visnja08 sinoć sam pročitala tvoju priču i nisam ti od tuge mogla napisati ništa pametno, ni utješno; tako mi je žao što si sve to morala proći i toliko se napatiti, još će proći vremena dok se potpuno ne oporaviš, dok ti duša ne ozdravi, a svog malog anđela sigurno nećeš nikad zaboraviti; ja sam bila trudna sa trećim djetetom, toliko dugo planirala i nastojala zatrudniti, da bi na kraju morala pobaciti jer je beba imala tešku kromosomsku grešku, nespojivu sa životom; prošlo je od toga 7 tjedana i činilo mi se da sam na početku bolje nego sada, tek mi sad postaje jasno da koliko god djece imali, uvijek ćemo misliti kako je još jedno moglo biti s nama; ja nalazim utjehu u svojim curama, a ti probaj u svojoj maloj nećakinji dok ne dođeš do svoje bebice; na žalost na većinu stvari u životu ne možemo bitno utjecati, tako ni na postupke i procedure u bolnicama, kao ni na zastarjelu aparaturu; neljudski je način na koji si morala biti u rađaoni sa majkama koje su rađale živu i zdravu djecu, ali to je na žalost naša stvarnost, po svim bolnicama u RH; ne znam da li će ti nalazi sa patologije pomoći u budućnosti, znaju li zašto je došlo do tromboze posteljice, može li se utjecati na to nekom terapijom, da se više ne ponovi ? drago mi je što si hrabra i optimistična i što imaš potporu u svojoj obitelji, a ako ti je lakše podijeli s nama svoju tugu i svoje brige, ovdje ćeš (na žalost) naći puno nas koje smo mame anđela i svakodnevno se skupa bodrimo i pomažemo , šaljem ti jednu veliku pusu i veliki zagrljaj

p.s. ona gornja tema "kako se nositi..." je malo aktivnija, pa nas možeš i tamo pronaći