 |
|||
Ja sam dosla napisati da je ovo topic koji me nadahnuo da preispitam svoje organizacijske sposobnosti (litala) - a na topicu (kako je Mikka dobro napisala) kupus od mog zadnjeg posjeta :/
. Steta sto ce ovi dobri savjeti za obitelji s vise djece zauvijek potonuti
.
pa otvori novi topic
Jesu li mame troje i četvero djece s ovog foruma postale takve coolerice i sve zato što imaju toliko djece ili one koje su cool i organizirane odluče imati toliko djece? :shock:
Litala, Dijanam i ostale - moj naklon.
Ja bih više topica na kojima dajete primjere organizacije.
I tečajeve o tome. Časna riječ. Ne zezam se.
U knjigama čitaš ovo ili ono, ali ovo s bojišnice - kad ih je više - to nigdje nemaš i ne čuješ osim ako se ne zadesiš u blizini nekoga tko ih ima više od dvoje
Opet ste me povukle za jezik.
Ovaj topic nije o obiteljima s više djece nego o mojoj odluci. Višestruke majke koje su se ovdje nabacivale porugama prema meni koliko sam stigla primjetiti svako su svoje djete rodile s određenim vremenskih odmakom. Znači da im je prvo dijete već bilo donekle samostalno kad su zatrudnile s drugim. To je mnogo, mnogo drugačije nego kad si trudna i imaš malu bebu za hendlati.
Moja izjava o ciganima nije upućena višebrojnim obiteljima. Jako je lijepo tko ima više od dvoje djece i s njima izlazi na kraj bez problema. Čak štoviše to su bogati ljudi i materijalno i duševno. Rađanje djece svaku godinu jedno je karakteristično za Rome i za "ufurane" katolike koji ne priznaju kontracepciju.
A što se tiče Slađanaf ti me uopće ne poznaš da možeš takve komentare pisati. Probaj roditi u dvije godine dva djeteta s time da ti je prvo bolesno dva cijela mjeseca i svaki dan si u bolnici s trbuhom do zuba da imaš strah da ćeš roditi prijevremena pa mi se javi da usporedimo divotu uživanja u trudnoći. Pokušaj zamisliti da te dijete manje voli od tate jer je tata sposobniji ga držati, ljuljati i igrati se s njima pa mi se javi da ja tebi dam koji savjet.
djeca
čitam već par dana i ne vjerujem. kamenovanje...
samo da se odmah razumijemo, imam troje djece!!! i da, naporno je.
svatko živi sa svojom savješću i svatko ima pravo na svoju odluku.
draga philis, istina je da je teško (i fizički i psihički) imati dvoje djece u kratkom vremenu (razlika između moje dvoje starije je 2,3 god )i da, prvih pola godine sam mislila da ću umrijeti koliko mi je bilo teško i koliko sam bila umorna. Od drugog do trećeg djeteta je prošlo 4,5 god i to je potpuno druga pjesma.
Što god odlučila, tvoja je zadnja! drži se srećo!!!
moram jos dodat nesto - jako me zalosti nacin na koji je "komunikacija" na ovom topicu skrenula
ne znam odakle vam pravo suditi zenu zbog nacina na koji je pisala (pisala je svoje osjecaje)
ne znam odakle vam pravo suditi zenu zbog pitanja koja je postavila (postavljaju ih svi forumasi svaki dan, vise nebuloznijih nego pametnih)
ne znam odakle tako "uzvisena" poruka da nije ni trebala pitanje postavljat - jer da na njega osim nje i njenog supruga - nitko ne moze odgovorit??? ovo me posebno "razveselilo"...
na koje to pitanje meni nepoznate virtualne zene mogu odgovorit a da to ne bude ipak na kraju odgovor koji cemo donijeti moj suprug i ja? sto to u roditeljstvu moze netko drugi umjesto mene i mm-a odlucit?
i - jos nesto - ako je zena (ona druga) - rekla da ne koristi kontracepciju - ne znaci da ne pazi sta radi...
jesus, zene, jel pun mjesec? plima-oseka? horoskop? koji q???
Kuzim isprovocirane, ali i mene zalosti.jako me zalosti nacin na koji je "komunikacija" na ovom topicu skrenula
Ovaj je topic vrijedan (kad izuzmemo isprovocirane postove) i voljela bih da ostane otvoren, bez obzira sto ga Philis vise ne treba. Ali ostat ce otvoren samo ako se mozemo vratiti na razinu komunikacije koja je ok.
donekle se ovo odnosi na mene...ne znam odakle tako "uzvisena" poruka da nije ni trebala pitanje postavljat - jer da na njega osim nje i njenog supruga - nitko ne moze odgovorit??? ovo me posebno "razveselilo"...
