Ovo me emocijalno jako iscrpljuje.
Zahvaljujem svima koji mi daju podršku da slijedim srce. A sad molim sve te i vjerski nastrojene "djeca iznad svega" prestanu pisati i da mi savjete daju samo realne osobe koje razumiju punu problematiku ovog problema.
Recimo da sam svladala probleme prihvaćanja trećeg djeteta. Međutim, to nije tu problem.
Ovdje je jedini problem:
1. prvo dijete 2006.g.
2. drugo dijete 2007.g.
3. treće dijete 2008.g.
Za one koji ne razumiju to znači da je dijete beba do prve godine života. Tu bebu se mora nositi i dizati za presvlačenje, jedenje, grljenje, spavanje, više desetaka puta kroz dan. Uz to ide trudnički trbuh koji ograničava vrlo velik dio kretnji i to upravo one koje sam nabrojala a potrebne su prvoj bebi.
S obzirom da sam to jednom prošla, nije bilo lako. Kad sam rodila odahnula sam jer sam po prvi put nakon mnogo mjeseci mogla se sagnuti prema svojoj prvoj bebi, grliti ga, dizati i igrati se s njim bez puhanja i straha da će mi udariti trbuh.
Kad sam rodila drugo dijete do njegove četvrtog mjeseca nisam se usudila biti sama s njima jer nisam mogla ih paziti oboje. To znači da dok sam jednog dojila (od 20-45 minuta) ovaj prvi je zujao po kući, rušio, padao, prolijevao vodu u WCu, bio gladan, ili bi se ukakao. A dok se doji mama bi trebala biti smirena i u stanju blaženstva !! - možeš misliti. Do devetog mjeseca druge bebe nisam mogla raditi poslove po kući osim kuhanja njima hrane i eventualno kuhanja ručka ili povremeno paljenja mašine za robu ili rastezanje te iste robe. BIlo je dana kada je ručak kuhao muž, robu sam rastezala po noći a kup za peglanje je dosizao visine malih piramida. Tek sada imam osječaj da kontroliram situaciju.
I sada sam trudna ! Nije bitno kako i zašto ! Tu je ta mala kuglica u mom trbuhu i ja trebam odlučiti da li je ona vrijedna da za nju prođem opet tu Golgotu ili još težu. A plus toga nemam podršku muža. U mom braku odluke donosimo zajedno tako da i ova odluka mora biti zajednička.
Ja sam samo htjela čuti da li je netko prošao ovo što ja proživljavam.
99 % razloga je protiv zadržavanja tog djeteta, a samo moja neobjašnjiva želja za.
Ja znam da me ne poznate i da vam nisam dala dovoljno materijala za donošenje objektivne odluke o meni. Ja je očito nemogu donijeti sama.
Zato vas molim sve da ne budete brzoplete u pisanju preporuka ili u osuđivanju.
Zahvaljujem još jednom svima na odgovorima.


.Meda molim te nemoj se uvrijediti ali zaista ne možeš napisati ovako nešto bez pokrića


)
koje već imaš.