ja sam prosla obje strane price, ne u obitelji vec sa prijateljima i moram ti rec da se sad kad imam dijete osijecam tocno kao ti i ne znam kako se rijesit tog osijecaja.

dok nisam imala svoje dijete ni jednom, ali ni jednom nisam bila ljubomorna na moje prijateljice koje su ostajale trudne, veselila bi me njihova sreca, ja bi to dozivljavala ko utjehu da ce jednom i meni sve bit dobro.

sad kad imam svoje dijete primjecujem da su se neki ljudi udaljili od nas jer smo mi "uspjeli", a oni jos nisu i to me uzasno, uzasno zalosti. a ja se trudim niti ne pokazivat ispred njih sprevise svoju srecu da ih ne bi "povrijedila" ali opet san se bas nedavno nasla u situaciji da sam se osjetila ko ti ... i uopce ne znam kako se postavit. ajme ovo me bas taklo u zicu...