nikad nisam rekla da nije trebala pitanje postaviti, nego da u konačnici mora ipak razgovarati i sa svojim muzem (posebice jer je očigledno protiv). to, priznajem, i nije neki originalni savjet
i na mene ,jerbo sam ja ovdje svjedočila prije par godina da se išlo na masovni linč osobe koja je išla pitati za abortus...
i zbog toga sam joj napisala da je ipak to njena i odluka njenog muža ,a ne moja
a isto tako jer sam zbog svog zdravstvenog stanja izuzetno osjetljiva i bolećiva na trudnice napisala sam joj da joj nudim pomoć i iza toga stojim ,
a isto tako višestruke mame očito se isto tako osjetljive na predrasude o višečlanim obiteljima kao i ja na članke o carskom rezu, sam što sam ja te članke odlučila ignorirati
eto
ajd bok, phillis ako ti trebam imaš opciju pp-a
Phillis piše da živi u gradu u kojem se na obitelji sa više od dvoje djece gleda sa podsmjehom jer više djece imaju samo Cigani ( o pardon, Romi, a ipak i ufurani katolici) i na to se ne bi trebalo začuditi, zgroziti, i uvrijediti? Ma dajte molim vas ..
Ako se mozemo odmaknuti od Philis (jer ona je iz teme dobila sto je trebala), tema ce ostati otvorena.
mene ne cudi toliko izjava sama po sebi (ne zato sto imam predrasude nego zato sto znam kako se gleda na majcinstvo i na imanje i neimanje djece ), nego cinjenica da bi to neko uzimao kao ozbiljan argument u razmatranju hoce li roditi svoje dijete ili neMima prvotno napisa
E baš to, potpisujem te, Meda!
Naravno da se događa da se ljudi jednostavno previše boje iznijeti na svjetlo dana one svoje najdublje strahove, pa umjesto toga pričaju o svemu i svačemu manje bitnom. Ali i ja se iskreno nadam da bojazan od onog "što će selo reći" neće nikada nikome zamagliti donošenje važnih životnih odluka.
ja potpisujem litalu. uopce mi nije bilo nista uvredljivo sta je phillis napisala. znam da vladaju takve predrasude i o broju djece i o posljedicama. i jasno mi je da je i to zabrinjava.
ali moram iskreno rec ono sta je vec receno (ne mogu se sjetitit ko je rekao) da mene svi kad cuju da imam troje i doktorat na putu gledaju ko osmo svjetsko cudo i dive se..i to su po meni predrasude...zasto ne bi neko mogao biti dobar organizator..isto kao sta zasto ne bi mogao bit i los organizator... u prevodu svi smo razliciti, razlicite stvari nas "zuljaju". zena je dosla pitati iskustva nas visestrukih da zna sloziti sebi u glavi i nije trazila da mi odlucimo oce li ona abortirati ili ne. iako niko kako vidim nema tako malu razliku, trebalo bi mozda vidjeti kod majki triplica, one ce biti kompetentnije za to.
i zbilja ne kuzim vrijedanje ni sa jedne strane, to je valjda razlog zasto se ja toliko malo i javljam po forumu
ups, bory bb vidim da se udaljih nazad od naredenja 8)
Ajmo zavrsiti o Philis s tobom, bas si lijepo napisala.
Ja ne vidim što je tu toliko čudno da ima sredina i gradova koji gledaju na obitelji s više djece na takav način. Pa zaboga kod nas još uvijek mnoga mjesta žive po načelu da je sin - SIN, a kćer - dite, da se kuća i imovina nema kome ostaviti ako imaš žensku djecu.... i 1000 drugih obrazaca življenja. I stoga ako je netko cijeli svoj život proživio u takvoj sredini, uopće me ne čudi da razmišlja drugačije. I ja to uopće ne osuđujem.
moram jos dodat nesto - jako me zalosti nacin na koji je "komunikacija" na ovom topicu skrenula
ne znam odakle vam pravo suditi zenu zbog nacina na koji je pisala (pisala je svoje osjecaje)
ne znam odakle vam pravo suditi zenu zbog pitanja koja je postavila (postavljaju ih svi forumasi svaki dan, vise nebuloznijih nego pametnih)
ne znam odakle tako "uzvisena" poruka da nije ni trebala pitanje postavljat
i - jos nesto - ako je zena (ona druga) - rekla da ne koristi kontracepciju - ne znaci da ne pazi sta radi...
jesus, zene, jel pun mjesec? plima-oseka? horoskop? koji q???
:shock:
Nemrem vjerovat u kud ode ova tema!
Cure, iskreno, ja bih na njenom mjestu već davno zbrisala glavom bez obzira što dalje od ovog foruma !
Čini mi se da joj ni njeni sugrađani ne mogu biti bolji "prijatelji"!
MikiMama, ovo je dost osjetljiva tema, naravno da se digla prašina!!! Osim toga...ono što jest istina...nijedna obitelj s puno djece neće reći da im je puno... ali zato mi s manje djece puno češće kukamo....
