mi smo muku mučili sa soorom i to jako dugo... ako se dobro sećam, negde prva 2-3 meseca.
prvo nisam znala ni pretpostavljala da je soor, jer je V. mnogo jako stiskao bradavicu... pa sam mislila da zato boli. mnogo vremena smo izgubili u menjanju i traženju položaja itd, a onda sam sela i iščitala simptome, uporedila i zaključila da nema šta drugo da bude.
za vreme dojenja boli kao sam vrag. vremenom sve više, a ja sam dočekala da plačem i vrištim od bola :\
bradavice su crvene, upaljene.
V. jezik nije bio nešto pod belim naslagama, ali ih je bilo... samo ja tad nisam baš umela da prepoznam, pa me malo prevarilo...
vremenom sam počela da osećam "sevanje" u grudima, kao probadanje.
ne mogu baš više da se setim. znam da je bilo plakanja i jaukanja strašnog toliko je bolelo da sam počela da odlažem podoje, makar za minut, što je grozno.
pošto podoj nije bio ništa lepo za mene, osetila sam vremenom kako let down počinje sve kasnije...
izlečili smo se tako što sam kupila Nystatin rastvor, mazala bradavice, a njemu davala dvaput dnevno po 20 kapi. ponovili smo terapiju posle 10 dana. tad je dojenje za mene dobilo novu dimenziju

@Death-of-Art: ako ne vidiš nikakve promene ni kod sebe ni kod deteta, verovatno nije soor. mada, očito nisam naročito kompetentna, ja sam dva meseca trpela, ne znajući šta je :\ soor stvara bele naslage na jeziku. ja sam čak prvo mislila da je to normalno što mu je beličast jezik, pošto samo sisa )
a candida buja i kad imunitet padne; voli slatko i mlečne proizvode, tako da to sa pranjem i kupanjem i nema mnogo veze. bar koliko ja znam.
da imam poverenja u nekog pedijatra, verovatno bih išla ili zvala za svaku sitnicu. meni je to ok. bolje tako nego da lupam glavu i dižem sebi nervozu. a još ako je stvarno neki problem, zašto da odugovlačim, bolje da budem sigurna... mislim da ne treba da nas bude stid. lekari su da pomognu. a mame su, normalno, stalno nešto zabrinute, tako da... što ne bi otišla.