Ajme, znači da ste sve već obradili, moram pročitati svih 20 stranica, samo kad, kad :? , a htjela sam se samo osvrnuti na ove zadnje dvije stranice, zbog priče o povećanju apetita u trudnoći, mislim, apetita kako god okreneš.tatek prvotno napisa
Skužila sam da žene različito reagiraju u trudnoći, jedne plaču, neke su jadne, druge su u turbo pogonu, što me samo učvrstilo u zaključku da smo sve pod vlašću hormona, samo ovisi kako se kod koje taj hormonalni sustav posloži. Kod mene definitivno vladaju hormoni, prije par godina mi je estrogen bio tako nizak da sam bila u klimakterijskom stanju ludila.
A onda trudnoća, ponovo to blaženo stanje :D
Nakon prva četiri mjeseca povraćanja i mučnine, nastupa za me i za MM-a raj na zemlji, seksa ko u priči....
I to doslovno do poroda.
Fizički imam stotine problema, no hormoni mi tako napumpaju samopouzdanje i libido da me ama baš ništa ne može omesti.
Ovaj put je trebalo malo požuriti bebu pa smo se seksali na bolničkom stepeništu par dana prije poroda (na preporuku liječnika, da ne mislite da sam baš toliko luda) dok sam boravila na bolničkom odjelu za čuvanje trudnoće.
Nisam raspoložena zbog nedostatka straha od trudnoće (toga nemam ni inače) već sam potpuno pod vlašću dobrih hormona.
Samo, nisam ni tada imala te višestruke orgazme ko BebaBeba, meni dosta i jedan, ali sam beskrajno uživala.
Sad je (na žalost) druga priča, mala beba, ja dojim, hormoni me napustili, dok ova zaspi ode sva spontanost...![]()
Čisti prosjek, šta da kažem.
MM je i inače uvijek raspoložen (ne sjećam se da ga je i gripa uspjela omesti), ali ni on ne "njuši" da iz mene izlazi "poziv" pa je mirniji.
Samo, kad malo bolje razmislim, koliko god MM mislio da bi bilo super da sam uvijek raspoložena ko u trudnoći, rekla sam mu već da to sada i ne bi bilo baš zgodno.
Sad izgledam normalno, ne ko hodajuća plutača, pa bi tu i tamo mogao naići još koji zainteresirani koji bi također nanjušio dobro raspoloženje, a ja onako podatna i darežljiva...hm, ne bi bilo dobro...