Zadnji tjedan sve nam je na 1,2,3,4,5. Uzas! Pitam se kako ce to utjecati na njega-poslusnost se svodi na ucjene.
Npr: "Filipe, spremi svoje autice." Onda pocinje: "Mama pomozi mi, tata pomozi mi,ajde ti... " i cendranje, moze tako do besvijesti, opire se svemu sto bi trebao sam. S tim da to pomozi, nije pomozi, vec sve napravi za njega, probali smo malo pomagati. Onda sam ja pocela: "Brojim do 5, spremi autice. Ako ne pocnes spremati dok odbrojim autici idu u smece." Prestaje gnjaviti tatu, ceka do 4 i pocne kupiti autice, bez prigovora. Tako oblaci papuce da izadje na terasu, skida cipele, jaknu... Ima stvari koje oduvijek radi po dogovoru, ali puno ovih novih, koje bi trebao raditi zbog osamostaljivanja (obuvanje, skidanje, spremanje igracaka...) idu samo uz 1,2,3.

A kad zapne za nesto (ima li neki smajl sto se lupa cekicem po glavi?), majko moja! Danas je zaspao nakon placa valjda pol sata-daj flašicu (ne dam za popodnevno spavanje, samo navecer, jer inace nista ne jede preko dana). U vrticu najnornalnije zaspe bez flašice, ali danas, kuku-lele. Kad ništa ne pali, pocne najcendravije sto moze: "Please, please!" Dajem si oskara za ulogu smirenosti (cak ni na MM-a nisam pukla, ali zamalo,a jadnicak mi je rekao "nemoj sad pop..... na mene"), kad sam vidjela da ga ne mogu zaustaviti, zagrlila ga i pocela pjevusiti uspavanku kroz njegovo "daj flašicu, flašicu" dok se nije smirio i zaspao.