Danas smo sretniji nego ikad, natalna i perintalna medicina je toliko napredovala, higijena je na visokoj razini, da većina naših strahova vezanih uz porod može biti svedena na minimum. Ono od čega su strahovale naše bake, danas je, zahvaljujući dobrim uvjetima u kojima živimo, iza nas.
No, koliko dobro poznajemo zakonitosti svog tijela i svojih hormona tijekom poroda, a koliko se naše znanje svodi na poznavanje bolničkog protokola, bontona i pravila ponašanja koja su tamo uspostavljena, tj. znate li koliko se bolnički, aktivno vođeni porođaj razlikuje od fiziološkog, dakle onog koji nam je namijenila priroda?
Kako izgleda porod, koje su mu faze, koliko traje, što je ženi i djetetu tada potrebno?
Gdje ste našle informacije kako izgeda "običan" tijek poroda, bez intervencija sa strane? Jeste li uopće naišle na to?
Znate li čemu služe intervencije u rodilištu i koliko su znanstveno (ne)utemeljene?


Odgovori s citatom

, gdje ne moliš za odlazak na wc kao na neku privilegiju, gdje ne gledaši 10 drugih rodilja i slušaš njihov strah i stenjanje, koji pojačava tvoj...,
). Nista drugo se nije dogodilo, a da je bilo nepotrebno, a jos manje bez mojeg pristanka. Dva sata dripa smatram neophodnima. Rodila sam na ledjima, iako to nisam 'planirala' jer mi je upravo to najvise odgovaralo u tom trenutku, a s obzirom na cinjenicu da sam radjala u 67. satu, vise bas nisam bila u stanju stajati i setati. Medicinska sestra-primalja je bila jedna starija prekrasna gospodja, a sa mnom su jos bili doula i muz. Radili su ono sto zelim, ili samo predlagali nesto sto bi, mozda, pomoglo ili bilo zgodno za napraviti (tipa polozaja i slicnog). Recimo, kad je napokon doslo do izgona, primalja mi je dala super zgodnu ideju - da rasirim noge jer, uhm, sa stisnutim nogama se bas i ne radja. A ni kroz gace, na koje me podsjetila nesto prije toga.
