Neposluh totalni

[Noa]

Već sam pisala na ovu temu ali sad je moj mali narstao, ima 3 godine i 3 mjeseca ništa, ali ništa ne sluša. Užasno mi je naporno jer ništa ne želi napraviti bez natezanja: ako mora oprati zube, trebam ga dovući do kupaone,. tako je i sa piškenjem i ostalim, kad ga treba presvući želi da ga prvo hvatam dok on bježi, a najčešće nemam za to vremena, kad šećemo vidi motor, ako se ne popne na njega cika vika i lom sljedećih pola sata se krevelji , plače, baca po podu, a ne mogu ga više ni dizati, ogroman je ima 23 kila....priča ne pomaže, pokušala sam na lijepe i onda završimo na ˝po guzi˝, ja ispadam histerična i nemoguća majka koja viče na dijete, dobijem na živce nakon par sati natezanja s njim po gradu ili doma i samo se derem... neki dan je dohvatio alat i bacio ga niz teracu, dobro nije ubio nekoga, a koliko sam u puta tumačila kako je opasno i kruh bacati kroz prozor! . što mu je??? što da radim?

[Loryblue]

mogu ti samo kazat: dobro došla u klub neposlušne dice kojoj sve na jedno uho uđe, a na dugo izađe.
mene moja ne šljivi 2 posto.
ovo što si ti napisala kao da sam ja pisala. identičan obrazac ponašanja.
i onda me mm pita: a šta si ti živčana, šta su ti otanjali živci.
eh sigurno ležeći u kući i držeći sve 4 u zraku dok me dite sve sluša.

[maza36]

A da pokušaš prvo razgovarati ono tipa da li misliš da je to u redu; pa kako bi se ti osjećao, pa na kraju ako ne upali jednom, dvaput izignoriraj ti njega da vidiš reakciju kada nešto od tebe treba pa ga ne poslušaš

[Maya&Leon]

A da pokušaš prvo razgovarati ono tipa da li misliš da je to u redu; pa kako bi se ti osjećao, pa na kraju ako ne upali jednom, dvaput izignoriraj ti njega da vidiš reakciju kada nešto od tebe treba pa ga ne poslušaš

Ovo i ja radim: ignoriram ga. Dočekam da ON MENE nešto treba, pa kada ga ignoriram VRLO brzo skopča stvari.
I ja imam trogodišnjaka (10/2004), a MM i ja u zadnje vrijeme primjećujemo da to više nije isto "pitomo" dijete. No, to je normalno, dio njihove faze odrastanja i ispitivanja granica. Kada mi je najteže prebacim lopticu na MM i obratno. I sve češće se pokušavam staviti "u njegove cipele" i zamisliti kakav je to svijet odraslih pun zabrana (vjeruj - nije opće zabavno gledano očima djeteta...pokušaj se toga sjetiti ).
A da ne bi bilo zabune - i ja koristim zabrane. Mislim da ih ipak mora biti, u određenoj granici. A koja je ta čarobna granica sama ćeš morati dokučiti

[kasiopeja]

Kod nas ignoriranje ne pali. Jer ako taj tren, sekundu, ma odmah odmah ne dobije nešto ili mu ja ne odgovorim jer mi hoće nešto pokazat i sl, ja oglušim u slijedećih pet minuta koliko je puta u stanju jedno te isto ponovit a još se i svaki put malo pojača..
I skroz je u fazi nesuradnje. Sve dosadašnje metode najednom ne pale. Faza. Dio odrastanja.
Mene više muči što je postao užasno spor. Izlazi iz auta sto godina a vani kiša ili jako puše, malena mi na rukama a on ko puž. Oblači se dvjesto godina a mora sam. Pa jede mali sendvič ko da mora pojest bar dvadeset takvih...
Ugl. ja se tješim da je faza i da će proć. Makar je moj u "fazi" od rođenja..

[Anci]

Ja ne ignoriram. To mi se baš ne sviđa. Ako nešto traži vrištećim glasićem kažem da mi mirno kaže što želi jer je ne razumijem kad vrišti.
Nisam za ono: Eto vidiš kako je to.

I moja je jučer totalno pukla i MM i ja smo ostali malo zatečeni, ali ponosna sam što smo mirno odradili situaciju.

[Anci]

Mene više muči što je postao užasno spor. Izlazi iz auta sto godina a vani kiša ili jako puše, malena mi na rukama a on ko puž. Oblači se dvjesto godina a mora sam. Pa jede mali sendvič ko da mora pojest bar dvadeset takvih...
Ugl. ja se tješim da je faza i da će proć. Makar je moj u "fazi" od rođenja..

Zaboravih ovo potpisati. Moja je još i starija pa je ista, ista takva

[fenix]

kod nas ista priča. svaki dan granice gura malo po malo.barem pokušava jer sam ja po tom pitanju nepopustljiva.teško je s djetetom u toj dobi biti sam po cijele dane. koliko ih voljeli , inspiracija za toleranciiju popusti, pa onda nastupa stanj ludila. bit će bolje .....

[bebelina]

A moja je definitivno GLUHA!Da se slucajno ne bi odazvala kad je zoves . Ili jos bolje kad te lijepo saslusa , kima glavicom , kaze da ili dobro i onda odmah krene raditi ono sto smo upravo objasnili da nije lijepo/dobro/pristojno! I sta sad? Mogu je polomiti , ali necu , ne tucem je. Mogu se derati , ali TRUDIM se ne vikati jer to ne volim. Mogu bestimati , to radim , ali sebi pod zube. Ili najpametnije pretvoriti se u papigu i stalno ponavljati isto pa ce joj valjda vec jednom nesto i ostati u toj glavici. uuuuh!

