 |
|||
Škola gitare
Mene zanima dali ima negde takva škola za male kikiče recimo od 2,5 godine.
Vidim da to postoji za bubnjeve ali ne znam jel ima takvo nešto za gitaru.
D ima 2,5godine i ima dvije gitare i obožava ih.
Pa sad nisam sigurna jel on možda još premali da bi mogao učiti nešto konkretno?
Kaj nitko ne voidi svoju djecu na poduku gitere
mislim da za tako malene jos nema nista organizirano
a neorganizirano, to mozete doci kod nas, mi svaki dan imamo glazbenu radionicu
meni se čini da je on premali - ja osobno ne znam nikoga čije 2,5 godšnje dijete uči svirati neki instrument
Ne treba pretjerivati. S dvije i pol godine dijete teško može gitaru pravilno obuhvatiti, a kamoli konkretno pritisnuti žice i rastegnuti minijaturne prstiće.
U krivu ste:
http://www.suzukimusic.org.au/suzuki.htm
Suzuki metoda.
sada mi se neda čitati, ali kaj se tamo ne radi o sviranju violine?momtobe prvotno napisa
violina i klavir, piše: uskoro i gitara. u zagrebu. http://www.cot.hr/
mozart je svirao klavir s 3 godine
a onaj program suzuski metoda ide od 3 godine
nisam za neko forsiranje ili ozbiljno ucenje sviranja, ali upoznavanje s instrumentima kroz igru i zabavu je sasvim ok. barem je to mom djetetu jako interesantno, on to obozava, gitara mu je najdraza igracka, mogao bi po cijele dane plesati, ili sam ili s gitarom, cim mm dode doma
odmah mu nosi gitaru i uzima svoju i onda oni sviraju, pjevaju, plesu...
Kao da sam ja ovo pisala. Kod nas je ista situacija.mozart je svirao klavir s 3 godine
a onaj program suzuski metoda ide od 3 godine
nisam za neko forsiranje ili ozbiljno ucenje sviranja, ali upoznavanje s instrumentima kroz igru i zabavu je sasvim ok. barem je to mom djetetu jako interesantno, on to obozava, gitara mu je najdraza igracka, mogao bi po cijele dane plesati, ili sam ili s gitarom, cim mm dode doma
odmah mu nosi gitaru i uzima svoju i onda oni sviraju, pjevaju, plesu...
Pa baš sam zato i stavila taj post da se raspitak kada i gdje bi ga mogla početi voditi negdje konkretno na nekakvo upoznavanje sa muzikom i instrumentima.
Obožava i bubanj i kuhače koje mi je sve potrgao lupajuči gdje god stigne.
Pa sigurno je strgao 10-tak kuhača, više nemam sa čime raditi ručak.
Ok, kad se već poteglo pitanje Suzuki metode, da pitam ovdje prisutne glazbene pedagoge, što misle o tome?
Kod nas na vrtiću je nedavno bio oglas za školu po Suzuki metodi, kao, za trogodišnjake, razmišljala sam o tome cijelo jedno prijepodne i zaključila da mi se ipak ne sviđa. Zato što se uči svirati instrument bez nota. Imam još neka opažanja s tim u vezi, ali zasad mi je i to dovoljno. Svejedno, zanima me što stručnjaci misle o tome (s obzirom da sam ipak samo teoretičar-amater, da ne kažem, čisti diletant
Zasad razmišljamo o glazbenom vrtiću za kojih godinu-dvije, ako još bude interesa za glazbu (zasad ga ima).
Moja M. je počela učiti klavir s 4 godine bez nota samo reproduciranjem onog što vidi i čuje. Tek sa 6 godina naučila je prve note, a do tad je već svašta znala odsvirati. Nisam stručnjak, ali mislim da ta metoda itekako razvija sluh kod djeteta jer, umjesto da se posveti teoriji, nastoji STVARNO čuti ono što mu se svira, a sluša više i sebe kad nastoji ponoviti isto.
Što se Suzuki metode tiče-ne znam puno o njoj, ali načelno mi se takav rad sviđa.
Moji su osjećaji podvojeni
Ali, kažem, nisam praktično upućena, voljela bih da se javi netko s iskustvom u tome.
Raspitivala sam se prije par godina za takvu poduku violine (pitala me frendica), činilo mi se dosta skupo za naše prilike, nekih 600kn mjesečno, ako se ne varam, za nastavu 1x tjedno :/ .
