e tu smo došli do zida... vodili smo takve razgovore n puta, iako je meni teško točno reći što mi treba iscijedim nešto iz sebe, ali istovremeno je meni neugodno crtat što mi treba - kao da imam zadatak isprogramirat ga, a to ne želim, a i on ne voli da ga se "micromanage-a". takvi razgovori generalno završavaju dobro - osim što u praksi nemaju skoro nikakvog utjecaja.ivanas prvotno napisa
neke signale tijelom dok smo u akciji uopće ne kuži :? a ako išta kažem - micromanagement! (tu mislim baš na te neke sitnice koje meni fale - sitnice koje čuda čine.)
i ono što me izluđuje - njemu nikad niš ne fali! njemu je dobro tako kako je, pa sam od sebe nikad neće primijetit što bi moglo drugačije ili bolje. a onda ispada i da stalno ja nešto tražim za sebe, da sam zahtjevna. a ja samo želim uživati jednako ko i on :/ tj, biti zadovoljna jednako kao i on
nekad mislim da bi bio puno spretniji, inspiriraniji da gleda više (ma ne više, nego IŠTA!) pornjave. znam kako je to na mene utjecalo. ali njega to naprosto ne zanima - niti ga je, koliko kužim, ikad zanimalo. je li on alien :?
btw hvala cure na odgovorima. ful mi je dugo trebalo da se ohrabrim pisat ovdje(vi možda mislite da sam anonimna a ja to jako nisam
)
iako još ne znam da li se uopće nadam da će se naći neko korisno rješenje ili sam tu samo da vam nabrojim gdje sve lupamo o zid samo da nekom kažem![]()