[fenix]

ma šta gluh, mi ne govorimo istim jezikom,tek što sam mu objasnila da to nije uredu on mi lijepo odgovori "mamice ma neću to više NIKAD radit"
i onda puf po starom u istom trenu 8) . nekad se osijećam kao izaslanik s marsa koji pokušava nešto nametnuti .komedija

[romi]

ma šta gluh, mi ne govorimo istim jezikom,tek što sam mu objasnila da to nije uredu on mi lijepo odgovori "mamice ma neću to više NIKAD radit"
i onda puf po starom u istom trenu 8) . nekad se osijećam kao izaslanik s marsa koji pokušava nešto nametnuti .komedija

ISTA SITUACIJA KOD NAS DANAS!!!
Nakon mjesec dana mira i suradnje. poludio je i napravio scenu u shoping centru, pjenila sam se i na uši od bijesa, jada, muke....
Još se hladim....

[fenix]

tako to valjda ide malo sluša malo ne.
ponekad me iznenadi koliko se kužimo i koliko ima volje i strpljenja za suradnju .

[clumsy mom]

Za neke stvari nema moljakanja - ruka se mora dati mami, gologuz se ne može šetati, ruke se moraju oprati, jakna se mora podići sa poda...

Za neke druge stvari ponekad zamolim - da me sačekaju dok dovršim suđe ili ručak pa da se onda igramo, da dozvolimo tati da pročita vesti pa ćemo onda pustiti crtić, da vidimo hoće li prestai kiša pa tek onda krenuti u prodavnicu...

Za neke stvari se odazivam odmah - na ''vidi, mama'', ''zagrli me'', ''boli me'', ''piški mi se'', ''gde mi je...''

Uglavnom sarađujemo sasvim OK. Možda su me zapali takvi primerci, možda sam od samog početka bila dosledna a možda uskoro podignem ovaj topic

[Maya&Leon]

Za neke stvari nema moljakanja - ruka se mora dati mami, gologuz se ne može šetati, ruke se moraju oprati, jakna se mora podići sa poda...

Za neke druge stvari ponekad zamolim - da me sačekaju dok dovršim suđe ili ručak pa da se onda igramo, da dozvolimo tati da pročita vesti pa ćemo onda pustiti crtić, da vidimo hoće li prestai kiša pa tek onda krenuti u prodavnicu...

Za neke stvari se odazivam odmah - na ''vidi, mama'', ''zagrli me'', ''boli me'', ''piški mi se'', ''gde mi je...''

Uglavnom sarađujemo sasvim OK. Možda su me zapali takvi primerci, možda sam od samog početka bila dosledna a možda uskoro podignem ovaj topic

[Noa]

Evo jučer sam zamalo i ja dobila radi mog malog batina. Bili smo na Žnjanu u dvorcu, onom od gume na puhanje, velikom , i djeca lijepo skaču i trču i moj u njemu ali je netko udario njega pa on vratio...kad odjednom neki ćelavi tata se dere: a da ja vama opalim trisku ka šta vaš sin tuče drugu dicu :shock: Uh, nije mi bilo svejedno od te ćelave istetovirane mrge, jadna mu žena?! I rekla ja mom da se smiri, ali đaba! Opet on po svoju ali je ćelavac otišo zajedno sa svojom kćerkicom i ja izvukoh živu glavu . Grozno! Još moj mali kaže oprosti mamice neću više nikad , ali nastavi po starom!

[stella]

I kod nas vlada totalni neposluh (Jana 11/2004), i još pogotovo sad kad je mlađi braci navršio godinu dana,pa se s njim svađa oko igračaka i pažnje.

[rinama]

Moji su ok, toliko ok da me već bezbroj puta zaustavljaju ljudi i poznati i nepoznati, da me pitaju kak su moja djeca tak dobra?! Kaj znaći dobra?
Istina da kad smo negdje u parku i ak idemo doma, ja kažem idemo i oni idu, ne iza mene, dva metra ispred mene, znaći nema natezanja. Ak smo negdje u šopingu, dogovorimo se prije da ćemo npr.kupit žvake i da je to, to i oni poštuju, nema cviljenja, dosađivanja, mamanja ili tatanja.
Oduvijek sam za pranje ruku/zubi ili tuširanja ponavljala da je to osnova, da ak to ne radimo stalno da ćemo imati ružne zube koji će nas jako boljeti, da su nam na rukama zloćeste bakterije koje jedva ćekaju da nam donesu temperaturu i radi koje ćemo morati ležati u krevetu, umjesto da se igramo vani. Da ak se ne okupamo navećer da će nas boljeti piša(bar onog ko ga ima) i peći guza, itd......Znaći puno, puno prićati, ponavljati bezbroj puta, u smirenom tonu, ne naređivati (ko uopće voli da mu se naređuje?)postaviti neku obvezu kao normalnu situaciju koju treba obaviti da bi kasnije mogli u miru igrati se. Sve to iziskuje konjske živce, a njih je teško imati, pogotovo kad npr.dođeš s posla, pa dok doma shendlaš sve kaj trebaš, ali....to su nam djeca, mi smo ih rodili, ono što utkamo u njih bit će naša slika, slika onog kako se mi odnosimo prema njima, po tome obrascu će se i oni odnositi prema nama. Pa u skladu s tim ja se baš i nebi usudila ponašati nekako drugaćije, pa ko zna ako "dam po guzi" možda ću ih naućiti da je to naćin na koji se rješavaju problemi ili ako kričećim glasom objašnjavam da se soba MORA pospremiti, pa možda i oni kričeći krenu tražiti nešto. Samo to traje, traje od rođenja, dan po dan, sat po sat, nježno i lagano, nekad ima boljih dana, nekad lošijih, ali uglavnom jedno je sigurno, koliko smo mi smireni toliko su i oni spremniji surađivati kak spada.

[Prah]

mi smo imali takvu fazu, pa je prestala, pa smo sad opet u jednom laganoj fazi...

... a prije godinu dana tj. sa 3 i pol godine, nije me cuo, nije me cuo, nije me dozivljavao.... i onda logopedica kaze... :shock: on ne cuje !!!!

molim?! hm i meni se cini ... :?

doktor potvrdio... zastopane usi...

ne kazem da te faze su kratkog roka, al evo ja sam mislila da je to faza, a ono zastopane usi

[Mejra's mommy]

I kod nas vlada totalni neposluh (Jana 11/2004), i još pogotovo sad kad je mlađi braci navršio godinu dana,pa se s njim svađa oko igračaka i pažnje.

Tell me about it!!! Isto i kod nas...ja izgubim zivce da viknem a onda ona isto meni...Nekad joj kazem da sam ljuta i da nemogu sa njom pricati. Malo ju ignoriram pa mi onda laska...Na kraju sam snage...

[Intessa]

Već sam pisala na ovu temu ali sad je moj mali narstao, ima 3 godine i 3 mjeseca ništa, ali ništa ne sluša. Užasno mi je naporno jer ništa ne želi napraviti bez natezanja: ako mora oprati zube, trebam ga dovući do kupaone,. tako je i sa piškenjem i ostalim, kad ga treba presvući želi da ga prvo hvatam dok on bježi, a najčešće nemam za to vremena, kad šećemo vidi motor, ako se ne popne na njega cika vika i lom sljedećih pola sata se krevelji , plače, baca po podu, a ne mogu ga više ni dizati, ogroman je ima 23 kila....priča ne pomaže, pokušala sam na lijepe i onda završimo na ˝po guzi˝, ja ispadam histerična i nemoguća majka koja viče na dijete, dobijem na živce nakon par sati natezanja s njim po gradu ili doma i samo se derem... neki dan je dohvatio alat i bacio ga niz teracu, dobro nije ubio nekoga, a koliko sam u puta tumačila kako je opasno i kruh bacati kroz prozor! :( . što mu je??? što da radim?

Nova sam na ovom forumu, ali vrlo dobro mi je poznato o čemu govorite i kakve su to muke i živcojedi. Kod mene vrlo dobro pali, posjedanje na stolicu kada mi je mali neposlušan. Ne kažnjavam ga nikada fizički, iako mu znam zaprijetiti. Potrebno je malo vremena dok dijete shvati zašto je isključeno i mora sjediti na stolici, ali kada shvati, to vrlo dobro funkcionira. Tu tehniku sam naučila radeći u vrtiću. To ne mora biti stolica, već bilo što drugo. Dok je isključeno dijete, majka ispočetka treba biti uz njga i objasniti mu zašto je "kažnjen-a", i smije ustati tek kada mu vi to dozvolite. Preporuka je, koliko godina, toliko minuta, ali ponekad je ipak potrebno malo više. Pomaže i tehnika brojenja do nekog određenog broja. Nadam se da sam bar malo pomogla. Ustrajte, ipak je to faza naših anđelčića i prolazi.

[Lukina mamma]

A što raditi kad vam je dijete relativno dobro kad ste s njim sami,a pretvara se u divljaka kad dođu gosti (djeca ili odrasli).
Dakle, dijete koje posluša u 80% slučajeva (posloži igračke, igra se sam, igra se s nama, obuče i svuče sam, sam piški....) postaje skroz suprotan u društvu.
Neki dan bile su nam dvije susjedice drage curice u posjeti. Imamo instaliranu ljuljačku u dječjoj sobi i one su se htjele ljuljati, a moj gremlin viče: ne, ja ću, ja ću, to je moje.... I s drugim igračkama je bilo slično.U jednom trenu je iz čistog mira pred roditeljima te djece uzeo neku plastičnu igračku i svom snagom u Tv! :/
Crvenjela sam se, bilo mi je u zemlju za propast. Znam da ti ljudi misle: ajme koje neodgojeno derište. I očito je istina. Ja sam da zgrabila više puta to popodne, odnijela u sobu, spustila se u njegovu razinu da mu objasnim, a on se rita i vrišti iz petnih žila. Uopće nije ništa što sam pričala doprlo do njega. Morala sam ga pustiti i smirio se. Dakle, ispao je moralni pobjednik jer sam ja popustila i ispala mama koja ne može kontrolirati svoje dijete. Grozno!
I to nije prvi put. Jednostavno se vidi da nije vrtičko dijete, ne želi dijeliti stvari: drugim riječima ne zna se igrati s djecom.
Kad smo u parku, puno je bolji, igra se lijepo. Tu i tamo, ima ispade, ali ih lakše kontroliramo.
U zadnje vrijeme je sve groznije. Baku više uopće ne sluša, neće jesti što je prije rado jeo. Netko će reći faza, ali to je već preraslo granice toleriranja.