Inače što se tiče državnih škola, prije sam bila veliki zagovornik ranog učenja, ali sad mi se čini da se djeca koja počnu učiti zaozbiljno instrument s 4 godine ipak negdje kasnije u kvaliteti "susretnu" s djecom koja su počela s recimo 6 ili 7, i s deset godina budu "tu negdje" (ako se radi o jednakim sposobnostima). Pravi mali muzičar neće se izgubiti.
MM je počeo violinu svirati sa 11 godina! Jer je prije toga živio na selu
Na youtube možeš pogledati dečkića iz Rijeke od 3,5 godine koji svira gitaru ko veliki. Pisalo u novom listu, gledala nisam pa nemam link.
Na youtube možeš pogledati dečkića iz Rijeke od 3,5 godine koji svira gitaru ko veliki. Pisalo u novom listu, gledala nisam pa nemam link.
Ovo je skoro istina. Klincima koji počnu svirati ranije tehnika je skoro ista (ako se baš ne radi o genijalcima) kao i vršnjacima, ali drugačije im se razvije muzikalnost, ton im je zreliji, dinamiku doživljavaju kao nešto što se samo po sebi podrazumjeva i ne mora im se objašnjavati što i kako odsvirati. Naravno, istina je da talentirano dijete napreduje brže i više-neovisno o tome kad je počelo svirati. Problem može biti jedino kod razvoja ruke ako se počne kasno.
cure, puno hvala za ove linkove, jako zanimljivo.
sto se tice ranog sviranja, mislim da uopce nije vazno tko ce brze koga dostici u tehnici sviranja (oni koji su poceli ranije, ili oni koji su poceli kasnije) najvaznije je to sto djeca uzivaju u tome, i stoga zasto ne poceti cim pokazu interes? (pa taman to bilo s godinu dana) a osim toga je glazba divan nacin za postizanje jedne specificne vrste discipline koja ce im u kasnijem zivotu dobro doci cime god se bavili.
ja imam srecu da sam svirala klavir i imam neku formalnu naobrazbu tako da mogu priustiti svojoj m. neke pocetnicke lekcije iz klavira. mislim da je to za ovaj uzrast (skoro 4 god.) dovoljno, uz naravno puno pjevanja, plesanja, bubnjanja itd.
medjutim buduci da je zaista jako nadarena za glazbu mislim da cu je trebati uskoro ukljuciti u neko organizirano ucenje pa mi je drago da u zagrebu ima sto vise takvih stvari.
slazem se potpuno
osim toga, bavljenje glazbom im daje u neku ruku samopouzdanje, jer imaju osjecaj da mogu nesto stvoriti svojim rukama, potice kreativnost, i slicno
o nekom ozbiljnijem i profesionalnom bavljenju glazbom ce ionako dijete odluciti, i to mnogo kasnije
Evo mene sa Suzuki iskustvom. Krenuli smo na klavir kad je N. imao 4 godine (nakon preporuke naših susjeda čiji maleni svira violinu), uživali smo u Centru dvije godine i mogu samo pohvaliti i metodu i profesoricu (nažalost, ove godine ne idemo jer je prof. na porodiljnom, zamjerka je zapravo što ta škola nije baš sa kadrom najbolje organizirana). Čitavu priču sam shvatila kao zajedničku igru šta zapravo učenje sviranja tako male djece i mora biti. Znači, išli smo dva puta tjedno (ti odlasci u Martićevu su nam bili pravi "rituali" , sat traje oko 30 minuta, zajedno bi pjevali, prebirali po tipkama, nakon toga šetali se po gradu uvijek glasno pjevajući netom naučeno, ma baš superMoji su osjećaji podvojeni
Ali, kažem, nisam praktično upućena, voljela bih da se javi netko s iskustvom u tome.)....Kući bi svaki dan svirali možda 5-10 minuta, ništa jako obavezno. Onda su bili koncertići kojima se moj sin nevjerovatno veselio, uglavnom ništa ni blizu drila, barem smo mi to tako doživjeli. Meni je to jednostavno bila aktivnost koju smo N. i ja dijelili kao naše zajedničko druženje u kojem smo skroz uživali (nikad, ali baš nikad on nije rekao da mu se ne ide) a korist je svakako to šta je N. zavolio klavir i sviranje i šta je vidio da uz malo truda "svatko sve može" (odnosno da ON svašta može ), a to je otprilike i sam moto škole .
......ovo "uskoro i gitara" zapravo piše več 4 godine (točno se sječam, jer mi je tada nečak imao 3 godine a sada ima 7).
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom