Na kraju sve ipak ostaje na samoedukaciji.
Sada je, fala bogu, ipak tu Internet na kojem se može naći sve što treba ... i još milijun puta više (i gore), tako da mi se čini da možda tu uloga roditelja nije davati informacije, već savjetovati koje od tih miljardu informacija (slika, filmova, priča itd) su ajmo reć OK, a koje su pretjerivanje, iskorištavajuće, zlonamjerne ili čisto glupe.
Ako se pak vratim malo u prošlost, svoje djetinjstvo i tinejdžerske godine, u vrijeme života s mojim roditeljima koji apsolutno nikada nisu prozborili niti jednu riječ o seksu (ni prema meni i sestri niti između sebe) i koji su se uvijek pravili da taj dio ljudskog života ne postoji (A nije bilo još ni interneta) ... i radi takvog pristupa i tumačenja koje se tokom godina tako stvorilo u meni sam imao podosta problema u životu.
Jasno, nije potrebno poklanjati vibratore da se prenese ispravan stav o seksualnosti svojoj djeci, i ja smatram (bar u ovome času) da je to teatralno i da može imati kontraefekte ... ali, svejedno me je potaklo na ponovna razmišljanja o temi najprikladnijeg pristupa tinejdžerima kad je o seksualnosti riječ. Možda je bolje i teatralno nego glumiti gljivu?
tatek prvotno napisa
Na kraju sve ipak ostaje na samoedukaciji.
Odgovori s citatom