Meni je potpuno logicno da ce trudna zena, pogotovo za duze nosenje ( do trgovine) staviti dijete na leđe , a ne naprijed.
Pa tako joj je puno lakse odrzavati ravnotezu, a ruke su slobodne.
 |
|||
|
|
|||
Meni je potpuno logicno da ce trudna zena, pogotovo za duze nosenje ( do trgovine) staviti dijete na leđe , a ne naprijed.
Pa tako joj je puno lakse odrzavati ravnotezu, a ruke su slobodne.
Mislim da pipačica nije vidjela trbuh, a moguće i je, ali svejedno mi je komentar bezvezan. No, što bih joj. Ta se inače svađa s trgovkinjama svakom prilikom.
I naše prvo pipanje,blago rečeno,je prošlo.
Ostala sam zatečena moram priznati...i sjetila se ove teme
Mi bili u dvorištu,ograda otvorena i vidla nas je starija žena koja živi u ulici do..znam ju od nedavno tek.
I pošto njegovi mišelin pregibi uprav zovu da ih popipaš..tak je i ona navalila na njega,ljubeči mu rukice od do..sve izloženo.
Nisam mu vidla facu no da se rasplakal kak zna na neke nepoznate,rekla bi joj da smanji doživljaj. Ovak,ajde prošlo je. Al da mi se sviđalo,nije.
Meni su recimo jaci misici ledja nego ruku i djecu tezu od 9-10kg na rukama mogu nosit kratko a na ledjima punooo duze.Puno mi je lakse i prakticnije.
Ja kad kaz ruke i ledja doslovce na to mislim. Ne pricam o klokanicama maramama i sl.
Kako ih onda nosiš na leđima?
Bice na ramenimaOriginally Posted by zutaminuta
I mi svoga tako nosimo, ako ga nosimo (doduse ja ga ne nosim vise).
Ma ono dijete se zakaci nogama oko kukova roditelja rukama oko vrata i samo malo podrzavam guzu al rijetko treba uopce nosat ih, moji otkad hodaju sami hodaju a sad su veliki. Al meni bas pase za ledja kad imam neko opterecenje ne znam pojasnit pa npr sama znam.reci ajd mi na ledja
Ili npr mali skoro zaspao.u autu a ne bi da se razbudi do stana znam ga stavit na ledja ili planinarimo i neka teska uzbrdica a on vec umoran to kad je bio manji i da mi ne kenjka i ne zamrzi planinarenje
Last edited by Lili75; 16.06.2016 at 18:20.
Piska lonca ili tako nesto
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
Da,pišelonca mi velimo
A bit ce da je to, mi nemamo takve izraze pa ih ne poznajem
Baš me zanima, koji dio ti je fuj?
A ne znam, meni je s prvom kćeri bila stvar paranoje na viruse i bakterije, što su neke mame tu spomenule. S drugom kćeri nije u tome toliko stvar, mislim, ak će nešto pokupit, najveća šansa je da će pokupit od starije koja ide u vrtić, i kojoj mi ne pada na pamet branit da dira seku. Sad je više stvar u tome da ja vjerujem da je ona mala osoba kojoj se možda hrpa tih stvari ne sviđa, a ne može se još sama obraniti. Sjećam se kad sam ja bila mala tog jednog debelog brkatog strica koji me volio štipat za obraze jer, eto, to je tako slatko. A bolilo me to štipanje, i mrzila sam da to radi, a bila sam prepristojna da pobjegnem, nego bih to odtrpila. I jedne prijateljice mojih roditelja koja bi me uvijek zaslinila kad me ljubila na pozdravu. Meni je to još uvijek fuj kad se sjetim, 30ak godina kasnije, i rado bih poštedila svoje kćeri sličnih veselja...
Da,slažem se skroz.
Ni ja se ne bojim beštija i tih stvari...nego si mislim da mu možda nije ugodno a nemre si pomoći a ja samo stojim sa strane i ne branim ga.
Ja se sa fuj sječam dva stričeka kojima je bilo fora štipat me za cice koje su tek počele rast. Užas...
To nema veze sa pipacima beba.
Ovo tvoje je seksualno uznemiravanje, ako ne i zlostavljanje.
Inace, i mojoj okolini je bilo starih perverznjaka koji su me maltretirali neumjesnim komentarima. Srecom , nikad nisu ulazili u moj osobni prostor. Treba djecu nauciti da nikome ne dozvoljavaju narusavanje njihovog osobnog prostora neprimjerenim ponasanjem i zlostavljanjem.
Ovo s osobnim prostorom je kod nas dio svakodnevne vrticke rutine. Djeca se normalno igraju zajedno i dodiruju u igri, razmjenjuju predmete, itd., ali u isto vrijeme se postuje osobni prostor, na primjer, za vrijeme group time, kad im netko cita knjigu ili kad se igraju u pjescaniku, na penjalici... Ne svodi se sve ne opominjanje u slucaju nasilnog ponasanja, vec ih se podsjeca da im prijatelj mozda ne voli kad se zalijepe uz njega dok sjede na tepihu ili vani na klupi. I onda djeca od najranije dobi pokusavaju i vjezbaju iskomunicirati takve situacije.
Plus sto ja osobno jos ne dozvoljavam epsko pozdravljanje (rodbina, obiteljski prijatelji, tko god) koje ukljucuje nasilno i polu nasilno grljenje i ljubakanje djece. Ako ne zele, ne zele. To je njihov izbor i svakako njihovo pravo.
Hm, čitam tvoj post sirius, i pitam se kako se to uči djecu da ne dozvole narušavanje osobnog prostora. Npr. kada bakica hvata malu i kada svojoj unukici kaže da primi bebu za nogicu, je li to narušavanje slobodnog prostora (mala se ne plače već se smije) ili je samo dobrodošla društvena interakcija? Gdje se povlači granica? Od kada se dijete uči na zaštitu svog prostora? Kako ga se uči?
U najranijoj dobi , kad djeca nisu potpuno svjesna razlike izmedu sebe i okoline, pretpostavljam da roditelj odlucuje.
kasnije djeca i sama postanu osjecaju razliku i reagiraju. Na roditeljima je samo da im pomognu.
Ovo tvoje drzanje za nogicu meni ( kao roditelju ) ne bi smetalo , ako je sa mjerom i u dobroj namjeri, te dijete pozitivno reagira. Tada je to drustvena interakcija.
Sto ne bih niti blizu mogla reci za prisiljavanje na ljubljenje i grljenje sa nepoznatim ljudima na koje dijete reagira otporom. Ili jos gore na stipanje grudi djevojcica. ( to mi je blagi uzas)
Potpisujem,iako vjerujem da oni to vec i maleni znaju jako dobro pokazati
Svatko tko mi je nitko mi nema sta capat dete i bok
Ok,sad mi več malo previše toga da ga svatko lovi za nogice...jer počelo je njemu iči na živce,do toga da se rasplakal kad ga deda primil,s kojim je svaki dan.
Bili u gradu i svaki poznati ga čop za bocke. Juj kak su bucmaste...i nemreš zamjeriti,jer i ja ga stalno cmačem.
Al ono...kod nas nisu u pitanju štipači obraza,kak veli vragolasti Denis,več štipači bunceka.
Reci : joj,nemojte ga,ne voli da ga diraju stranci i bok.
Posting Permissions
Reply With Quote