Tako da- poslušati jedne ili druge??? Samo sebe. A Phillis se nema zašto vrijeđati, svatko na forumu ima pravo na svoje mišljenje. Bez obzira kako rigorozno ono za nekog bilo. Ako ćemo sve prešućivati uopće ne vidim svrhu foruma niti ikakve debate uopće.
Evo cure, oprostite što sam vas malkice parafrazirala,
ali ovo je vrijedno sakupiti na jedno mjesto;
pa da ne ispadne da od šume drveta ne vidimo ...
evo, konkretno i prakticno (iako moji nisu bili toliko mali koliko su/ce biti tvoji).
1. nemoj peglati. ako devet mjeseci, pa i tri godine, ne budes nista peglala, nece se srusiti svijet nit ce vas napasti nepoznate bolestine. mozda ce se u peglu useliti koji mali pauk. al njega lako iselis van
2. pripremi "kutak" za dojenje. u njemu nek uvijek bude: jabuka, banana ili nesto slicno sto moze stajati (koja marendina u celofanu, muesli plocica ili slicno) za tebe, da prigricnes. boca vode - opet za tebe. nesto malo za grickanje za starije dvoje i pice za njih (ovo cu objasniti kasnije). slikovnice, puzle, kockice za najstarije dijete. neka od aktualnih zanimacija za srednje. pazi da taj prostor ima vrata i da njih zatvoris kad krenes dojiti, tako da ovo dvoje starijih ne vrluda po kuci dok ti moras lezati s bebom.
ponekad ce se dogoditi da ti beba, recimo, zaspi na cici. da dugo doji. da bude nemirna. tu moze pomoci marama, dojis dok hodas. moze pomoci da samo lezis na krevetu i dojis. za to vrijeme, koje ponekad moze potrajati i dulje od sat vremena, ovi stariji mogu i ogladniti/ozedjati. moze se dogoditi da se najstarijem ide na wc - ergo, imaj i tutu i toalet papir...
uglavnom - moras si pripremiti taj jedan prostor kao skloniste za vrijeme elementarnih nepogoda - moras biti spremna na sve
3. kuhanje obroka treba pokusati "koncentrirati" na dane kad imas pomoc supruga ili kad on to moze preuzeti. nece nikom nista drasticno biti ako par mjeseci budete jeli "jednostavne" ruckove od jednog "slijeda". pasta, riza, krumpir s umakom od mesa ili povrca, moze se unaprijed dobrim dijelom pripremiti i u kratkom vremenu dovrsiti. pogotovo su pogodne guste juhe od raznog povrca (koje moze biti velikim dijelom iz frizera) i komada piletine (1-2 batka) npr. - gotovo za 30 minuta i ne treba nista vise...
4. kupovina nek bude sa spiskom, namjenska i redovna. ne svakodnevna, vec jednom na tjedan ili dva.
5. ja sam ovo ljeto, kad sam rodila (beba je imala 5 dana) ostala sa svo cetvero na dva mjeseca sama (15ak dana bila je moja mama s nama, kasnije sam je otpremila doma). mm je prije puta kupio pekac za kruh i 20-ak kg brasna. kupili smo i dva paketa po 10litara trajnog kravljeg mlijeka. zalihu paste, rize, umaka (salse) od rajcice, onih mjesanih grahorica za brzinske manestre, smrznutog povrca (graska, mahuna, onog sto inace koristite)...
6. za kupatilo i brzinsko ciscenje skoljke (i one gorespomenute tute
7. za izlaske vani - cure su vec spomenule - kolica s buggyboardom i marama. ili, vidjela nedavno negdje, postoji nesto sto izgleda ko pola kolica, nasarafi se sa strane obicnih kolica, u tome moze sjediti najstarije dijete, srednje ili najmladje u kolicima, onaj koji je preostao - u marami/slingu...
8. provjeriti unaprijed stanu li i koje autosjedalice u auto. razmisliti dobro kako cete ih montirati (moja preporuka je da u sredinu pokusate staviti sjedalicu najstarijeg djeteta, te ga prije rodjenja bebe nauciti da sam sjedne i izadje, vi ga samo svezete/odvezete). ovo dvoje manjih morat cete i stavljat i vadit i vezivat, pa je lakse ako su sjedala pristupacnija.
9. obavezno unaprijed razgovarati s mamom/svekrvom/sestrom/prijateljicom o tome da jednom tjedno dodje na dva-tri sata i pomogne u cemu god treba.