[bubička]

dok dijete radi nešto čime ugrožava sebe, druge ili imovinu, treba ga primiti za ručice, spustiti se na njegovu razinu i gledati ga u oči...i reći...dok radiš to i to, nisam sigurna da se ne ćeš ozlijediti/ozlijediti curicu/ uništiti npr. tv (ovisno o kojem problemu se radi)... važno mi je da čuvaš sebe/ da se igraš tako da ne uništavaš stvari.... itd... ako dijete vrišti i divlja, reći mu da se smiri jer vam je važno da razgovarate o tome... ako i dalje vrišti govoriti mu da ćete ga tako držati dok se ne smiri i neka bira jel mu zabavnije i ugodnije vrištati i stajati s vama ili razgovarati i riješiti problem, pa se ići igrati
probajte...

[Lukina mamma]

dok dijete radi nešto čime ugrožava sebe, druge ili imovinu, treba ga primiti za ručice, spustiti se na njegovu razinu i gledati ga u oči...i reći...dok radiš to i to, nisam sigurna da se ne ćeš ozlijediti/ozlijediti curicu/ uništiti npr. tv (ovisno o kojem problemu se radi)... važno mi je da čuvaš sebe/ da se igraš tako da ne uništavaš stvari.... itd... ako dijete vrišti i divlja, reći mu da se smiri jer vam je važno da razgovarate o tome... ako i dalje vrišti govoriti mu da ćete ga tako držati dok se ne smiri i neka bira jel mu zabavnije i ugodnije vrištati i stajati s vama ili razgovarati i riješiti problem, pa se ići igrati
probajte...

Lijepo zvuči, ali nažalost trenutno nam ne usprijeva.
Znam ja kako bi trebalo postupati, ali jednostavno ne pali. Valjda mora proći s vremenom.

[ivana7997]

lukina mama, meni je to sasvim jasno da je tvoje dijete i normalno i dobro i drago. ono ipak ne moze razumjeti pojam posjete i gostiju, i to ga je poremetilo. i sama kazes da je u parku ok. ovdje se osjetio ugrozenim, dosle su dvije, navalile na NJEGOVE stvari. otkud je on mogao znati da ce otici? i da nece uzeti nista njegova?

ja bih izbjegavala takve situacije ili dopustila samo u slucaju da mogu neprestano moderirati njihovu igru.
a u situaciji kad je netko ugrozio njegov prostor, ti si zacijelo razgovarala s odraslima i ne samo da nisi pokazala razumijevanje za njegove osjecaje, nego si ga jos i izgrdila zbog toga. a on je vjerojatno bio sav izvan sebe.

dakle, sve je ok. dijete ti je super. s vremenom ce nauciti dijeliti i sve ce biti idilicno. dotad trenirajte u parku. pokazi mu kako nekome moze posuditi igracku, i kako ce mu je taj vratiti. pa neka i on od nekoga posudjuje... i tako. sve je trening.

a vjerujem da mi je najveci shit roditeljska uputa djetetu koje je u tantrumu uputa SMIRI SE. i to protisnuta kroza zube, ili cak viknuta. oooo, kako ne, smirit ce se odmah

[roby]

Kako ju pridobiti da me uopče čuje a kamoli posluša.......... znanstvena fantastika!

[Lukina mamma]

lukina mama, meni je to sasvim jasno da je tvoje dijete i normalno i dobro i drago. ono ipak ne moze razumjeti pojam posjete i gostiju, i to ga je poremetilo. i sama kazes da je u parku ok. ovdje se osjetio ugrozenim, dosle su dvije, navalile na NJEGOVE stvari. otkud je on mogao znati da ce otici? i da nece uzeti nista njegova?

ja bih izbjegavala takve situacije ili dopustila samo u slucaju da mogu neprestano moderirati njihovu igru.
a u situaciji kad je netko ugrozio njegov prostor, ti si zacijelo razgovarala s odraslima i ne samo da nisi pokazala razumijevanje za njegove osjecaje, nego si ga jos i izgrdila zbog toga. a on je vjerojatno bio sav izvan sebe.

dakle, sve je ok. dijete ti je super. s vremenom ce nauciti dijeliti i sve ce biti idilicno. dotad trenirajte u parku. pokazi mu kako nekome moze posuditi igracku, i kako ce mu je taj vratiti. pa neka i on od nekoga posudjuje... i tako. sve je trening.

a vjerujem da mi je najveci shit roditeljska uputa djetetu koje je u tantrumu uputa SMIRI SE. i to protisnuta kroza zube, ili cak viknuta. oooo, kako ne, smirit ce se odmah

Draga Ivana, hvala na odgovoru. Meni je jasna njegova reakcija kao prijetnju na napad na njegov teritorij.
Najveći je problem to što su ama baš sva djeca iz bližeg susjedstva vrtička, igraju se zajedno (jer se češće druže međusobno) i što su onog tipa "gdje ih staviš, tu jesu".
Meni je bilo neugodno jer sam vidjela reakciju roditelja koja je bila ono sve što sam gore već napisala. Sad će mi netko reći da se ne družim više s tim ljudima, ali :/ ...
U svakom slučaju na podršci.
Volim ja svoje dijete najviše na svijetu i neprocijenjivo mi je svaki dan družiti se i maziti s njim... Da se ne bi krivo shvatilo.

[maria71]

Ja sam prestala Marka voditi i dovoditi u neugodne situacije tj na druženja s djecom koja imaju tantrume.

