ali u tom trenutku ne shvacam da bi bilo bolje sutjeti nego ispruziti svoj jezik...da to shvatim nebi nis ni rekla....

prezbunjena sam u svemu...da samo neko procita od pocetka moje postove skroz do tuda i ta osoba bi bila zbunjena....uopce neznam sta,kako,gdje,s kim,s cim,kuda,,,,ponekad mislim da nikome nisam vrijedna i da uopce bezveze i zivim...neznam kako da se izvucem iz svega toga...od kuda da krenem i kako da krenem...