10. kupati svih istovremeno
alternativa ovome je svako dijete kupat u "svoj" dan
jos jedna alternativa (al moras imat i kadu i tus kadu - tako imamo mi
mozda se sjetim jos cega...sjetila sam se jos neceg - nije apriori lose da onaj gorespomenuti "kutak za dojenje" ima i tv. mogu klinci ponekad pogledat crtic, ako je frka ili se tebi - jednostavno - spavaOprostite ako sam koji, jednakovrijedan, post ispustilaMoji uglavnom sami smlišljaju igre.Stariji su već odavno uhodani udvoje i strašno su maštoviti,stalno dijele nekakve uloge i uživljavaju se u igru.Otkad je najmlađi braco prohodao i propričao uključuju i njega.Uvale mu neku igračku u ruke i kažu:"Ajde sad napravi to i to".On naravno napravi krivo pa oni crkavaju od smijeha pa sve to skupa nekako uklope u igru,tu njegovu nespretnost.Inače svi troje uživaju kad smo zajedno na velikom krevetu pa od deke pravimo "kućicu".Ja ležim u krevetu i rukama držim kraj deke
Nije ni meni jasno zbog čega su se neke mame naljutile.Ja se nisam osjetila ni ugroženom ni prozvanom od strane Phillis i razumijem njene nedoumice i njzina pitanja,onaj tko ne zna-taj pita.Predrasude koje je imala sigurno više nema i zato je forum super a tema uopće nije promašena nego poučna za nju i za sve koje slično razmišljaju.
Ja bih voljela znati njezinu odluku,jer nakon svih ovih savjeta,rečenica i svega,ja mislim da smo zaslužile znati.Mada pretpostavljam da će abortirati jer je rekla da ne želi otkrivati zbog eventualnih polemika i rasprava na tu temu.Ali ja sam znatiželjna baba
Pa da je opet razapnemo?Ja bih voljela znati njezinu odluku,jer nakon svih ovih savjeta,rečenica i svega,ja mislim da smo zaslužile znati.
Šta god da je odlučila, želim joj sreću i snagu da se može nositi s tom odlukom!
a zbog čega? ne očekuješ valjda da će xy žena doći na forum, pitati što da radi, dal da abortira dijete ili ne, a ti i još 100 žena ćete joj reći: ne moraš, sve se da posložiti, i ona će onda odlučiti zadržati dijete? premda joj se muž protivi tome?
kao što već rekoh, nije ovo pitanje tipa: kakav ormar da kupim za spavaću sobu, pa da dajemo prijedloge KOJI NEKOME MOGU POMOĆI.
a posebno je besmisleno savjete nuditi nekome tko ih ustvari ni ne želi.
i da, na pitanje abortus ili ne - samo i isključivo rasprava između muža i žene. jer ovdje je to bilo pitanje.
i d
rago mi je da sam te "razveselila". i da i ti imaš priliku biti uzvišena.
Evo mene još uvijek tu. Iako sam skupila dovoljno informacija i dobila sliku kako sve funkcionira sa troje i više djece, i iako sam donijela odluku još me interesira što imate za reći.
Drago mi je da nema više uvrijeda.
Ja sam na ovom topicu najemotivnija i najdramatičnije reagiram na sve postove. Mislim da je to razumljivo.
Mnogo sam razmišljala zašto sam izabrala ovaj forum (ipak su to rode!), vjerojatno sam podsvjesno htjela da mi predložite zadržavanje djeteta. A s druge strane nitko ne može poreć kako je teško odgajati djecu s ovako malom razlikom.
Činjenica je da mi je zaista svejedno što će drugi reći za moju djecu. Ja sam s njima 24/7 a ne drugi. Oni su moja sreća i ljubav. Međutim ipak zaboli podsmjeh kad ih pogledaju i pitaju za razliku u godinama, a misle si (a neki i kažu) "šta ti se zalomilo" kao da sa 30 godina neznam što je kontracepcija. Kad kažem da sam to namjerno napravila začuđeno me pogledaju kao da sam pristala na giljotinu. Takvih ljudi ima u mojoj okolini, ako u vašoj nema onda blago vama. Ponavljam, na kraju dana to nije bitno. Razlozi zašto sam tako postupila su samo moji ne tuđi.
Ja nisam od nikoga tražila da donesete odluku umjesto mene nego sam tražila razgovor koji nisam mogla dobiti u svojoj okolini. Vrlo sam zadovoljna sa ovom komunikacijom. Mislim da je Mirje to lijepo sumirala.
