Sad kad vas čitam, o vašim životnim planovima, osjećam se kao druga (mial i ja) crna ovca u stadu bijelih.

Sestra i ja smo 4g razlike i nikad se nismo slagale. rat je trajao godinama sve dok nisam krenula u gimnaziju, a ona na faks. I od tada je sve 5, ali do tada sam joj išla na živce i uvijek je imala svoju sjenu koja ju je uvijek pratila i kopirala.

Iz tih razloga sam htjela dvoje s malom razlikom. A sad si želim još samo jednog malog Život nam to dopušta, financije, stambeni postor, MM sudjeluje, imamo veliku potporu okoline ( što nikako nije presudan faktor). Ma što se uopće opravdavam?????

A što se tiče majčinskih osjećaja, od prve menstruacije su mi govorili da neću moći imati djece, da ću morati na potpomognutu i u meni su se uvijek različite misli motale po glavi. Nisam živjela bezbrižno i uvijek su me kljukali kojekakvim lijekovima, pilulama, bromergonima... Hvala dragom Bogu na homeopatiji!!!!