On ide u vrtić, znači ima društvo, a da popodneva provodim tako da mi se želudac zgrči, to više neću. i to rijetka popodneva jer radim cik-cak.

Znam da mi te mame i zamjeraju ,ali ,iskreno, baš me briga.

Moje dijete i moj mir su mi ispred svih.

[Vendi]

Moj sin ima 4 godine i postao je dosta agresivan.Npr. jucer u vrtiću je klincu razbio nos sa šakom.Ima aktivnu i pasivnu agresivnost.Od udaranja,lupanja nogama u pod do režanja.Teta u vrtiću misli da je to kod njega ljubomora na seku,jer od moje trudnoće se i pojavila agresivnost.Probali smo razgovor,dogovor,nagrade i kazne,ali jednostavno ništa ne pali.Kroz jedno nutra,i za pol dana,kroz drugo van.Pošto je on vrlo živahno djete upisala bi ga na sport.Mislila sam na neki borilački,al me strah da to ne shvati kao poticanje.Ili je bolje plivanje?!Ima neko ideje?Trebam nešto po mogućnosti u Susedgradu.Mišljenja i prijedlozi su vrlo dobrodošli!

[Lutonjica]

vjerojatno se radi o tome što je seka ušla u vaše živote. normalno je da je sav zbunjen, prepun novih (i lijepih i frustrirajućih) emocija s kojima se ne zna nositi.
ja ga ne bih slala u vrtić, ako je ikako moguće. neka se druži s vama doma, i upoznaje seku.

[Lutonjica]

i ne bih ga upisivala na nikakve aktivnosti - zbog njih će samo još više izbivati od kuće i još manje se družiti s vama. a njemu je potrebno upravo to - da bude s vama.

[Vendi]

vjerojatno se radi o tome što je seka ušla u vaše živote. normalno je da je sav zbunjen, prepun novih (i lijepih i frustrirajućih) emocija s kojima se ne zna nositi.
ja ga ne bih slala u vrtić, ako je ikako moguće. neka se druži s vama doma, i upoznaje seku.

Mogao bi ostat doma kada bi htio,al on traži ići u vrtić.Obožava društvo i igru i neodlazak shvaća kao kaznu.Tjera me da što prije krenemo da ne dođe zadnji.Kad ga se pita,kaže da želi na sport.On bi na boks i nogomet.Za boks je premali a nogomet uopće ne igrapa ne shvaćam tu želju.

[H2O]

Kako ju pridobiti da me uopče čuje a kamoli posluša.......... znanstvena fantastika!

E mene moja čuje , ali samo kad joj kažem DING-DONG.To sam pokupila iz vrtića.Tamo kad su djeca puno glasna, kad trebaju ručati ili kad jednostavno pobjesne, teta ima zvonce,zazvoni im i oni su kao bubice.Tako sam ja pokupila taktiku iz vrtića i vjerujte mi pali.Ona se jednostavno nacrta kod mene i posluša šta joj imam za reći.
I još me malena nagovara da kupim zvonce i da joj sa pravim zvoncem zazvonim, to joj je izgleda zabavno.
Malo mi je to zvonce smješno,ali eto ima uspjeha.

A kad je uhvati vriska, ljutnja što nije dobila nešto što je želila, sjednem je na sebe i govorim joj zašto joj to ne dam ili šta već trebam reći.Ona uporno i dalje vrišti, hoće da me udara,a ja joj ponavljam ono što joj želim reći što smirenije mogu(naravno da to nije uvijek lako,ali mora se),ponavljam joj to dok se ona ne smiri i zagrli me.Onda mi samo kaže ,mama daj možeš li mi ti obrisati suze, mazi se sa mnom , popričamo još malo smireno, bez plača i ona nastavi svoju igru.
Puno puta ne mogu biti smirena,ali i ja kad sam nervozna dok ona vrišti,stvar ispane još gora,ljuta i ja i ona i ništa nismo rješili.

[Anci]

Puno puta ne mogu biti smirena,ali i ja kad sam nervozna dok ona vrišti,stvar ispane još gora,ljuta i ja i ona i ništa nismo rješili.

Istina.
Meni i njoj najbolje odgovara da se same maknemo u neku drugu sobu, uglavnom dalje od onoga što joj je frustrirajuće.
Kao npr. danas
Sjele smo na krevet u spavaćoj (nakon što je pobacala sve daljinske i malo udarala po meni) i za minutu je ko nova.

[roby]

Uf. Teško, teško......
Mislim da ću uskoro prošvikati ( sto puta objasnim jednu stvar- ona opet po svom).
Sad je trend ruka u gaćama, aaaaaaaaaaaaaaaa!!!

[ANKARA]

Moj F. je pravo malo zlato kada smo vani ili u gostima. Ali zato kad ođemo doma, zvijer. Odjednom me niti čuje,niti vidi, niti doživljava. Ja se pretvorim u mamu monstruma koji stalno nešto urla po kući, a njemu svejedno. Zabrane zasada pale ali sam ja onda najgora mama na svijetu. Naravno da na kraju ipak dobije što želi jer mi se srce para kad ga vidim uplakanoga. Znam da glumata ali ja u svemu ne izdržim baš mnogo. Čini mi se kao da ga psihički zlostavljam ako mu ne popustim jer je emocionalno straaašno osjetljiv na sve a ja još osjetljivija na njega.

