Pozrav svima. Evo nešto što me muči već dulje vrijeme pa ako je netko imao sličnu situaciju molim da mi pomogne svojim razmišljanjem.
Imam dvoje djece i veliku želju i nadu da ću imati još jedno. Kako vrijeme prolazi s tom se mišlju zaista prvom budim i bila bi najsretnija kad bi mi se želja i ostvarila. Moj brat i njegova žena ne mogu imati djece i ne moram vam ni pisati kroz što svaki dan prolaze. Njihova borba i nada su veliki, cijela obitelj živi skupa s njima u toj želji da dobiju dijete.
Imamo divne roditelje, obožavaju moju djecu i mislim da im je jedina želja u životu da i moj brat dobije dijete. I gdje se krije moj strah i moj problem?
Mi smo djecu planirali i dobili je u vrlo kratkom vremenu pokušavanja,ja nisam iskusila ni jedan posto od onoga što oni proživljavaju iz mjeseca u mjesec. Imam dvoje predivne djece a želim još jedno. Oni se bore svim snagama za svoje prvo. Bojim se što će biti ako zatrudnim. Hoću li im zadati makar nenamjerno udarac koji će ih jako boljeti iako mi neće htjeti pokazati. Kako će to primiti naši roditelji? Već jesam mama a bila bi i treći put, hoću li u njihovom pogledu i glasu osjetiti trunčicu zamjeranja.?
Znam da bi svi bili sretni , znam da bi , ali bojim se stašno onoga ali.
Razumijem da bi to i bilo prirodno jer nešto tako jako želiš ,ne polazi ti za rukom a netko to dobiva kao od šale.
Mislim da bi mi od svega bilo najteže ako bi tom svojom trudnoćom njih na neki način povrijedila a to bi od svega najmanje željela.
Pomozite mi svojim razmišljanjima.