Evo kako izgleda moj dan:
budimo se u pet i po ili šest sati. Svaki pije svoju bočicu (stariji si je drži sam, a manjeg držim u naručju), tu pomaže tata u grijanju i pripremanju mlijeka, a onda on ide na posao. Tada ja u piđami i neumivena njih presvlačim (žao mi je da su u prljavim pelenama). Kada su oni obučeni, onda ih puštam da se igraju u dječjoj sobi. To igranje nekad zna trajati sat vremena a nekad ni pet minuta. Stariji sin se uglavnom igra sa igračkama (svakih 15 min drugom) ili traži da mu pustim crtić na PC. Ponekad se i manji zagleda sa starijim. Za to vrijeme sebe sredim, skuham kavu i sredim kuhinju (jer navečer ne perem suđe da ne bi probudila zaspalu djecu- mali stan, sve se čuje). Ako su nervozni moram sve pustiti i sjesti dolje i igrati se s njima. Tada već u 8 i po ide hranjenje. Kašica od voća je najbolje rješenje jer ih istovremeno hranim. Ukoliko sam ranije stigla skuhati puding dam im puding. Zatim mali spava, starijeg moram paziti da se ne igra preglasno. kada se probudi ide drugo hranjenje a to je ponekad juha, ponekad čokolino, a ponekad i skuhana maneštrica od povrća od prvog dana. Ako se starijem ne spava i lijepo je vrijeme izađemo van. Zatim stariji ide spavati, pa pokušavam kuhati ručak. U tri je ručak gotov,
jedemo. Zatim pokušavam oprati suđe (nekad ne uspijem ni iz tri pokušaja), a ima dana kada ga pustim i idemo svi van ako je lijepo vrijeme. Nakon šetnje opet razmišljam šta da im dam jesti, a najčešće je to puding ili griz.
Ima dana kada se beba hoće puno nositi i maziti. Ima dana kada stariji ima iste potrebe ili je ljubomoran. Ima dana kada ga uzmu baba i dido, pa te dane iskoristim za pisanje magistarskog rada. Ima dana kada mi ga uzme sekrva (živimo u istoj kući) i tada se požurim oprati pod, skuhati malo zahtjevniji ručak - radi promjene, opeglati ili pobrisati prašinu. Ima dana kada treba ići u dućan pa uzmem starijeg kako bi tata oprao pod u miru ili popravio šta po kući.
Ima dana kada mislim da ih samo hranim i presvlačim po čitav dan. Ali svakim je danom bolje i više poslova stižem obaviti.
I navečer kad legnem sam istinski sretna jer ih imam (moja tri dečka).
Phillis75
Iako imam samo jedno dijete (trenutno) znam u kakav se ocaj moze upasti jer ti je dijete bolesno (M. je imala problema s kukovima i dok nije proslo 6 mjeseci nismo znali hoce li se samo od sebe rijesiti ili ce morati na operaciju - te mjesece se nikako nisam mogla opustiti i svaki odlazak na kontrolu mi je bio emotivno previse iscrpljujuc). Nazalost moje organizacijske sposobnosti nisu kao litaline, kod nas je najcesce kaos radi kojeg cesto padnem u depresiju
Moji su razlika godinu ipo pa između drugog i trećeg 3 ipo.Već sam rekla,meni je potpuno jasno o čemu ti pričaš,kakav je to tempo i način života.Ali vjeruj mi,to brzo prođe,taj presing nestane i sve bude lakše.Što te briga što drugi kažu?Da samo znaš kakvih sam se ja komentara naslušala na račun svojih trudnoća;od "jadna ti,dogodilo se?" ,"jadna ti,kako ćeš sad s njima",mislim,ko da ću sad grizlija roditi ili "Si čula za kontracepciju?" pa sve do"Svaka čast" ili "ti si super mama,divim ti se".Bilo je,još uvijek ima i biti će svakakvih komentara ali nikad ih nisam slušala,stalo mi je samo do mišljenja onih koje volim a oni koji me znaju znaju koliko mi djeca znače.Čak je i moja mama ragirala ne baš kako sam ja htjela ali reakcija je trajala kratko,ostala je ogromna ljubav prema mojoj djeci.
Nitko ne kaže da je lako.Nije uopće,moji dani su ispunjeni do kraja i sve je posvećeno i podređeno njima.Često puta ujutro kad se dignem jedva čekam večer da odem leći.Često mi dođe da nestanem.Ali kad ih pogledam ne mogu a da se ne divim samoj sebi što sam stvorila
Trina
I jos nesto
ako je sudje problem pokusajte nabaviti sudjericu (ako je imate gdje staviti - MM i ja nemamo mjesto za nju i zato je uvijek rat oko sudja).
Ja se kao visestruka mama niti jednom nisam nasla pogodena. Valjda je stvar u ovome:
(mcnitko se tebi ne može rugati, osim ako mu to dopustiš.
