Svaka ''normalna'' majka zeli najbolje za svoje dijete. Naravno, ponekad odgojne metode, kao i pristup su vodjeni sebicnom potrebom majke da apsolutno zastiti i izolira dijete od svega negativnog, loseg, pa i potencijalno negativnog, u cemu ga lisava, tj. sputava u sticanju vlastitih iskustava i gradnji odnosa sa okolinom, samoizgradjivanju afiniteta ili antagonizma prema razlicitim stvarima i situacijama.

Nasa djeca su kao strijele, koje treba odapeti i pustiti da sama lete svoj let. Mi ih pratimo, ali ih ne sputavamo.
Cesta su pretjerivanja majki u nedopustanju da dijete ode od kuce, promijeni ambijent, svakodnevnicu, predje u neki drugi zivotni ritam, mozda kod nana/baka i deda i slicno.
Neko je ponovio vec, da je sve do djeteta. Pa vec u maloj dobi od 2 godine se nazire karakter/sklonosti djeteta..tj. da li se ono i kako prilagodilo vrticu, djeci, odraslima izuzev roditelja itd..
Zasto sputavati djete kod kojega su izrazene socijalne sklonosti i drzati ga u svom ''ambijentu'', jer najcesce sto cujem od vas su zalopojke, kako cete se vi odvojiti od svoje djece, kako cete to prezivjeti itd..i to je pokazatelj da najcesce su roditelji ti koji imaju problem sa odvajanjem, a ne djeca, a sam taj stav emotivno reflektiraju na dijete, cak i ako ga ono samo nije imalo.