[Anci]

Zabrane zasada pale ali sam ja onda najgora mama na svijetu

Vidi koje su ti stvari stvarno NE i toga se drži.
Zašto bi bila najgora???
I dijete mora znati za NE
time se također uči da i on ima pravo reći NE

To što je on time frustriran je normalno.

[ANKARA]

Joj Anci ima i toga. Ali on je sad postao pravi mali filozof i iz svega izvlači zaključak. A već je poznato da sam ja mama gestapo pa mi ga je žao da i kod nekakvih sitnica budem ustrajna. Ali opet, kod svega se grizem i brinem. On naravno ne vidi da ja u sebi patim kad dođe do naših prepirki i kad mu određujem pravila. Svejedno, zabrana npr. nema igranja igrica, ipak ne potraje cijeli dan. Ipak mu pustim barem malo.

[Anci]

Gle, moja je takva da traži detaljno objašnjenje za sve. Kad joj nešto prezentiram, obično i posluša. ALi, ima situacija kad želim da me posluša sad i odmah...e to je već problem...

A ove zabrane, ja to ni ne primjenjujem jer mislim da nema učinka. Barem kod nas. Mislim pritom na zabrane u vidu kazne (nema crtića zbog toga i zbog toga...).
Eventualno, ako započne grublju igru (bacanje ) s nekom igračkom i ne posluša me, maknut ću joj tu igračku dok ne vidim da se smirila i vratim joj nakon što porazgovaramo, da zna da sam joj to uzela da nekoga ne ozljedi.

[ANKARA]

U principu to je to.

[tanjads]

Zadnji tjedan sve nam je na 1,2,3,4,5. Uzas! Pitam se kako ce to utjecati na njega-poslusnost se svodi na ucjene.
Npr: "Filipe, spremi svoje autice." Onda pocinje: "Mama pomozi mi, tata pomozi mi,ajde ti... " i cendranje, moze tako do besvijesti, opire se svemu sto bi trebao sam. S tim da to pomozi, nije pomozi, vec sve napravi za njega, probali smo malo pomagati. Onda sam ja pocela: "Brojim do 5, spremi autice. Ako ne pocnes spremati dok odbrojim autici idu u smece." Prestaje gnjaviti tatu, ceka do 4 i pocne kupiti autice, bez prigovora. Tako oblaci papuce da izadje na terasu, skida cipele, jaknu... Ima stvari koje oduvijek radi po dogovoru, ali puno ovih novih, koje bi trebao raditi zbog osamostaljivanja (obuvanje, skidanje, spremanje igracaka...) idu samo uz 1,2,3.

A kad zapne za nesto (ima li neki smajl sto se lupa cekicem po glavi?), majko moja! Danas je zaspao nakon placa valjda pol sata-daj flašicu (ne dam za popodnevno spavanje, samo navecer, jer inace nista ne jede preko dana). U vrticu najnornalnije zaspe bez flašice, ali danas, kuku-lele. Kad ništa ne pali, pocne najcendravije sto moze: "Please, please!" Dajem si oskara za ulogu smirenosti (cak ni na MM-a nisam pukla, ali zamalo,a jadnicak mi je rekao "nemoj sad pop..... na mene"), kad sam vidjela da ga ne mogu zaustaviti, zagrlila ga i pocela pjevusiti uspavanku kroz njegovo "daj flašicu, flašicu" dok se nije smirio i zaspao.

[Sneki]

Moja curica ima 5.godina.Toliko je neposlusna-ustvari razmazena da ne znam sta cu sa njom!Po ceo dan je neumorna: skace,trci na igraliste(preko puta kuce),tuce mladju sestru-jer ova ne slusa,igra se sa loptom,a sad kad je palo vece postoje u kuci skace mi po krevetima.Jedva da se umori u toku dana.Sta da radim?

[Sneki]

Zaboravih napisati da nam je prvi komsija kondukter u autobusu i jedino pocne da me slusa kad kazem da ce je on odvesti u dom za nezbrinutu decu da je tamo zbrinu!Jednom sam cak pocela da joj pakujem torbu za put a ispricala sam joj naravno da tamo tuku,na krevetu za spavanje nema cak ni cime da se pokrije,nema mnogo hrane a o cokoladi i slatkisima ni govora....a i na to je oguglala.

[tanja_b]

Zaboravih napisati da nam je prvi komsija kondukter u autobusu i jedino pocne da me slusa kad kazem da ce je on odvesti u dom za nezbrinutu decu da je tamo zbrinu!Jednom sam cak pocela da joj pakujem torbu za put a ispricala sam joj naravno da tamo tuku,na krevetu za spavanje nema cak ni cime da se pokrije,nema mnogo hrane a o cokoladi i slatkisima ni govora....a i na to je oguglala.

Sorry, ali meni je prestrašno i čitati čime je plašiš, a kako je njoj slušati, ne mogu ni zamisliti

[irenas]

Zaboravih napisati da nam je prvi komsija kondukter u autobusu i jedino pocne da me slusa kad kazem da ce je on odvesti u dom za nezbrinutu decu da je tamo zbrinu!Jednom sam cak pocela da joj pakujem torbu za put a ispricala sam joj naravno da tamo tuku,na krevetu za spavanje nema cak ni cime da se pokrije,nema mnogo hrane a o cokoladi i slatkisima ni govora....a i na to je oguglala.

Sorry, ali meni je prestrašno i čitati čime je plašiš, a kako je njoj slušati, ne mogu ni zamisliti

X
ovo je toliko ružno da mi je bilo bolno pročitati.