Meni je tuzno sto je ovako zavrsilo. Zena je trazila pomoc, podrsku i to je ono sto sam prepoznala. To sto imam drugacije svjetonazore od nje znaci samo da nisam bila u njezinim cipelama i obavezuje me na vecu obzirnost. Osim toga, Phillis je, za razliku od nas ostalih, pisala pod velikim emocionalnim pritiskom, a cak i ono sto napisemo kad smo potpuno prisebni ponekad slabo odrazava ono sto smo zaista mislili i osjecali (ja osobno nikad ne bih izabrala pisanu komunikaciju kad bi se radilo o mom problemu slicne vrste)...
dobro, Phillis75, mene zanima zašto ti misliš da je mamama koje imaju dvoje djece s većom razlikom lakše?
između moje djece je 3,5 godina razlike i misliš li da se nikad ne dogodi ovo o čemu ti pričaš?
mene oboje moje djece trebaju stalno, bez obzira na to koliko su stari.
kad sam rodila prvo dijete bila sam redovita studentica. kad si redovita studentica, nemaš bolovanja koja će netko potpisati. kad sam ostala trudna drugi put, fax sam planirala završiti do kraja trudnoće. naravno da nisam. jer sam 5 od 9 mjeseci ležala u krevetu nesposobna da se brinem za svoje, tada trogodišnje dijete. stvarno nesposobna, jer sam imala neprestane mučnine. moje dijete je po cijele dane bilo ili u vrtiću ili kod bake. misliš da mi nije zamjerila?
moje mlađe dijete sada ima skoro 2 godine a ja još 6 ispita na faxu. u zadnjih 4 mjeseca stalno su bili bolesni, ili jedno pa drugo, ili oboje zajedno. doslovno, svaka 2 tjedna. i kad su bolesni, onda nije važno koliko imaju godina i kolika je razlika među njima. jednako je teško i iscrpljujuće.
misliš da ja ne pucam po šavovima? ili da mi ne treba organizacija? ili da stignem sve što naumim?
Evo jednog savjeta - prijedloga
S obzirom da se ne stignemo naspavati tijekom tjedna jer manji često plače noću i pokušava se "uvaliti" kod mene, konstantno smo neispavani i muž i ja.
To ovako riješavamo:
čekamo vikend kada on ne radi. Ovisno tko je odmorniji subotu se diže i što tiše u dječjoj sobi ih obuče, malo se igra s njima (dok se sunce digne) i onda izlazi s njima vani ili kod nekoga (baba, tetka) ili u šetnju ili na igralište. Tako se uspije ubiti vrijeme do 8 jer se tada već vraćamo jer moramo jesti.
Drugi savjet : igračke se dezinficiraju samo za Uskrs i Božić. Ubacim ih sve u njihovu kadicu i Domestosa, te ispiranje i brisanje. Krpene igračke se peru u mašini s ostalom njihovom robom.
Phillis75, vratila se ti :D
(poslah prethodni post prije nego sam vidjela tvoj!)
Ogovor Slađani:
Sad kad si to tako opisala svoju situaciju reci mi iskreno što bi napravila da ti
se ipak zalomi trudnoća usprkos zaštiti.
Kanga, tu sam i spremna na razgovor o izazovu majčinstva i svega što se od nas očekuje (super mama, super žena, super domačica, super na poslu)
Drago mi je da si tu.tu sam i spremna na razgovor o izazovu majčinstva
iskreno, da ne može iskrenije: rodila bih.
bez obzira na trenutnu situaciju, stambenu situaciju (47 kvadrata), obrazovnu situaciju, financijsku situaciju, bez obzira na sve situacije.
jer znam da bi mi i treće dijete bilo jednaka radost kao i ovo dvoje.
i bila bih na rubu živaca i dalje, osobno obrazovno neostvarena i dalje (vjerojatno, jer su mi trudnoće pravo mučenje).
ali, jenako važno: ja nisam toliko jaka da bih se mogla nositi s posljedicama abortusa.
a s trećim djetetom bi se mogla nositi. jer sam se dosad u životu nosila s nekim stvarima za koje sam mislila da se događaju samo drugim ljudima. i nije me slomilo. nekako sam postala jača i iskusnija.
eto, skroz iskreno.
Slađana,normalno da nas djeca svih dobi trebaju i općenito,imati djecu nije lako.Ali vlastito iskustvo mi govori da je neusporedivo imati djecu s razlikom godinu,godinu ipo ili 3,4 godine.Kad je tako mala razlika ti imaš dvije male bebe sa svim potrebama baš male bebe,s tim da ona starija ima dodatnih ekstra zahtjeva većeg djeteta.Ja sam uvjerena da je lakše imati blizance nego djecu sa tako malom razlikom
Draga Slađana, mogu samo reći da sam ljubomorna na tvoju odlučnost i jednostavnost u donošenju odluka.
Kada sam odlučila zatrudniti kad mi je prvom bilo četiri mjeseci, nisam znala što to nosi sa sobom. Sada kada znam mnogo sam opreznija pri donošenju slične odluke. Sada sam se bar odlučila raspitati o tome što ta situacija nosi.
Neke su rekle da kada je dvoje ili troje djece da se zaigraju međusobno te da te nisu toliko potrebni. Ta konstatacija je veliki uteg na strani "za" na mojoj listi. A sada ti kažeš da to i nije tako. Moja djeca se još neznaju igrati međusobno, a to će vjerojatno postići tek kad drugi navrši godinu. Za sada je najbolja opcija zajedničkog igranja kada smo svi na mom krevetu i jedan radi kolut naprijed a drugi se smije ili ja glumim lutkarsku predstavu.
