet. Roditelji nam dosta vremena provode na moru pa je puno samnom. Ne znam kako sam uspjela, ali naspram katastrofalnih ocjena u prvom polugodištu (kad su je kontrolirali mama i tata), sada je super.
Odnos nam se bazira na povjerenju i dogovoru. Jasno sam joj dala do znanja da joj u potpunosti vjerujem i dok god održava moje povjerenje (znači dok ne saznam ili skužim da je muljala) biti će joj super. Društvo, izlasci, vrijeme ostajanja vani (sada do 22) je na njenom izboru. Kako god ona želi tako i je (naravno u granicama normale). U slučaju da se povjerenje poljulja - nema ništa od izlazaka, bonova za mob. itd.
Jedan od dogovora je da može ići van (pet, sun i ned) samo ako svaki dan uči barem 1 sat. Ne bi vjerovala ali ona uči svaki dan, dok je prije bilo - ne da mi se, joj pa jel baš moram?, nemam ništa za učiti itd.
Ja sam se jednostavno prisjetila kako je meni bilo i što me mučilo u pubertetu i gledam njoj pomoći da to što lakše i bezbolnije prebrodi. Dala sam joj do znanja da ju u potpunosti razumijem i ona to izgleda cijeni.
Ne znam kako ću se ponašati s vlastitim dijetetom, ali mislim da neću biti daleko od ovog odnosa kakav sad imam sa sekom.
Eto, malo sam se raspisala, al nadam se da sam barem malo pomogla.

Uglavnom ne osuđivati, ucjenjivati i braniti. Od toga ništa. Samo dogovor, razgovor i povjerenje. Naravno da moraš biti autoritet i držati do svoje riječi, jer ako jednom skuži da nisi mislila ozbiljno (ili ne osjeti posljedice svojih grešaka) gotovo je.
Npr. tata je skužio da je pušila i zabranio joj izlaske 2 mj. I stvarno nije išla van 2 mj. i jako dobro zna kako joj je bilo tad i kako je kad netko izgubi povjerenje u nju. Sada ima moje povjerenje pa sumnjam da to želi ponoviti i samnom.