Stvarno je teško govoriti iz perspektive drugih, svatko najbolje osjeća svoju kožu. Meni se čini neshvatljivo to kod ljudi bez djece, s toliko puno slobode da se bude spontan...tada se meni i MM-u (a ima tomu i petnaestak godina) činilo suludo ono planiranje ljudi- aha, mi to radimo subotom popodne...ili srijedom uvečer. Uvijek je nekako bilo i spontano i dobro.tatek prvotno napisa
Sad, kad već odavno ne znam šta je spontanost, trebaju se i zvijezde poklopiti da mi se u startu probudi želja, da mozak nije negdje drugdje. Skužila sam ja muški film tijekom svojih trudnoća, mislim da to nije lak
život, toliko želje, a nije baš da su muškarcima po tom pitanju žene tako na usluzi ko oni nama.
Meni MM ne ističe da je to moja dužnost (valjda sam malo dramatično napisala post), barem ne verbalno, ali ima taj pogled jada i bijede o kojem ti, tatek, pričaš, ono - pa zar ti se ne da potruditi, a znaš da će ti biti gušt, kako ti se ne da?
Znam ja da bi mi bio gušt i u kinu pogledati odličan film, ali mi se ne da obavljati sve one radnje koje tom odlasku prethode - nahraniti i obući djecu, naći čuvalicu, sve pripremiti da bude super dok se vratim, pa uređenje sebe, odjeća, obuća...ako nije baš jaka, jaka želja, odreći ću se i potencijalnog gušta jer sam preumorna.
Karikiram, naravno, no ovo s brojanjem dana definitivno ne pomaže.
Ko da se njemu sad jednom ne digne, pa onda još jednom, a ja krenem brojati - dobro, dva puta ti se nije diga, u četvrtak i u subotu, nadam se da tako neće biti i treći put (a pogled prijekoran, jadna li sam) i prikraćena.
Šta bi ga to stimuliralo? Čisto sumnjam.




), barem ne verbalno, ali ima taj pogled jada i bijede o kojem ti, tatek, pričaš, ono - pa zar ti se ne da potruditi, a znaš da će ti biti gušt, kako ti se ne da?
) i prikraćena.
Odgovori s citatom