Yas-ma kakav problem u tebi??
Ja sad tek vidim da sve ovisi o djetetu....nakon 3 godine :shock:
A da je recimo Roko bio dobra bebica,ziher bi već imala drugo,možda i treće!
Ja opet nekako osjećam da nisam za više (od eventualno dvoje) djece i vjerujem da to nekome ružno zvuči tako se ograditi i ograničiti,ali ja zaista mislim da jednostavno nisam psihofizički spremna i predodređena za tu veliku ulogu! Daleko od toga da ne bi htjela i daleko od toga da ne bi ostavila dijete da se dogodi,ali svjesno ne,za sada definitivno ne!
Teško mi je sad predočiti ovdje moje misli ali ja napokon uživam sa svojim djetetom,srce mi je puno i presretna sam i ne želim to ničime "ugroziti"!
A opet....ako ne budemo imali drugo...vjerojatno ću cijeli život patiti i osjećati se grozno,ali to je već moja briga s kojom ću se morati suočavati.
Htjedoh reći ustvari da vjerujem da nam Bog ili sudbina ili tko zna tko već uvijek stavlja onaj "teret" koji možemo nositi,o bilo čemu da se radi. Zato vjerujem da ako nam bude suđeno da ćemo imati još jednu bebu,a ako ne,onda je tako trebalo valjda biti.

Ja moram osjetiti onu potrebu i neopisivu želju za bebom da bi se uopće usudila imati još jedno,moram osjetiti istu količinu želje kao kad sam željela Roka....za sada je ipak ne osjećam............