[Sneki]

A kako vas deca poslusaju kad vi tako nezno terate u red?Kojim recima kad ono nece pa nece?

[mamma san]

Sneki, djeca (i) u toj dobi preispituju granice svojih roditelja. I nikako se ne radi o neposluhu. Samo o testiranju. Grozno je za očekivati da dijete bude "poslušno". To znači da samo sjedi, klima glavom, jede i pije. I igra se kad mu odrasli kažu da se igra. (pretjerujem ).

Činjenica da nama "velikima" ponekad neko dječje ponašanje jednostavno "smeta". Ne da nam se strpljivo objasniti da nešto nije u redu. I to treba ponoviti još u istim situacijama vjerovatno još par puta.

Ono najgore što možemo učiniti djetetu (i to još tako tako malom)su fizička i psihička maltretiranja i kažnjavanja. Dijete treba ljubav i svoju obitelj. I iznad svega na svijetu voli svoju mamu i tatu. I to je bezuvjetna ljubav. I nije nije nije nije u redu da mu ta ista mama i tata kažu da ako se nastavi ponašati ovako neposlušno da će ga neka kondukterka odvesti u dom gdje žive djeca bez mame i tate.

Ima jako puno prekrasnih topica upravo na ovu temu. Molim te, prođi malo kroz pdf Izazovi roditeljstva i stvarno se nadam da ćeš naći neki lijep savjet koji će ti pomoći da iz ove faze djetetovog odrastanja lakše, bezbolnije uđete u novu.

Za kraj toplo ti preporučujem da si pročitaš knjigu Jesper Juul "Vaše kompetetno dijete".

[sorciere]

Moja curica ima 5.godina.Toliko je neposlusna-ustvari razmazena da ne znam sta cu sa njom!Po ceo dan je neumorna: skace,trci na igraliste(preko puta kuce),tuce mladju sestru-jer ova ne slusa,igra se sa loptom,a sad kad je palo vece postoje u kuci skace mi po krevetima.Jedva da se umori u toku dana.Sta da radim?

sneki, ja sam primijetila tvoje pitanje, a ono glasi: šta da radim?

iako nemam puno informacija, na temelju ovog što si napisala - i ja ću tebi napisati svoje mišljenje. tj. ono što bih ja napravila da sam na tvom mjestu:

preispitaj SEBE i SVOJE POSTUPKE. tvoje dijete nije postalo takvo preko noći. ti si ta koja ga usmjerava i uči. ti si ta koja svojim NEVERBALNIM ponašanjem pokazuje - da joj je to dozvoljeno. ukoliko doista želiš nešto napraviti, kreni od sebe. razmisli o svom PONAŠANJU, jer to je ono što pokazuješ djeci.

tvoje DIJETE nije neposlušno i razmaženo, već ima PONAŠANJE koje nije prihvatljivo. izuzetno je važno da razdijeliš ponašanje od osobe. kako kod sebe, tako i kod svog djeteta.

promjene se ne mogu dogoditi preko noći. probaj za početak napisati sve što je lijepo kod tvoje djevojčice. sve što te kod nje veseli. i podijeli to s njom. pitaj nju - što najviše voli kod tebe.

a onda probajte zajedno sastaviti "popis" onog što ne volite jedna kod druge, i što vas čini ljutima, tužnima, itd... pa se probajte dogovoriti (jer ona je već dovoljno velika) - da ispravljate te loše stvari, a češće radite one lijepe.

čini mi se da je tvoja djevojčica puna energije. postoji li neko sportsko društvo u koje bi ju mogla upisati? na taj način bi ona korisno upotrijebila svoju energiju, a usput bi se pomalo učila i drugim stvarima.

a sad i famozni komšija ...

vjerujem da su tebe kao malu - strašili takvim pričama. i da su te vjerojatno plašile, pa sad tu "prokušanu" metodu koristiš na svom djetetu. nemoj...

mene su plašili labatorcima. prema toj priči - labatorci su bili ljudi obučeni u bijelu odjeću - i oni su hvatali malu djecu, i od njih kuhali sapun :shock: ...

takve priče mogu napraviti puno više štete nego koristi. zamisli da se tvoje dijete nađe u opasnosti. jedini spas joj je taj famozni komšija - a ona se prepadne jer misli da će ju on odvesti u dom...

druga šteta koju može imati od takve priče je - loš odnos prema nekom djetetu iz doma koje će (vjerojatno) sresti nekad u životu. naslušala sam se svakakvih priča o dječjim domovima, neke gotovo da su bile slične ovoj koju si ispričala ... tvoje dijete treba naučiti suosjećati s nekim kome je teško (a djeci u domovima je teško).

vikanjem, neprestanim ponavljanjem, strašenjem - pokazuješ samo svoju nemoć. ono što trebaš pokazati je autoritet. autoritet se ne postiže naređivanjem, već uvažavanjem. uvaži njene želje i njeno mišljenje kad god je to moguće. radi kompromise. dogovarajte se oko onih stvari u kojima kriva prosudba nije životno pitanje - a njoj će značiti puno... npr. ako hoće ljubičaste čarape na zelenu suknjicu - neće se ništa dogoditi - osim što će ona biti sretna jer je nešto "odlučila" .


opet ponavljam - ništa preko noći.

kreni malim koracima. odustajanja nema.

