neva sutra puni 13 mjeseci, a od ponedjeljka se ja vraćam na posao. pokušali smo s jaslicama, vrištala je neutješno i nakon par dana sam odustala. ovaj cijeli tjedan uhodavamo se s čuvalicom (nije teta nego cura) i ne mogu se baš pohvaliti. čuvalica je mlada, nikada nije radila s djecom ali meni to nije bilo presudno. činila mi se ok i stvarno mislim da bi to moglo funkcionirati. ali, neva ne misli tako...ili, barem za sada :/
jedan dan je bilo sve ok i to je jedini put da ju je uspjela uspavati. nakon tog dana plače kad je vidi, pa se malo smiri, pa opet plače, pa se smiri kad odu van. vani je neko vrijeme ok ali neva opet počne neutješno plakati. kad se vrate doma i kad je već svlada umor nastaje totalna tuliona. uglavnom ona plače. cura je strpljiva, pokušava je utješiti, kad je frka uletiti mm (radi doma), a kad je frka onda zovu mene pa ja uletim.

što me zapravo muči? je li to rekacija baš na ovu čuvalicu ili je to rekacija na čuvalicu općenito?
nemam dojam da joj fali cica (od rođenja nije neka cicoovisnica za razliku od lade), doma je, ide u prakove u koje je išla sa mnom, tata je blizu i ona to zna. čini mi se da smo dosta vremena provele s čuvalicom zajedno, nisam je odjednom ostavila s njom...
danas me čuvalica zvala da dođem doma jer je neva bila neutješna i odbijala je uopće biti u njezinom naručju. to sve nakon što je tjedan dana provela s njom cca 6 sati (od toga bi samo s njom bila najviše 3 sata). jednostavno nema napretka.
već sam odlučila da ću ostati na neplaćenom porodiljnom ako ovo ne bude funkcioniralo, ali nije baš da to žarko želim.


kakva su vaša iskustva? koliko je vašim klincima trebalo da prihvate neku novu osobu? jesu li burno reagirali?