Hvala MIšice, znam da pišeš u najboljoj namjeri osjeća se to u tvom pismu. Ja nastojim pratiti njene želje i ona doista ima afinitete za jezike i pjesmu. Jezici joj super idu i tete ju jako hvale, kako sluša i upija, kako joj je izgovor ok i tako. Nije mi namjera rušiti njenu sigurnost, nego naprotiv graditi je. Ali, ne mogu kao noj zabiti galvu u pijesak i ne primjetiti kako trči, s koliko opreza vozi bicikl. Znam da ništa ne ide na silu, i iako možda ne zvučim tako, doista mi nije namjera od nje praviti sportaša, ali mislim da već je, ali i da će sa svakom godinom postati sve svjesnija svoje nespretnosti i da će zbog toga možda patiti. Voljela bi joj prenjeti impuls da nije najvažnije biti sportaš, ali da nikako nije dobro samo čitati, samo gledati filmove, i takve stvari.