[štrigica]

meni se ponekad čini da jesam najgora mama na svitu (B mi to i kaže) ali jednostavno nisam uspjela pronaći način da prestane plakat kad ga uhvati takav dan (pa plače 20 od 24 sata) osim da ga pošaljem u sobu pa da se vrati kad prestane... nije ništa pomoglo, ni maženje (onda ga čak zna uhvatiti i bijes pa me lupa i viče makni se) ni pokušaji razgovora ni prijetnje zabranama....
i onda ga pošaljem u sobu i vrati se kad završi s plačom... možda nije naj, naj solucija ali bolju nisam našla... prestrašno je slušati 45 minuta u komadu cviljenje i tuljenje...
a na dane bi ga uokvirila i petala na zid koliko je dobar, otvoren za prijedloge i spreman za akciju...

a postoje i oni treći dani kad ne čuje šta govorim... ti me pak izluđuju jer me svaki put uspije isprovocirat da se derem B, jel me čuješ ili idemo na pranje ušiju... On se onda okrene i najslađim glasom kaže Molim mama šta si rekla?... i štaš sad....
to su takvi dani.... i svi ih imamo (pogotovo kad je pms u pitanju)...

P.S. u krevetu navečer nikad nema plača :? i uvik radimo nešto zanimljivo i volimo se najviše na svitu

[Sneki]

Drage moje,kao prvo ja imam velike obaveze prema kuci i porodici uopste(pratim mm kroz posao-sekretarica sam i spoljni momak) i nemam mnogo vremena da sedim za racunarom i pisem,da vam svaki problem potanko obrazlozim.Uglavnom vas pratim citajuci vase postove,recepte ili teme koje me zanimaju jer to uvek mogu da prekinem pa nastavim,zato nemojte prestrogo suditi o meni tipa"bolno je ovo citati..."Radi se o tome da se ona nikoga i nicega ne boji(eventualno jednog vrsnjaka sa kojim se potukla),radi uglavnom sta joj se radi,i tesko me poslusa kad joj nesto kazem.Sve moram pet puta reci.Tog komsije se ona uopste ne plasi zna da je on dobar covek i to je ok.Eventualno sto sam joj rekla da vozi do popravnog doma i nazad ne menja stvar.Smatram da nisam nista slagala ilipretila time sto sam rekla da neposlusna deca idu u dom da ih vaspitaci uz lose uslove poprave.To je cinjenica.Ruzno bi bilo reci "ako nisi dobra doci ce baba roga ili cigani perjari ili vec ko...da te odvede."To mi se cini neprikladno.Da,ponela sam se primerom moje mame,jednom prilikom kad sam imala mozda 10.god. nesecam se sad bas tacno koliko,ali sam znala u novac,svidela mi se jedna lutka u izlogu.Bila je zaista skupa i da li moji nisu imali ili su rekli da sam prerasla,ne znam nisu mi je kupili.Ja sam uzela pare iz novcanika,bez pitanja otisla i kupila.U smislu "kad mi niko nece kupicu je sama".Mama mi je samo na to rekla "Po decu koja kradu dodje milicija i odvede ih u zatvor".Ja nikad vise nista bez pitanja a da ne spominjem da zvaku nisam uzela iz prodavnice,a godinama sam radila kao trgovac.Da li je to pedagoski ili ne,nisam strucnjak,ne mogu da raspravljam ali u svakom slucaju efektnije nego da sam dobila batine,ili bila zatvorena sat vremena u sobi ili vec cim kaznjavaju decu.Da vas sad cujem?Dobro,neka deca, imala sam prilike da vidim ,jednostavno se rode poslusna i mirna.Te mame mozda ne mogu da zamisle kako izgleda neposlusno dete.Nije moje toliko neposlusno,da se razumemo,neka zlatna sredina.Sad ide lepse vreme,umorice se valjda. :D

[koryanshea]

sneki, prijetnja kaznom ne uci vrijednostima.
ja bih na mjestu tvoje mame maloj tebi objasnila da krasti nije lijepo (ne da mi se opisivat moju imaginarnu raspravu u detalje ) a na kraju price bi smisljali nacin na koji mozes popraviti svoju pogresku - kradju. posto su u pitanju novci mozda bi se dogovorili da nema kupovanja novih igracaka kroz neko vrijeme.
ovako nesto su primjenjivali moji roditelji . vazno je da dijete aktivno sudjeluje u razgovoru (nije prodika + kazna vec razgovor + dogovor) i da se samo potrudi smisliti kako bi nadoknadilo stetu.

sto se tebe i tvoje klinkice tice, vas dvije imate "suradnju". ona ne slusa, a ti ludis, prijetis kaznama (a kad skuzi da se za te stvari koje ona radi ne ide u dom? gdje ce joj onda biti kraj?). sada mozda mislis da nema sanse da bi tvoja slatkica sudjelovala u jednom ovakvom razgovoru. medutim praksa pokazuje djeca uvijek suraduju (cak i "najproblematicnija" djeca iz domova) , ako odrasla osoba nastupa zbilja prijateljski. kako su djeca strucnjaci za komunikaciju, njima nije bitno samo STO kazes, vec i kojim tonom te uz koje neverbalne signale to kazes. ako nece suradjivat, uvijek se trebas zapitati: sto JA radim krivo? da li vicem? da li imam naroguseni pogled? stisnute obrve? da li mi je "nos u zraku"? itd... mozes vjezbati i pred ogledalom

ovo nije nesto sto se nauci radit preko noci ali se zna da pali dugorocno, sad bih napucala neke linkove ali ne stignem sad, budem poslije