Moram još ovo dodati : balansiranje na rubu živaca nije nešto s čime se možeš ponositi i biti sretan da te je ojačalo a nije ubilo.
Nakon što sam rodila drugog bila sam na rubu depresije i ništa što su drugi činili da mi olakšaju nije mi pomagalo (uzimanje -čuvanje djeteta na cijeli dan, muž je kuhao ručak i slično). Tako sam bila neispunjena i razočarana sama sobom (ništa nisam stizala a htjela sam da sve bude tipitop) da nisam bila sposobna pružiti djeci ljubav i pažnju koja im je trebala. Pogotovo sam to primječivala na starijem. On je nekad znao imati tako tužne oči.
Kada je majka u depresiji dijete nema majku nego kućnu pomoćnicu. Stoga dovoditi se u situacije da ti živci pucaju nije mi nimalo privlačna. S time da sam sad u stadiju da baš me briga ako pečnicu nisam oprala mjesec dana, ako sa zidova visi paučina i ako mi se skupi robe za peglat mala piramida.
Meni je pomoglo pisanje magistarskog rada jer sam se tada osječala ispunjena kao inteligentna osoba, zato se i toliko ponosim time.
ma nisam baš na to mislila kad sam spominjala stvari koje su me ojačale.
to me nikad ne ojačava. ali se trudim ne dovoditi uopće u takvu situaciju. ali to opet ostane na razini puste želje.
kad sam pričala o stvarima koje su me ojačale, mislila sam na situacije nevezane za moju djecu direktno, no vezane za mene osobno. pa mislim da ako sam to preživjela i nije me ni na koji način psihički dotuklo, onda mogu sve drugo.
Moram priznati da niti 17mj. I., niti kasnije gotovo dvogodišnjaka nismo posebno pripremali na dolazak bebe a prihvatili su se međusobno iznad očekivanja. Zajedno se budi, ponekad i spava, jede, kupa, plače, svađa, prepire i smije. Mislim da je to velika prednost "malih razlika". Naši prijatelji imaju dvije curice s razlikom od gotovo tri godine i niti se mogu naći u zajedničkoj igri, niti imaju povjerenja ostaviti ih ikoji trenutak same da se ne dogodi koji ljubomorni ispad. Što se nekakvih intelektualno-soc. parametara tiče (uvjetno rečeno), naše najmlađe ima npr. neusporedivo najveći vokabular u toj dobi. Na neki način odrastaju i uče zajedno. Rijetke su situacije kada nekog od njih a priori ograničavamo u nečem jer smatram da nije doraslo (naravno, bez pretjerivanja). Moje je mišljenje da je imati povjerenja u svoju djecu u ovakvim situacijama gotovo jednako važno kao i vjerovati u sebe.
Ono što je meni najviše pomoglo u organizaciji, jest usklađivanje njihovog "radnog dana". Znači, nastojati da se životne potrebe vrše u isto vrijeme. (Naravno da ne mislim na tempiranje dojenja jednomjesečne bebe
S vremenom pohvataš njihove afinitete, počinju pitanja, proširuju se mogućnosti za zajedničke aktivnosti. (Ovo tvoje sa smijanjem, kotrljanjem i glumom mi je super) MM i ja smo ih uvukli u gotovo sve naše zanimacije ... i nekad zaboravimo da ih je troje
phillis, to s razlikom u godinama i kako okolina to percipira je tako relativno... ja se uhvatim kako zavidim mamama koje imaju manju razliku, moje cure se baš ne igraju zajedno... a i kad se igraju to starija doživljava više kao da "pazi" na bebu nego kao igru s vršnjakinjama...
i čini mi se da je danas "popularnija" mala razlika nego kad smo mi bili klinci /tj. ja, koja sam metuzalem kao tvoj muž
Moji još nemaju zajedničku igru, mada se ja jako trudim da ih priviknem na zajedništvo, toliko da mi muž i babe prigovaraju. Stariji je ljubomoran i ima neobjašnjive napade agresije (iz čista mira) i ako se mali tada nađe u blizini sigurno je da će pobrati flisku po licu ili ga počupa ili ga gazi nogom. Najsmješnije je kada ga pokuša zajahati. (moraš se smijati da nebiš plakao).
Baš me interesira kad počinje to zajedništvo nakon što manji napuni godinu dana ili ?
Bila mi je namjera skupa ih dati u jaslice kako bi shvatili da su sami a zajedno, jer sam često znala davati starijeg mami na više od pola dana pa je bio ljubomoran da sam doma sa manjim.
Kad maleni prohoda i nauči koju riječ sve će biti drugačije.Tek onda će ga stariji brat doživljavati kao dijete a ne bebu.Kod male razlike ogromna je prednost to što se stariji niti ne sjećaju da su ikad bili sami i mlađi brat/seka im se podrazumijevaju pa im normalno i prirodno dolazi to zajedništvo.Ja se uopće nebi brinula oko tih stvari.
