Ja sam i više nego racionalni tip. Ako kod mene nema "ugodno s korisnim", bratemili, ništa od "posla".
Nikako mi nikada nisu išle u glavu priče - dogodilo nam se, tako je to trebalo biti, slučajno, nismo imali sreće..............ili nešto tako slično (ovim naravno ne kažem da je nekome nemoguće, ali meni recimo je).
Ja sam tipični primjer: by the book - škola, faks, posao, dečko, kredit, stan, brak, dijete, 3 godine, drugo dijete..........(vila, bazen, penzija ) i ima ljudi koji se tome ne mogu načuditi, a meni je to najnormalnija stvar da je u mom životu uvijek bilo onako kako sam sama htjela i kako sam sama napravila. I kamo sreće da uvijek bude tako! Ne priznajem ništa što mi nisu priskrbile moja glava i moje dvije ručice, a možda i pokoja noži(čiči)ca!

Ne kažem da tako mora biti svakome, netko je više opušteniji tip pa voli da ga "sudbina" nosi kud stigne, ja ne volim.