Potaknuta zadnjom temom o neželjenom pipkanju bebača u kolicima i brojnih tema o diranju trudnica, palo mi je na pamet da vas postavim malu anketicu 8)

Naime, ja sam valjda rođena s urođenom manom da uopće nemam zaštitnih ograda oko sebe
Kad sam bila trudna, bila sam toliko sretna zbog toga da mi je bilo fakat super što mi čak i nepoznati/polupoznati ljudi žele dotaknuti trbuh, valjda ko talisman za sreću. Osjećala sam se ko velika zečja šapica i bila sam sretna što sam nekog usrećila i prenijela mu dio svoje sreće i pozitive :D

Isto tako se ne uzbuđujem gotovo nimalo oko pipkača Leone, ionako se dogodilo svega par puta da su je dirali na ulici. Kad bi se oni udaljili, ja bi joj obrisala rukice, a ako je bilo pipkanje preko odjeće, nisam se uopće uzbuđivala oko toga, već mi je opet bilo drago što su ljudi otišli sretni jer i dodir s djetetom usrećuje

Moram naglasiti da je ova moja propusnost jednosmjerna! Pošto ne sudim svijet po sebi i znam da je ova moja osobina vjerojatno rijetka, nikad ne diram trudnički trbuh bez pitanja, niti tuđu djecu, pogotovo nepoznatu. Priznajem da rado bi ali pošto znam koliko to većini mama smeta, poštujem njihove osjećaje bez problema

Pa me sad baš zanima, je li osjetljivost na intimni prostor vas i djece istovjetan. Npr. jeste li lakše podnosile nepozvano diranje trbuha, a diranje bebača vas izrazito smeta, ili ste ga jednako štitile od početka, dok je još prebivao u trbuhu

Mene je nasmijao moj Miro neki dan. Njegova kolegica s posla već ima krasam okrugli trbuh i Miro ju je pitao smije li ga dodirnuti jer uskoro opet postaje otac pa se sav raspekmezi na trudnice
Ona se nasmijala i dozvolila mu, a Miro je zaključio da su trudnice ko peseki - i njima moraš pružiti šansu da te onjuše prije nego ih možeš počohati po trbuhu ili riskiraš da te ugrizu za ruku