Nego,ti si rekla da si donijela odluku.Ili nisi?
Ti si uporna.
Još nisam spremna debatirati o tome.
Donijela sam odluku, ali kako Ameri kažu "nije gotovo dok Debela ne zapleše" (šta god da im to znači). Valjda nije gotovo dok nije gotovo.
Još imam vremena predomisliti se zar ne do 11. tjedna. Još c i j e l i h mjesec dana.
Donijela sam odluku čisto da smanjim pritisak koji sam osječala.
Mislim da se sada i po mojim postovima vidi da sam smirenija.
Nisi manje čovjek ako se predomisliš, zar ne?!
[/b]
Ipak, nadam se da se nećeš predomisliti (ni do 11., ni do ikojeg drugog tjedna, ta granica u tjednima je apsurd - ne shvati ovo kao kritiku sebe) i držim fige da nastaviš hrabro dalje, uz našu, makar i ovako virtualnu potporu
ma imam osjećaj da se prije drugačije gledalo ,stvarno,kad gledam generaciju svojih roditelja rijetko tko ima više od dvoje djece :/
No moja je generacija druga priča...kao da imamo svojevrstan baby boom...pa gledam situaciju u svojoj zbornici,ja sam četvrta u vrlo kratkom vremenu koja čeka treće dijete,dok sve naše starije kolegice imaju jedno-dvoje
mislim da se na nekadašnje predrasude ne treba obazirati,uostalom eto i Todorićke imaju svaka po troje jel tako
Naprotiv!
I am not at all concerned with appearing to be consistent. In my pursuit after truth I have discarded many ideas and learnt many new things. Gandhi
Sto se tice prakticnih stvari koje si spomenula:
Problem neispavanosti mi smo smanjili rekla bih na minimum zajednickim spavanjem (da, i po noci!).
Dezinficiranje igracaka: samo nakon sto bi se se s njima igralo bolesno dijete, kasnije smo i to prestali. Sve je vise istrazivanja koja pokazuju da odrastanje u pretjerano cistim i sterilnim uvjetima povecava rizik za razvoj alergija
Sve sam tri svoje bebe namjerno pustala da puzu po zemlji nadajuci se da ce im nesto od onoga sto skupe po rucicama zavrsiti i u ustima. Ok, izbjegavala sam to raditi na javnim gradskim povrsinama - ne zbog zgrazanja ljudi nego zbog vrste i kolicine mikroorganizama koji se tamo mogu naci...
Sto se tice intelektualnog, emocionalnog i inog rasta, odgovorno tvrdim da me roditeljstvo obogatilo vise nego bilo sto drugo.
Sto se tice depresije - ona se treba lijeciti (naravno, bitna je i preventiva!), pa cak i medikamentima ako je potrebno (ovo mi je jako blisko struci, pa i profesionalno iza toga stojim).
Mislim da je ovo najbitnija stvar:
osjećat se zadovoljno i ispunjeno. Osjećat da ti možeš ispuniti zadaću koja je pred tobom, sa svim dobrim i lošim danima. Tek tada postaješ uspješan u onom što radiš i tek tada možeš dati svoj maximum, bez obzira o kojem se "poslu" radilo.
Ja bih htjela napomenuti kako nas zaista ima vrlo različitih ljudi. Recimo, ja na obitelji sa troje i više djece gledam kao na nekakvu višu rasu. Naručito su mi visoko u očima mame i tate koji imaju četvero djece (naravno da nisu nekakvi teški socijalni slučajevi). Možda je to zato što je i nas četvero, a znam kako nam je do sada bilo dobro u životu u svim mogućim segmentima. Kako neki ljudi gledaju na bogataše tako ja gledam na obitelji sa više djece, eto ne znam bolje objasniti, sa velikim poštovanjem i divljenjem. S druge strane znam da ima ljudi koje na takve obitelji gledaju s podsmjehom jer su mojoj mami kad je ostala trudna sa zadnjim djetotom za vrijeme rata savjetovali abortus, podsmijavali joj se iza leđa i sl. Mene to nije ni malo diralo jer tko ima toliko drskosti i zlobe da ti nakon što mu priopčiš sretnu vijest kaže nešto u stilu joj pa zar opet, nećeš to ići očistiti :shock: taj ni ne zaslužuje ikakav interes s moje strane. Neću nikada zaboraviti kada mi je jedna forumašica na kavi kada sam ju pitala koliko djece ima i kada sam se iznenadila što ih ima troje rekla mi smo ti jako bogati
Htjela bih se zahvaliti svim trojkašicama i četvorkama na odličnim savjetima a naručito našem organizacijskom guruu litatli
I hvala na čestitkama.
Pravila pisanja postova
